Građanima je dosadila nedosljednost stožera

Princip po kojem su rađene današnje EU digitalne COVID potvrde (popularno nazvane COVID putovnice) datira iz davnih vremena.

Još su u 18. stoljeću, u vremenima epidemija kuge, talijanski gradovi države izdavali potvrde (Fede di sanità) koje su služile kao dokaz da je osoba zdrava i pomoću koje bi mogla neometano putovati.

Prvi međunarodno priznati dokument tog tipa je Međunarodno uvjerenje o cijepljenju (ICVP), poznatiji kao Žuta knjižica (Carte Jaune).

Dokument je napravila Međunarodna zdravstvena organizacija (WHO), a naziv Žuta knjižica dokument nosi zbog boje papira na kojem je tiskan, ali i zbog toga što se njime ponajviše dokazuje cijepljenje protiv žute groznice. On se do danas nije puno promijenio i još uvijek se koristi kao obvezni dokument prilikom putovanja u određene države.

Osim njega, za putovanje u određene države, postoje još i druga uvjerenja kao, primjerice, uvjerenje o cijepljenju protiv velikih boginja, tifusa ili kolere.

Po sličnom principu zamišljen je i koncept COVID potvrda. To je potvrda koja bi trebala olakšati putovanje u druge zemlje na način da osoba koja putuje pomoću nje potvrđuje da nije zaražena virusom, da se cijepila, preboljela bolest ili je recentno imala negativan test. Dakle, sličan je princip kao i sa Žutim knjižicama.

Hrvatska je prva zemlja u Europskoj uniji koja je uvela COVID potvrde. Tako su dolasci u Hrvatsku inozemnih turista uvelike olakšani za sve strane i cijela stvar poprilično glatko funkcionira.

Problem je nastao kada se nešto što bi trebalo olakšati živote polako počelo upotrebljavati da bi se ionako kompliciran život u ovo pandemijsko vrijeme dodatno zagorčao.

Naime, kampanja cijepljenja u Hrvatskoj je doživjela krah. Sjetimo se samo sna o cijepljenju minimalno 50 posto stanovništva do kraja lipnja koji je doživio bolno buđenje.

Građanima je dosadilo slušati i gledati nedosljednosti stožera i hrpetinu licemjernih postupaka istih koji uporno ponavljaju ”Cijepi se!”, ”Cijepljenje je jedini izlaz!” i različite varijante značenjski istih parola. Kod velikog broja ljudi je to stvorilo odbojnost i pobudilo inat.

Problem je nastao kada se nešto što bi trebalo olakšati živote polako počelo upotrebljavati da bi se ionako kompliciran život u ovo pandemijsko vrijeme dodatno zagorčao. Naime, kampanja cijepljenja u Hrvatskoj je doživjela krah

Isto tako, uporni nagovori na cijepljenje od strane ljudi koje građani vide kao ”mutne” i lažljive jednostavno, hipotetski, a sada i empirijski znamo, neće polučiti uspjeh. Dokaz za to je pozicija Hrvatske na listama koje pokazuju procijepljenost stanovništva.

Hrvatska je, gle čuda, pri samom dnu. Točnije, četvrta otraga. Lošije su jedino Latvija, Rumunjska i Bugarska.

Još jedan dokaz kraha mlake i nezanimljive kampanje cijepljenja je druga kampanja plaćena 160.000 kuna koja je trenutno u tijeku, a za koju se pobrinula firma DA FILM d.o.o glumca i režisera Dejana Aćimovića. Kampanja se bazira na kratkim videospotovima s poznatim licima iz javnog života koji bi svojim izjavama trebali potaknuti ljude na cijepljenje.

U Hrvatskoj očito nema strategije i ovakvom delikatnom pitanju se pristupa stihijski i površno. Hrvatska i dalje luta. Sve se to događa dok se hrvatska obala ponovo na novoj karti ECDC-a našla u narančastom.

Koronavirus se ponovo polako, ali sigurno širi, prijeti cijeloj turističkoj sezoni od koje Hrvatska živi, a najmanja procijepljenost je upravo u ”narančastim” regijama (ne računajući Istru) i značajno ne raste.

Pilamo granu na kojoj sjedimo. Nemoguće je dati optimističnu prognozu za jesen.

Situaciju ne popravlja ni snažan antivakserski lobi, koji, inspiriran opskurnim portalima, pojedincima, raznoraznim dokumentarcima i teorijama zavjere, u cjepivima vidi čipove, sredstvo za kemijsko kastriranje i(li) otrov.

I upravo zbog ovako teške sadašnjosti, a vjerojatno još teže budućnosti, vladajući su krenuli puno opasnijim, a uvelike jednostavnijim putem. Putem zabrana i ograničavanja.

Po tko zna koji put odgovornost za vlastite neuspjehe, u ovom slučaju loše i neuspješne kampanje cijepljenja, vladajući prebacuju na građane. Tako peru ruke od vlastite nesposobnosti i propagiraju stav da nemaju drugog izbora osim agresivnih napada na slobode pojedinaca.

Ovoga puta alat su COVID potvrde kojima se proširuje njihova prvotna namjena koja se tiče putovanja u druge zemlje koje ju zahtijevaju prilikom ulaska na njihov teritorij.

U Hrvatskoj su, od 1. srpnja COVID potvrde u masovnoj upotrebi na koncertima, festivalima, klubovima na otvorenom i drugim manifestacijama koje okupljaju više od 100 osoba.

