Oni koji odlaze su izgubljene generacije hrvatske budućnosti

Veliki češko-francuski pisac s trenutnom adresom u Parizu Milan Kundera je u svom romanu prvijencu, lucidno nazvanom ”Šala”, lijepo opisao rascjep između slobode pojedinca i prirode totalitarnog režima.

Kundera je majstorski prenio društveni kontekst u koji je stavio svoje likove, ali i u kojem je sam odrastao i pisao. Roman je izašao 1967. godine i u njemu je Kundera, treba istaknuti, na zanimljiv način prorekao raspad komunističkog sustava.

”Racionalistički skepticizam komunističku teoriju, svoj vlastiti proizvod, uništit će za nekoliko desetljeća”, proročanski je napisao Kundera i, očito nam je to danas, apsolutno bio u pravu.

Ono što pod terminom ”racionalistički skepticizam” (još se naziva i ”znanstveni skepticizam”) podrazumijevamo danas nije u potpunosti onaj na koji je mislio Kundera kada je ovo napisao.

Danas je to znanstvena pozicija koja se bazira na racionalnoj kritici, a svakoj pojavi i objašnjenjima koja nisu empirijski provjerljiva pristupa skeptički. On se javio kao snažni odgovor na pseudoznanost, spiritizam i praznovjerje, suprotstavljajući im znanost, njene metode i otkrića.

Kundera je mislio na drugu, ali jako sličnu stvar. Kundera nije zagovarao čisti znanstveni, empirijski, pristup kao teoretičari u današnjem smislu, ali je uvidio da je snaga skepticizma koja koristi razumske alate (kritiku) općenito jako učinkovito i nezaustavljivo sredstvo preispitivanja.

Tako se na meti te kritike našao sustav koji se nastojao implementirati i tako su se konstantnim traganjem, otkrivanjem nelogičnosti i raznih problema, sustavno dekonstruirali temeljni postulati tog sustava. Paradoksalno je da je upravo ta komunistička teorija također njegov plod, ali ona to uistinu i jest.

Gotovo trideset godina nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, u Hrvatskoj ponovo vidimo opasne mehanizme vladavine Partije. Zatrovanost institucija, kadroviranje po stranačkom ključu, uhljebljivanje, korupcija, slaba mogućnost zaposlenja, opće nepovjerenje u vlast i pravosuđe rezultiraju novim izgubljenim generacijama

Upravo kao plod kritike nastaje i komunistički sustav koji je trebao neutralizirati i premostititi velike društvene probleme doba u kojem je nastajao. Dakle, racionalistički skepticizam je, poput Krona iz starogrčkog mita, progutao vlastito dijete.

U ”Šali” se, između ostalog, opisuje poslijeratna Čehoslovačka u kojoj se krenuo ozbiljavati komunistički sustav.

Početni elan, zanos, mladenački polet i angažiranost kako bi se izgradio novi, bolji i pravedniji svijet, kao i opijenost važnošću povijesne uloge u kojoj su se našli kao pojednici, pogotovo studenti, mladi, koji tako uspostavljaju novu intelektualnu elitu, ubrzo dolazi u konflikt s individualnim slobodama pojedinaca. Ubrzo shvaćaju da su zarobljeni od tog istog sustava kojeg su toliko željeli.

Članstvo u Partiji značilo je apsolutno sve. Onaj koji nije bio u Partiji bio je isključen iz gotovo svih važnih društvenih uloga, a samim time, i doslovno i simbolički, udaljen od svake mogućnosti samorealizacije.

Izbacivanje iz Partije je bilo još gore. Izbačeni su najčešće napravili nekakav prekršaj, u ovom slučaju je to bila šala napisana iz mladenačke buntovnosti zbog neuzvraćene ljubavi, i onda bi najčešće završavali na nekom teškom fizičkom radu pod krinkom preodgajanja.

Invaziju Partije na vlastitu egzistenciju osjetio je i sam Kundera koji je čak dva puta bio isključivan iz nje i naposljetku je digao ruke od svega. Kundera je 1975. godine otišao u Pariz. Ta iskustva su utkana u samu srž romana.

Glavni protagonist romana Ludovik je zbog šale koju je napisao na razglednici svojoj simpatiji Marketi, upao u velike probleme, bio izbačen iz Partije i završio mobiliziran i na prisilnom radu u rudniku u ”crnima”.

U ”crnima” su završavali svi koji su se ogriješili o Partiju, bivali izbačeni iz nje i koji su se trebali ”popraviti” da bi se ponovo mogli vratiti u društvo. Oni su pripadali pod vojsku, ali nisu bili regularni vojnici. Moglo bi se reći da su bili svojevrsna jeftina radna snaga.

