Lave XIV., pozovi katolike da razoružaju duše!

Ljudski svijet je svijet prerađevina i udaljavanja od izvornosti, sve smo prilagodili nekoj formuli – od prirode do čovjeka. Ono što mi nazivamo prirodom, zapravo je ostatak prirode nakon susreta s čovjekom. U najboljem slučaju, kada sam već spomenuo prirodu, ćemo nešto pretvoriti odnosno preraditi u park, u najgorem, ali i najčešćem slučaju ćemo prirodu unakaziti betonom kako bismo pokazali da je ovaj svijet u potpunosti prilagođen čovjeku. Kakva je naša formula ljudskosti, tako ćemo se odnositi prema prirodi.

Urbanisti, arhitekti, ekolozi, aktivisti i političari ne vode računa o prirodi, oni, doduše, ne vode previše računa ni o čovjeku, oni su posvećeni nekoj svojoj formuli, ona im stvara karijeru, daje prepoznatljivost, osmišljava njihove živote, ali ih i razotkriva u onome što čine – prerađuju stvarnost i oduzimaju joj izvornost.

Svakom području ljudskog interesa odgovara neka formula odnosno izračun. Iza urbanista i ekologa neće ostati ista stvarnost jer ne barataju istom formulom, ali se nalaze u toj stvarnosti kao poluotuđena i poluzarobljena bića.

Svi mi, kao pripadnici ljudskog roda, živimo u posljedicama nečijih izračuna. Netko je izgradio naše domove, od nekoga smo ih kupili, nekome ćemo ih prodati, u te domove ćemo unijeti namještaj, odjeću, knjige, računala, televizore itd. Naš svijet je svijet prerađevina, a prerađevine su deformirane ili, ako se želimo zavaravati, usavršene, čovjeku prilagođene prirodnosti, a ako se ne želimo zavaravati, ako smo u stanju stvarnost pogledati u oči, onda ćemo vidjeti da je čovjek biće koje neprestano živi u otetoj i otuđenoj ambijentalnosti koja nije ništa drugo nego poražena izvornost odnosno prirodnost.

U politici je najvidljivije prerađivanje povijesnog svijeta i njegovo prilagođavanje nekoj formuli. Rat nastaje iz formule rata, mir nastaje iz formule mira; istina nastaje iz formule istine, a laž iz formule laži.

Budući da smo ograničeni i da, kao takvi, ne možemo živjeti u svijetu svih istina, onda bismo trebali biti svjesni toga da živimo u svijetu nekih istina i nekih laži. Naš svijet je, dakle, svijet poluistina, naš život je polulažan.

Tome ne možemo pobjeći, a ako pokušavamo, onda polulaž postaje laž. Bijegom postajemo bića epistemološke oskudice – tada više nismo u stanju spoznati što je istina. Kada ljudi epistemološke oskudice izađu na birališta, oni tamo ne dolaze da bi izabrali istinu, nego biraju bijeg od istine i zato će, sve dok bježimo na birališta ili pak bježimo od birališta jer na njih ne izlazimo, rezultati svi naših političkih izbora biti uvijek isti – izabrat ćemo politike bijega od političke istine, a onda će nam te politike formirati isti takav politički ambijent.

Iz bijega nastaje svijet bježanja, a iz epistemološke oskudice nastaje svijet laži. Kada politički populisti u formulu unesu bijeg i laž, dobit će sretnu masu koja bježi na birališta kako bi laž ostala sačuvana.

Sretna masa epistemološke oskudnosti je sasvim prihvatljiva, međutim tragedija nastaje kada bijeg postane bježanje od mira i postane bijeg prema ratu. Mi se, a pod ovim ”mi” mislim na globalnu politiku, nalazimo u vremenu bijega prema ratu odnosno u vremenima spremnosti za rat. Ako se političkoj formuli rata ne suprotstavi formula mira i suradnje, jasno je što nam slijedi.

Papu Lava XIV. nije potaknula teološka dokolica da inzistira na miru, on, kao poglavar Crkve koja je prisutna tamo gdje je danas prisutan čovjek, ima uvid u ono što se upravo sada događa u svijetu, a sadašnji svijet je svijet mnogih sukoba, ali i spremnosti da se, tamo gdje vlada mir, naoružamo kako bismo što ubojitiji ušli u predstojeći sukob.

Sada je taj sukob posredovan kao ideja odnosno kao mogućnost, a budući da je onome što sada jest prethodila mogućnost da upravo to nastane, trebalo bi nam biti jasno da će iz mogućnosti rata nastati rat, osim ako toj mogućnosti ne suprotstavimo mogućnost nadvladavanja sukoba odnosno mogućnost izgradnje mira.

Svaki čovjek je, kao građanin koji sudjeluje u političkom životu, makar u njemu sudjelovao i odbijanjem i prepuštanjem drugima da umjesto njega donose političke odluke, ili arhitekt mira ili arhitekt rata. Rat i mir možemo shvatiti u doslovnom ali i u prenesenom značenju.

Kada dijete ostane bez mjesta u vrtiću ili stari i nemoćni ostanu bez mogućnosti da budu zbrinuti i zaštićeni od nemoći, na djelu je arhitektura rata. Građani su na biralištima izgradili politički kompleks (državu, grad, općinu) u kojem djecu i starije osobe promatramo kao neprijatelje o kojima ne vodimo računa, a to nije ništa drugo nego arhitektura rata.

Ako, naprotiv, izgradimo politički kompleks brige, blizine i solidarnosti, onda smo arhitekti mira. Rezultati političkih izbora, pa i ovih lokalnih, zapravo je svečana promocija arhitekata. Ne trebam trošiti riječi na to kakva arhitektura slijedi nakon ovih lokalnih izbora – neke sredine će biti sredine rata, a neke mira, neke sredine će biti, da se poslužim vatikanskom terminologijom ”naoružane”, a neke ”razoružane”.

Lav XIV. poziva novinare da ”razoružaju riječi” jer iz ”naoružanih riječi” proizlazi stvarnost sukoba, neprijateljstva, rata, ubijanja i smrti.

Podržavam papin poziv novinarima da budu glasnogovornici mira, ali bi i njemu trebalo uputiti poziv da se ne identificira s ulogom globalnog urednika, nego da bude vrhovni poglavar Katoličke Crkve i da ”razoruža” duše katolika.

Istina je da mnogi novinari, zbog promjene paradigme u novinarstvu koje je sve manje usmjereno prema istini, a sve više prema senzaciji, ”naoružavaju” javnost, ali je, isto tako, istina da mnogi svećenici i istaknuti laici ”naoružavaju” duše vjernika, a o tome papa ne progovara. Nadam se da će progovoriti.

To što živimo u naoružanom svijetu koji nas sprema, nagovara i potiče na sukobljavanje, ogroman je problem, ali, ako nam netko nije naoružao dušu, možemo u sebi pronaći mir. Tada smo mi, zahvaljujući toj unutarnjoj jezgri koja nas čini ljudima, nositelji mira. Mi smo tada mirotvorci, a to bi svaki čovjek nenaoružane duše trebao biti.

No, ako nam je ljudskost militarizirana, onda ćemo militarizirati sve što dotaknemo, tada će svako područje u koje zađemo postati bojno polje.

Papa je pozvao novinare da ”razoružaju riječi”, sada je red da novinari pozovu papu da ”razoruža” duše katolika. Ako se to dogodi, više nećemo gledati Darija Kordića i njegovu, sudskom presudom naoružanu dušu kako se na Hodu za život moli za nerođene.

Kada se rođeni nađu pred naoružanim dušama, ne postoji ta molitva koja će zaustaviti njihov zločinački pohod. 

Lave XIV., pozovi katolike da razoružaju duše!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lav XIV. će biti papa Kristovog Govora na Gori
    •  Glasači HDZ-a u Zadru ne trebaju polagati test inteligencije
    •  Hrvatska nestaje u kanibalističkom zanosu lažljivaca
    •  Franjo nikada nije izdao vlastitu ljudskost
    •  Ne postoji razlika između tzv. naših i vaših silovanja
    •  Isus Krist ne udovoljava hrvatskom poimanju kršćanstva
    •  Ne ponizuj se i ne plači pred tuđim vratima!
    •  Riječ o ljudima koji nikada ništa realno nisu bili
    •  Zašto je važno da Plenković izgubi izbore u Zadru
    •  U korizmi sam se odrekao boga afektiranih vjernika

> Svi tekstovi ovog autora