Ivkošićeva veleizdaja i Milanovićevi darovi proustaškoj desnici

Veleizdala ga pamet!

Iz broja u broj Večernjaka Milan Ivkošić prokazuje i lovi veleizdajnike. Njegov vreli, lovački dah stalno je za mojim ovratnikom.

I ne samo za mojim.

Svatko tko ne arlauče u zboru tvrdih desničara i nacionalista sumnjiv je, vjerojatno i veleizdajnik.

Ivkošić nepogrešivo detektira crvene utvare jugofila, komunista i drugih protuhrvatskih elemenata. Čak i kad Tomac i Šeparović omanu, Ivkošić neće!

Nedavno je veleizdaju prepoznao (ponovo!) i u riječima iz jednog od mojih intervjua u kojemu sam rekao kako Srbija, koja je rehabilitirala Mihajlovića, namjerava rehabilitirati Nedića nema pravo prigovarati rehabilitaciji Stepinca.

Vrhunac veleizdaje pameti vizija je ljevičara kako ih vidi Ivkošić. Kaže, ljevičari, i u medijima i u politici, uvelike potječu od šumskih partizana, grabežljivih seljaka koji su mnogo više voljeli tuđe nego ono što su stekli svojim radom, koji su poslije pobjede otimali ljudima sve što su htjeli i u seljačkim opancima useljavali se u vile

Da, Stepinac je surađivao s ustaškom vlašću, ali nije bio ratni zločinac. Kao takom nije mu ni bio presuđeno u sudskoj odluci koja je rehabilitacijom ukinuta.

Zasmetalo mu je i što sam izjednačio ustaše i četnike. Da, i jedni i drugi su bili kvislinzi u službi Hitlera i Mussolinija koji su ratovali zajedno i bježali zajedno. Zasmetalo mu je što sam rekao da je zločin uvijek zločin, bez obzira na to tko ga je počinio.

Ivkošić i danas očito zagovara doktrinu po kojoj se u obrani ne može počiniti zločin. Veleizdajnici su svugdje oko nas, Milanović, Mesić, svakako i Pusić.

I mnogi koji Hrvatsku ne vide crnom, proustaškom, oni koji ubojstvo nevinih civila poput obitelji Zec ili nesretnika na Pakračkoj poljani smatraju zločinom i jednakim zlom kao što su i zločini koje su činili agresori.

Vrhunac veleizdaje pameti vizija je ljevičara kako ih vidi Ivkošić. Kaže, ljevičari, i u medijima i u politici, uvelike potječu od šumskih partizana, grabežljivih seljaka koji su mnogo više voljeli tuđe nego ono što su stekli svojim radom, koji su poslije pobjede otimali ljudima sve što su htjeli i u seljačkim opancima useljavali se u vile…

Ivkošiću, Ivkošiću, svarno Vas je veleizdala pamet! Ne mi dihat za ovratnik, rekli bi Vam Lačni Franc i Zoran Predin, kaže Vam i pristojna Hrvatska.

https://www.youtube.com/watch?v=YfIHSPKRi0I

 

Haas und Liebe, strategija ili veleizdaja?

Znanstvenici University Collegea iz Londona ustvrdili su da u neurološkom smislu nema razlike između ljubavi i mržnje. Jesu li u pravu, ne znam.

Isto tako, u književnosti, posebno njemačkoj, često se opisivao istovremeni osjećaj ljubavi i mržnje, Haas und Liebe, prema nekoj osobi.

Možda je Mark Chapman, ubojica velikog Lennona, najbolji primjer. Obožavao je Lennona, ali ga i mrzio, dovoljno snažno da ga usred New Yorka ubije.

Danas Haas und Liebe u Hrvata najviše prepoznajemo u odnosu tvrde, nacionalističke desnice prema lideru ljevice Zoranu Milanoviću.  Predizborne izjave Milanovića desnica i njeni medijski zagovaratelji prate s mješavinom obožavanja i straha.

