Slučaj Epstein: Nemoćni, moćni i anarhična moć

Američko ministarstvo pravosuđa objavilo je posljednji niz dokumenata koji su povezani s pokojnim filmskim producentom, financijašem i seksualnim prijestupnikom Jeffreyem Epsteinom. Riječ je o više od tri milijuna stranica dokumenata, preko 150 000 slika i više od 2000 videa.

Epsteinovi dokumenti otkrivaju i omogućuju razne optužbe za seksualno zlostavljanje maloljetnica, žena, kao i čitavu mrežu klijenata koji su sudjelovali u njegovu sustavu seksualnog ropstva. U njima se, kao i u prethodno objavljenim dokumentima, nalaze imena slavnih, bogatih i moćnih pojedinaca. Tu su, između ostalih, predsjednik SAD-a Donald Trump, britanski princ Andrew, Bill Clinton, Bill Gates, Noam Chomsky, Stephen Hawking, a na više mjesta se spominje i Elon Musk.

Zbog spominjanja u dokumentima i dopisivanja s Epsteinom pala je i prva ostavka. Ona se, iznenađujuće, nije dogodila u SAD-u, već u Slovačkoj gdje je savjetnik premijera Roberta Fica, Miroslav Lajčak, ponudio ostavku koju je šef prihvatio. Lajčak je bivši diplomat i bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, a evo, sada je i bivši savjetnik premijera.

Premda je riječ o ogromnom broju dokumenata, slika i videozapisa, brojni politički protivnici administracije Donalda Trumpa ističu brojne manjkavosti poput selektivnog objavljivanja kojim se nekoga tko se tamo našao išlo zaštititi, a neki tvrde da uopće nisu objavljeni svi dokumenti. Također, treba istaknuti ako se nečije ime našlo u tim dokumentima, to nipošto ne znači da je ta osoba napravila neko kazneno djelo.

Bilo kako bilo, posljedice ovih dokumenata će se osjećati u godinama, a možda i u desetljećima koji dolaze.

Međutim, ti dokumenti otkrili su, osim informacija, jednu puno opasniju i šokantniju istinu. A ta istina je način funkcioniranja anarhične moći, moći koja uništava humanost.

Veliki talijanski književnik, režiser i intelektualac Pier Paolo Pasolini, 1976. godine objavio je film ”Salò ili 120 dana Sodome”, jedan od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća. Film je inspiriran nezavršenim romanom Marquiza de Sadea ”120 dana Sodome ili škola libertenstva”. Film je kontroverzan jer je u njemu eksplicitno prikazano ekstremno nasilje i pornografija, bio je dugo zabranjen u brojnim državama diljem svijeta.

Pasolini je radnju svog filma stavio u vilu u fašističkoj republici Salò gdje su četiri moćnika, fašista (Sudac, Predsjednik, Biskup i Vojvoda), od skupine djece odabrali i u vilu odveli osamnaest maloljetnih mladića i djevojaka. Moćnici su stvorili izolirani, vlastiti svijet, kako bi neometano mogli uživati. Pri tome su im pomogle četiri stare prostitutke.

Djeca su završila u vili kako bi moćnici nad njima neometano iskaljivali svoje porive i fantazije, kako bi bili sredstvo gospodarenja životom i smrti. Nevina djeca su u filmu žrtve upravo neograničene, dehumanizirajuće i anarhične moći, moći koju potvrđuju objavljeni Epsteinovi dokumenti.

Djeca u filmu su bila podvrgnuta različitim oblicima silovanja, sadizma, mazohizma, a Pasolini je išao toliko daleko da je prikazao i koprofagiju. Ona neposlušna su na kraju bila brutalno ubijena, ali opet za užitak moćnicima, kako bi se još jednom potvrdila njihova kontrola nad životom i smrti onih nemoćnih, a koji se usuđuju pobuniti.

Sličnost Pasolinijevog filma i stvarnog svijeta je frapantna. Pasolinijev film bi trebao biti opomena, dekonstrukcija moći, poziv za mijenjanje sustava vrijednosti, poziv na humanost. I on to, koliko god bio brutalan, i jest.

Međutim, čini se da je Pasolinijev film, osim što na razini principa promatra odnose i posljedice do kojih dovodi anarhična moć, doslovno prikazao modus operandi bogatih, utjecajnih i moćnih pojedinaca prema slabima i siromašnima.

Elite, moćni i slavni, su najčešće koristili Epsteinov otok ili njegove nekretnine kao mjesta gdje su se upuštali u seksualne aktivnosti s maloljetnicama i seksualnim robljem. Pasolini je odabrao vilu. Fašistima i kapitalistima su pomagale stare prostitutke. Epstein je imao svoje pomoćnice. Poslušaju li se svjedočanstva žrtava, postaje jasno da je ophođenje prema njima bilo slično onome kako je to Pasolini opisao u svom posljednjem filmu. Seks u Pasolinijevom filmu služi kao metafora moći. Seks koji su Epsteinovi klijenti imali s njegovim seksualnim robljem je izraz dominacije i moći.

Pasolinijev film je sirova i naturalistička kritika fašizma i kapitalizma, alegorijski prikaz brutalne zbilje nemoćnog čovjeka koji se nađe u rukama podivljale moći. Žrtve su roba koju će neki bogati i utjecajni moćnik konzumirati i raditi od nje što ga je volja. A on to može raditi jer mu to dopušta kompleksni sustav skrivene moći.

Zločinci i dalje hodaju među nama i zauzimaju utjecajne pozicije u raznim sferama ljudskog djelovanja. Ako se i otkriju, često se izvuku nekažnjeni ili im je kazna mizerna u odnosu na zločine koje su počinili. Oni su rijetko kada odgovorni. Takvi su nerijetko autoriteti i uzori, predmet divljenja i simbol uspjeha.

Pasoliniju se često prigovaralo da je u ovom filmu pretjerao, da se ta ideja mogla prikazati drugačije, finije i suptilnije, pa i estetski ljepše. Pasolini nažalost nije pretjerao. Bio je realan. Bio je u pravu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pojmovi domoljub i antifašist su, u demokraciji, sinonimi
    •  Trumpov ego i umjeće pregovaranja
    •  Gaza i banalnost zla
    •  Partitokracija je ubojica demokracije
    •  Putin i Trump, ne baš dobri bleferi
    •  Zašto Europi treba europska vojska
    •  Milanović nastupa kao saborski zastupnik iz redova oporbe
    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu

> Svi tekstovi ovog autora