Neke države (Danska, Izrael, Belgija, Portugal, UK) su omogućile pristup restoranima, diskotekama, pubovima, teretanama, trgovačkim centrima samo osobama koje imaju COVID potvrde. Hrvatska ide u tom smjeru.

Stožer planira ograničenja ulaska osobama koje nemaju COVID potvrde u trgovačke centre i u sve javne ustanove, čak i u bolnice. Isto to vrijedi i za zaposlene u tim objektima i ustanovama.

Ni privatni sektor nije ostao netaknut. Uz sve poteškoće s kojima se poduzetnici moraju suočavati, sada moraju postati i infektolozi i policajci te tjerati radnike da se cijepe jer, ako to ne naprave, neće dobiti poticaje za spas poslovanja.

Iz ovih najava razvidno je da će necijepljeni biti u velikim problemima. Kako bi dobili COVID potvrdu, oni će morati pokazati valjane testove, ne starije od 48 sati. To znači da će se osobe koje se nisu cijepile ili preboljele bolest morati testirati šest puta u dva tjedna kako bi mogle raditi u javnim službama, ako rade od ponedjeljka do petka!

Uvjet posjedovanja COVID potvrde vrijedi i za osobe koje idu tražiti liječničku pomoć u bolnice. Ako nije hitan slučaj, a osoba nema COVID potvrdu, neće smjeti ući u bolnicu.

Pitanja koja se odmah nameću su: Tko to ide u bolnicu tražiti liječničku pomoć, a da mu nije hitno? Hoće li se osobe, za koje netko procijeni da nisu hitni slučajevi, ostaviti ispred bolnice da boluju i razmišljaju o tome kako im nije u potpunosti ispunjeno jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na zdravlje?

Očito je kako Hrvatska, kao i još neke europske zemlje, pokušava represijom i restrikcijama postići veću procijepljenost građanstva, ali i ponovo pokrenuti ekonomiju.

Moramo imati u vidu da su slobode građana cijelog svijeta u vrijeme ove pandemije ugrožene kao nikada u novijoj povijesti i da je veliki dio svih nas bio i ostao spreman i pristao žrtvovati ih i ograničiti, unatoč tome što su nam one zagarantirane Ustavom i zakonima, a sve to kako bismo se izborili s pandemijom i sačuvali živote nas samih i živote naših sugrađana.

Druga, možda i ključna stvar u cijeloj raspravi je ta da cjepivo protiv koronavirusa nije obavezno. Cijepljenje ovisi o volji pojedinca. S tom činjenicom u vidu, ovaj udar na slobode građana još više gubi smisao.

Ovakvi planovi i ovakva upotreba COVID potvrda direktno udara na (trenutnu) većinu stanovništva koja se nije cijepila ili preboljela infekciju i od nje radi građane drugog reda!

Riječ je o diskriminaciji koja se kroz mala vrata i vrlo tiho uvlači u živote građana kako bi ih učinila nepodnošljivima, a sve to kako bi građani napravili nešto što su u duhu svoje slobodne volje odlučili da neće učiniti, neki iz lijenosti, neki od straha i nedovoljno spoznaja, a neki zbog iracionalnih teorija.

Građanima je dosadilo slušati i gledati nedosljednosti stožera i hrpetinu licemjernih postupaka istih koji uporno ponavljaju ”Cijepi se!”, ”Cijepljenje je jedini izlaz!” i različite varijante značenjski istih parola. Kod velikog broja ljudi je to stvorilo odbojnost i pobudilo inat

Pojednostavljeno rečeno, ideja je koristiti se represijom dok slobodna volja ne kapitulira.

Osim toga, građani koji se ne žele cijepiti, a imali su sreće pa se nisu zarazili jer su bili odgovorni i poštivali mjere, ili su se zarazili, a da to nisu ni znali, sada bi mogli, stupe li ove odluke na snagu, za nagradu, izvući najdeblji kraj.

Ako ćemo ići u krajnost, što to točno sprječava ljude u Stožeru da necijepljenima koji nemaju COVID potvrdu zabrane izlazak na ulicu?

Problem slabe procijepljenosti stanovništva se ne bi smio rješavati diskriminatornim ispravama i ovakvom upotrebom COVID potvrda, nego kvalitetnim informiranjem i istom takvom kampanjom.

Građane treba obrazovati. Velikoj većini građana mora postati jasno da virus neće nestati sam od sebe i da se uvedene mjere neće ukloniti tek tako.

Cjepivo se, uz sve probleme koji se vežu uz njega, trenutno pokazuje kao jedino oruđe za povrat sloboda i ekonomije, za povratak na staro. Dok to ne shvatimo, i dalje ćemo živjeti u ograničenjima.

Odluka o cijepljenju i dalje bi trebala biti u sferi individualne slobode pojedinca, a taj određeni pojedinac treba znati sve prednosti i nedostatke cjepiva.

Represija će izazvati kontraefekt i pobunu. Ionako slabo povjerenje u struku će u potpunosti nestati. Možemo se samo nadati da nije prekasno i da nećemo platiti danak površnosti, nedosljednosti i nekompetentnosti.

Trebamo shvatiti da je otkriće cjepiva jedno od najvećih otkrića u povijesti ljudskog roda. Trebamo braniti slobode. Treba ići težim, ali ispravnim putem.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva

> Svi tekstovi ovog autora