Aplauz Milanović dobiva od tzv. desnih komentatora. Naravno, osim Ivkošića koji mu ne vjeruje, drži se one o Danajcima i darovima. A Milanović je zaista tvrdoj, pa i onoj proustaškoj desnici dao obilne darove

Aplauz Milanović dobiva od tzv. desnih komentatora. Naravno, osim Ivkošića koji mu ne vjeruje, drži se one o Danajcima i darovima. A Milanović je zaista tvrdoj, pa i onoj proustaškoj desnici dao obilne darove.

Počastio je Srbiju i Srbe pregrštom uvreda, ugodnih svakom desnom uhu.

Dao je naslutiti da bi Hrvatsku u ime brige o Hrvatima koje želi ”čuvati” od Bošnjaka u BiH ponovo mogao uvesti u kakvu avanturu, možda i vojnu.

Konačno, nakon što se podičio ustašama u svom obiteljskom stablu, jasno je dao do znanja da ga slavni ”Za dom, spremni!” ni malo ne smeta, još manje uzrujava.

S jedne strane, sve je to milozvučno desnom, pa i najdesnijem uhu. Desni su komentatori na rubu obožavanja Milanovića.

Vjerojatno se nije tek jedan pošteni HDZ-ovac upitao što im Svevišnji, umjesto Plenkovića, nije za predsjednika dao Milanovića.

Znači li to da u Hrvatskoj više nema ozbiljne političke stranke koja zagovara mrske i sumnjive vrijednosti: antifašizam, dobrosusjedstvo i mirotvorstvo?

Je li ideal tvrde desnice, makar zagrnut crvenim plaštom, definitivno pobijedio? Znači li to da u Hrvatskoj nema ozbiljne ljevice?

Ali, što će desnica ako sutra Milanović i SDP uskliknu ”Za Dom, spremni, drugovi”?

Ili ako uz uzdignutu ljevicu arlauknu ”Srbe na vrbe!”? E, to je već noćna mora današnje, od Plenkovića barem privremeno uljuđene desnice.

Kome bi onda trebao neki HSP ili HDZ!? HDZ i bliske mu stranke otišle bi poražene u povijest. Zato ljubav i mržnja, strah i nada prožimaju našu desnicu dok Milanović, poput čarobnjaka, pretvara ljevicu u desnicu, desnicu u mlaki centar.

Ljubav i mržnja, strah i nada prožimaju svakog pravog desničara dok mu Milanovićeve riječi, poput najljepše melodije na Stradivarijevoj violini, odzvanjaju ušima.

Kome bi onda trebao neki HSP ili HDZ!? HDZ i bliske mu stranke otišle bi poražene u povijest. Zato ljubav i mržnja, strah i nada prožimaju našu desnicu dok Milanović, poput čarobnjaka, pretvara ljevicu u desnicu, desnicu u mlaki centar

A ljevičari? Neki se, ostrašćeni predizbornom utakmicom, nadaju da će Milanovićeva retorika ostvariti kakav gol u gostima ne pitajući se o politici, etici i idealima. Ne pitajući se je li lijeva ideja veleizdana i smije li biti predizborne strategije koja zanemaruje one vrijednosti zbog kojih ljevica postoji.

Drugi, sa škrgutom, zatvorenih usta slušaju svoga šefa kako izgovara čarobne formule desnice. Nije im drago čuti što im šef zbori. Ali izbori su, sve se može oprostiti ako donese koji glas.

Treći, nije ih malo, neki bijesni, neki tužni, ostat će kod kuće na dan izbora ili će svoj glas protestirajući pokloniti nekom drugom.

Izbori će proći, ostat će gorak okus i političke posljedice desničarenja ljevice, one na vanjskopolitičkom planu, ali i na unutarnjem.

Želim da ljevica zaboravi mržnju (Haas) koju je rigala, da ostane ljubav, onakva kakvu je glazbom oslikao u svom ”Ljubavnom snu” (Liebestraum) veliki Franz Liszt.

 

    •  Da sam Predsjednik, odobrio bih obuku ukrajinskih vojnika
    •  Spomenik legendarnoj hrvatskoj šutnji
    •  Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
    •  Conflict for Dummies
    •  Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
    •  Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
    •  Pisala mi ustaška zmija
    •  Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
    •  Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
    •  Pernarov poučak

> Svi tekstovi ovog autora