Budimo dobri ljudi, dobri kao Slavko Goldstein

Kako kaže povjesničarka Olivera Milosavljević: ”Svaki oblik ekskluzivnog nacionalizma, ksenofobije, rasizma, antisemitizma, militarizma… uključujući i pravdanje kvislinštva, a svjedoci smo da se javljaju, nosi u sebi neki od elemenata koji u povoljnim uslovima može prerasti u fašizam. Ti opći uvjeti mogu biti vezani i za ekonomsku krizu i za ideološku promjenu odnosa snaga u Europi i svijetu…

Uvijek je problem u političkoj eliti, u vrijednostima koje zastupa, u odnosu koji ima prema ovim pojavama. Ako za ispoljavanje ovakvih stanovišta kaže da predstavljaju demokratsko pravo na ispoljavanje svog mišljenja, što smo imali prilike čuti, onda je njena odgovornost i kada one ojačaju.”

Ja bih stvar postavio ovako: ima tu jedno oni – fašisti i nacionalisti, a ima i jedno mi – pristojni građani kojima je puna kapa nacionalizma, to jest lažnog patriotizma koji se prakticira kako bi se kralo i devastiralo, šovinizma i netolerancije. Mi smo dobri ljudi. Dobri kao Boris Dežulović, kao Boris Pavelić, kao Rada Borić, kao Vesna Teršelič i Zoran Pusić, kao Porfirije Perić, kao kolumnistice i kolumnisti Autografa…

Ali imali smo jednog gospodina koji nas je ostavio da se bakćemo s nacionalizmom i fašizmom, ali nam je jasno kazao kako se s tim imamo nositi, koji je bio posebno dobar čovjek – Slavko Goldstein.

Bit će ovaj četvrtak, 13. rujna godina dana otkako je preminuo i užasno je velika ta praznina. Kako bismo toga postali  svesni i kako bismo zapamtili na koji način se valja suprostavljati fašistima i nacionalističkim mitomanima, to jest, kako se oblikuje civilno i pravedno društvo, odučili smo organizirati ”Razgovor/sjećanje na Slavka Goldsteina” na samu godišnjicu smrti, dakle, ovaj četvrtak, 13. rujna, u 11 sati, u dvorani Müller kina Europa u Zagrebu.

Dođite!

Da, tu smo mi i tu su oni. Ispravit ću se: nisu oni svi fašisti ili ustaše, ali su mnogi u našem društvu neosjetljivi i neodgovorni, skloni nepravdama i alergični na pomirbu, ne žele priznati vlastita nedjela i radije bi se predali vragu nego se ispričali.

A pitanje svih pitanja je ono o ispravljanju nepravdi gdje god je to moguće. Zato je Slavko Golstein bio iznimno dobar čovjek: jer je radio na ispravljanju nepravdi.

Da, to bi bila poanta obilježavanja godišnjice njegove smrti: da mi budemo dobri ljudi, a da oni svhate da rade krivo. Ako oni ne žele biti dobri, ostaje im samo da sustavno poriču, pa i demoniziraju antifašizam, njegove tekovine i vrijednosti u Republici Hrvatskoj i da veličaju ustaštvo. To bi bila vrlo kriva i vrlo tužna odluka.

Slavko Goldstein je živio antifašizam. Ali antifašizam koji se treba konstituirati kao društveno i politički relevantan subjekt koji će – uz otpor neofašizmu – promicati i demokratske procese, dijalog, solidarnost i kritičko promišljanje realnosti.

Antifašizam danas valja prilagoditi novim društvenim uvjetima i proširiti ga novim akterima, novim idejama kako bi se djelotvorno mogao suprotstaviti akcijama i manifestacijama u kojima je nemoguće ne prepoznati prijeteće karakteristike fašizma.

Nacizam i fašizam sa svojim domaćim inačicama nanijeli su golemo zlo našim ljudima i našoj zemlji. Pod zastavom fašizma i nacizma Hrvatska je bila okupirana i raskomadana. U našu je zemlju uveden totalitarni poredak koji je odgovoran za masovne zločine, etnička čišćenja i genocid. Rasni zakoni te nasilje i okrutnost bili su glavna sredstva vladanja nacističkih i fašističkih režima. Židovi, Srbi, Romi, Hrvati i drugi domoljubi bili su žrtve ustaškog režima.

Zahvaljujući antifašističkoj borbi partizanskih jedinica te njihovih saveznika u svijetu, Hrvatska se oslobodila i svrstala na stranu pobjedničke koalicije.

Govorim i pišem kao kršćanin. Crkva se često u svijetu mogla pohvaliti da je odgajala državi čestite građane – kažemo ”čestite” da izbjegnemo već potrošene riječi o ”pokornom” ili ”lojalnom” građaninu, odnosno podaniku – te će za hrvatsku demokraciju najviše učiniti ako ne iznevjeri to učenje. Čestiti građanin mora prije svega biti lišen svih božanstava ovdje na zemlji, mora, dakle, biti slobodan i od ”boga-države”, jer će se tek tada osjetiti suodgovornim za njezin istinski napredak.

Ali u nas je već duže pred Crkvom (i ovom i onom, Kristovom) izazov da se izbjegne politička zlouporaba religije. Takvu religiju, onu koja izvrće činjenice, etiketira, negira političku volju građana, itd. možemo označiti lažnom.

Ne treba gubiti nadu, ali treba djelovati adekvatno. Možda će naša budućnost biti kvalitetnija i određena time što ćemo pokazati umijemo li artikulirati adekvatnu politiku razlika, odnosno politiku jednakog dostojanstva i poštivanja drugosti ili ćemo u tome promašiti naš poziv na slobodu stvaranja i su-stvaranja.

Nove generacije katolika, pravoslavaca i ostalih kršćana, muslimana, židova i drugih, te agnostika i ateista morat će biti drugačije odgojene – skladno, tolerantno i s puno više povjerenja u elementarno čovjekovo poslanje: da bude mira među ljudima i da bude pravednosti.

Naime, društvo koje poprima oznake moralizatorske frustriranosti i mahnitosti ne može biti mjesto s kojeg ćemo polaziti, jer se iza recentnih pretjerivanja zapravo uvijek krije strah, prezir i nesposobnost za konkretan život.

U četvrtak, dakle, kazat ćemo istinu o Slavku Goldsteinu, komemorirat ćemo njegovu veliku osobu i njegovo grandiozno djelo.

Ako možete doći, ako ste u prilici i ako se slažate s onime što sam ovdje napisao, volio bih vas vidjeti u dvorani.

Dugujemo to Slavku i nama samima. Dugujemo to nekoj boljoj Hrvatskoj koju priželjkujemo i trebamo kao nikada do sada.

Neka se osuši desnica moja, Gospodine, ako izdam pravdu, ako izdam Slavka Goldsteina. U tebe se, Gospodine, uzdam: ne daj da ikada zaniječem nevine. Ali ono dobro i istinito neće doći samo od sebe: treba temeljito prionuti poslu, svi mi i svatko od nas. Možda jednom, kada budemo mrtvi, mognemo reći da smo zaista bili dobri ljudi.

Dobri kao Slavko Goldstein.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora