novinarstvo s potpisom
Aleksandar Miljković
Otkuda se to pojavila neopisiva i umu neshvatljiva količina pra-energije koja je formirala naš Svemir? I kakvom se to tajanstvenom silom sva ta silna, gluha materija počela sakupljati u krhki, ”fino ustimani” jednostanicni bios – u Život sam? I možda najdublje pitanje: gdje i kada je započeo proces koji je skromnu amebu iz praiskonskog mulja, kroz beskrajno duge aeone – doveo sve do razmišljanja o smislu ovog teksta pred tobom, dragi čitatelju?
Prošli mjesec održala se prva međunarodna konferencija posvećena odnosu znanosti i religije, pod okriljem Fakulteta filozofije i religijskih znanosti (na zagrebačkom Jordanovcu) – a u organizaciji ”Centra za proučavanje odnosa Znanosti i Religije” (CePOZiR); koji je dijelom tog istog fakulteta. Svi ranije postavljeni upiti, bili su tema raspravama i okruglim stolovima na trodnevnim predavanjima i prijateljskim susretima znastvenika i teologa – na ovom mjestu često ”upakiranima” u istoj osobi.
Zašto je to važno? Tri meta-pitanja (Veliki prasak, nastanak Života i razvijena Samosvijest) već su duže vremena ”skandal i sablazan” mislećih ateista i materijalista, jer postaje jasnije da je nemoguće dati (zadovoljavajuće) odgovore na njih konvencionalnim znanstvenim diskursom.
Već dosta dugo se očekuje promjena paradigme ili neka nova ”teorija svega”, što ce riješiti sve probleme ovog našeg ”quantum mehaničkog svijeta”, koji nam izgleda sve kompliciranije i ponaša se sve nepredvidljivije – nego što se to dalo naslutiti u dane arogantno bezbrižnog pozitivizma s kraja 19-tog stoljeća.
Danas, sve češće bojim se, znanstvena dostignuća se identificiraju s uspjehom ili rasprostranjenosti određenih tehnologija – tako da komercijani faktor postaje sve značajniji, na štetu maštovitog i spekulativnog. Upravo ovaj aspekt znanstvenog, koji je držao fiziku i metafiziku (kozmologiju) bliskima – najveći je gubitnik najnovije etape razvoja znanosti (zadnjih 50-tak godina). Pitanja plitka su tako postepeno zamjenila pitanje samog Bitka.
O takvoj, reduciranoj viziji stvarnosti, nas je upozoravao i veliki engleski pjesnik i filozof, William Blake, kroz njegovu sintagmu “Single vision and Newton’s sleep” – i to još prije 200 godina. To nije nikakav ”otpor prema znanosti” – nego prije opravdan strah da se, od pretjerane želje za generalizacijom i preciznom definicijom fenomena, izgubi neposredna veza sa punoćom realnosti.
Ovakva rigidnost pogleda, ne samo da nas osiromašuje kognitivno, nego stvara i novu vrstu dogmatskog mentaliteta koji sputava.
Radi svega toga, može se govoriti i o meta-krizi znanstvenog poimanja svijeta… nešto je izgleda ipak pošlo krivo. Manifestacija ove postmoderne stranputice je najočitija u dominaciji mehaničkog (da li tako gubimo spretnost svojih ruku?) i AI/digitalnog (da li time postepeno umanjujemo moć naše Memorije?).
S druge strane, teologija ima svoja vlastita teška pitanja – teodiceja (postojane Zla i Patnje, je samo najstarije od njih) i traži partnera za dijalog u Filozofiji (prije svega), ali i u kulturi općenito.
Svima je valjda poznato da početkom prosvjetiteljskog perioda, u Evropi 17-tog stoljeća, doslo je do grubog raskida između crkvene dogmatike i nove, u potpunosti sekularne, znanosti. Taj ”veliki razvod” (citiram tu C. S. Lewisa) zahtjeva urgentno izmirenje, jer svi obitavamo ovdje i dijelimo istu Stvarnost, čak i pod uslovom da koristimo drugačije konceptualne aparate i služimo se ”različitim jezicima” u opisu iste.
Iz tih razloga, posve je logično da netko organizira i ovakav skup. Na trudu da se to desi, prije svega se zahvaljujemo pročelniku CePOZiR-a, doc. dr. sc. Petru Tomevu Mitrikeskom, ali i svim drugim organizatorima, sudionicima i predavačima (kojih je bilo preko 40, iz 15 zemalja!). Sva predavanja su bila na engleskom jeziku.
Već sam na drugim mjestima napominjao da je grad Zagreb (i RH općenito) radi svog zemljopisnog položaja ali i zbog svog povjesnog razvoja – ”prirodno” mjesto za susrete, pa i suočavanja različitih institucionalnih svjetonazora… a nadajmo se, također i mjesto kreativnog i plodonosnog dijaloga.
Zato nije slučajno da su na ovoj konferenciji bili prisutni (i značajno pridonjeli), i dva predstavnika ”televizijske laboratorije za razmjenu mišljenja i sukob stavova” – emisije Peti Dan (Marijana i Petar).
Centar planira (koliko znam) nastaviti održavati konferencije svake dvije godine, tako da sve ono propušteno može biti i nadoknađeno jednom u budućnosti.
Mozda će npr. pojam ”vremenske mašine”, zajedno sa temama vezanim za relativitet time-space putovanja – biti povezani sa teološko eshatološkim promišljanjima iz rano-kršćanskog miljea; u jednom od CePOZiR susreta sutrašnjce. Only Heaven knows!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.