Šala koju je Ludovik napisao Marketi je glasila: ”Optimizam je opijum za narod! Zdrav duh zaudara na glupost! Živio Trocki!”

Zašto je ta šala rezultirala takvom radikalnom reakcijom?

Zbog toga što je Partija, moglo bi se reći, nametnula optimizam kao službenu religiju. Samo optimistični pojedinci mogu mijenjati svijet. Zdravi duh je važan čimbenik u toj promjeni svijeta, ali samo zdravi duh koji propagira Partija.

Odlazak na radne akcije, partijske tečajeve, teorijska borba protiv kapitalizma i slične aktivnosti su bile plod zdravog duha pravog patriota.

Trocki i trockizam su bili neprijatelj u rangu kapitalizma. Trockizam je bio oštro kažnjavan u SSSR-u zbog toga što se u nekim pogledima jako razlikuje od staljinizma, a i zbog osobne mržnje Staljina prema Trockome.

Partija je u Staljinu vidjela uzora, a to potvrđuju i povijesne činjenice. Nakon razlaza Tita i Staljina, Komunistička partija Čehoslovačke postaje prosovjetska, a iz nje je isključeno oko pola milijuna članova.

Da ironija bude potpuna, godinu dana nakon izlaska romana, 1968., isti taj ”čarobni” Sovjetski Savez je okupirao Čehoslovačku zbog političke liberalizacije nazvane Praško proljeće jer su htjeli spriječiti promjene i reforme koje je Proljeće probudilo i nastojalo implementirati iz straha da se taj trend ne prelije na ostale zemlje pod sovjetskim protektoratom.

Partija se percipirala kao kolektivni um koji je uvijek i apsolutno u pravu. Ona je zadirala u sve pore, ne samo društvenog nego i intimnog svijeta pojedinca.

Na vrlo važna mjesta dolaze nesposobni i nekompetentni pojedinci koji svojim odlukama samo pospješuju dekadenciju. Kasnije se pokazalo kako je takav način upravljanja pomogao dokrajčiti čitavi sustav.

Generaciju mladih koju Kundera opisuje možemo proglasiti izgubljenom. Izgubljenom zato što su pod svaku cijenu morali prihvatiti kolektivni um koji je nametnula Partija ili neizbježno, a često puta i nasilno, propasti.

Kundera je majstorski prenio društveni kontekst u koji je stavio svoje likove, ali i u kojem je sam odrastao i pisao. Roman je izašao 1967. godine i u njemu je Kundera, treba istaknuti, na zanimljiv način prorekao raspad komunističkog sustava

Oni koji su pristali na takva pravila igre su također izgubljeni jer su to sve pravila koja nisu njihova, ona su im nasilno implementirana, ona su ih indoktrinirala ili su se samo njima okoristili. Tako su postali sluge sistema koji brani i cenzurira čak i humor, a ne slobodni ljudi.

Terminom ”izgubljena generacija” u novijoj hrvatskoj povijesti možemo nazvati generacije ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

Generacije hrvatskih branitelja i braniteljica koji su izgubili svoje živote ili svoje zdravlje u borbi za neovisnost Hrvatske su one generacije koje su budućim generacijama htjele osigurati živote u slobodnoj i uspješnoj zemlji.

Bilo je i onih koji su išli zbog svog vlastitog profita ili vlastitih krvničkih poriva, ali oni nisu izgubljena generacija. Oni nisu branitelji. Oni su ratni profiteri ili krvnici.

Cijena žrtve istinskih branitelja i braniteljica, onih koji su išli u rat zbog višeg cilja, je bila (pre)visoka, ali oni su ju spremno platili. Cilj je bio vladavina slobode, prava i uništavanje vladavine Partije, njenog jednoumlja, njene kontrole i njenog pogleda na svijet.

I sada, gotovo trideset godina nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, u Hrvatskoj ponovo vidimo opasne mehanizme vladavine Partije. Zatrovanost institucija, kadroviranje po stranačkom ključu, uhljebljivanje, korupcija, slaba mogućnost zaposlenja, opće nepovjerenje u vlast i pravosuđe rezultiraju novim izgubljenim generacijama.

Generacije mladih ljudi rođene devedesetih godina, ali i one rođene u ovom tisućljeću, zbog navedenih, ali i mnogih drugih nenavedenih razloga, napuštaju Hrvatsku.

Te generacije su svoju budućnost odlučile potražiti drugdje. Ovaj put te generacije nisu izgubljene. One su izgubljene samo za Hrvatsku. To su izgubljene generacije hrvatske budućnosti.

 

AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva

> Svi tekstovi ovog autora