Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (6)

U međuvremenu, društveni, politički i ekonomski kontekst ne ide na bolje (bar što se nas na Zapadu tiče) – a i dalje ide u istom smjeru. Totalni kapitalizam, koji prožima cijelu društvenu strukturu i njezine sustave vrijednosti, izmislio je mitološkog genija uspješnog pojedinca, neku vrstu poluboga, natčovjeka koji je uvijek okrunjen uspjehom i posjeduje sve atribute svoje nadmoćne društvene moći.

Ti sretnici (ispričavam se nesitomišljenicima) nažalost su često niži oblici ljudskih bića, poput Donalda Trumpa, ili su iznimni kapaciteti koji su dio istog problema, poput Billa Gatesa ili Elona Muska. Totalni kapitalizam je humanistički besplodna faza rasta, diktatura tehnologije i njenih vlasnika, iznuđena od čovječanstva na prijevaran način.

Perverzna drama skoka iz mirnih voda administrativnog socijalizma/komunizma u divlju bujicu toksičnog ”tačerizma” i dalje se odigrava na globalnoj pozornici, gdje se može uvidjeti istinska, grabežljiva priroda globalnog, totalnog kapitalizma.

Kako siromašni uvijek dobiju više nego što im pripada od nevolja, tako tranzicijske europske zemlje i druge zemlje u razvoju trpe njegov najdivljiji oblik.

Dok preko noći stvoreni tajkuni užurbano pokušavaju prikazati sebe kao pristojne građane s legalno stečenom imovinom i zakonitim poslovanjem, Zapad pažljivo promatra, jer većina profita – što god da se dogodi – otići će upravo njima.

Lokalni maharadže bit će zadovoljni vazali međunarodnih poslovnih carstava. Ova opscena shema razotkriva se u paradoksu zajedničkog nazivnika njihove vladavine: populističke ideje i identitetski ispadi uglađenog radikalnog nacionalizma. U završnoj fazi, za međunarodnu upotrebu, sve se to prekriva frazama o jedinstvu u različitosti, multikulturalizmu i brizi za manjine.

Zašto bi to imalo veze s industrijskom arheologijom? Zato što se sve odluke, pa i tehnološke, donose unutar ovog konteksta. Već odavno znamo da su tehnologije izrazi društvenih procesa, koliko ih istovremeno i oblikuju. Vladajući sustavi vrijednosti, kada se provode, dobivaju materijalnu formu kao tehnike, tehnologija, zgrade i strojevi, ali se izražavaju i kroz poslovne prakse, trgovinu, radne odnose, civilnu i državnu organizaciju i slično.

Zamislite industrijskog arheologa koji iskapa ostatke svjetskih korporacija u ledu ili blatu, ovisno o scenariju klimatske i drugih propasti koje prizivaju u naše ime.

Sjedište korporacije je i danas na svoj način skromna, dosadna zgrada s uredima, ništa posebno za vidjeti. Ostaci će biti još efemerniji. Tijelo korporacije fizički jedva i postoji, a njezini su se pipci vjerojatno raširili do drugog kraja planeta; mijenjala je položaj i tehnologiju nekoliko puta svakog desetljeća.

Ta korporativna stvarnost industrijske sadašnjice ima raspršeni identitet, blizak pojmu nematerijalne baštine. Sve više i više, važna je kontekstualna priča, – ona koju arheološke metode koje po tradiciji traže oslonac u materijalnim ostacima više ne bi prepoznavale.

Totalni kapitalizam je prerušen u demokraciju i društvo u kojem svatko smije posjedovati milijarderski san. Nekad sam zazirao od umjetne inteligencije, ali sad smatram da nam se baš ona može omaknuti kao neplanirana, bolja verzija nas, poput podsvjesnog eugeničkog projekta. Doduše, nije baš jako vjerojatno.

Za sada je umjetna inteligencija već efikasnija, čini se bar površno gledajući, od impozantne memorijske mase koju smo stvorili uobičajenim ”analognim” sredstvima. Nekad sam i sam gomilanje predmeta u muzejima proglašavao bolešću hipermnezije, ali što ako smo tek sad smo na pragu stvarne hipermnezije?

I tad sam tvrdio da je riječ o bolesnom stanju, a Planeta se skoro doslovno usijava održavajući svoju eksponencijalnu rastuću memoriju. Data centri troše bar desetak posto raspoložive energije. Da li će tek samosvijest strojeva početi razmišljati kako da tu nezamislivu masu podataka konačno obrađuje, rafinira u mudrost potrebnu za preživljavanje u sve težim uvjetima?

Samo rijetkim muzejima (a i rijetkim ljudima) je to uspjelo. Razvoj čovječanstva se do sada temeljio na osvajanju.

Konvencionalni muzeji, kako su formirani i kako funkcioniraju, su najbolji svjedoci, a, rekosmo, i sudionici tog procesa. Hajdemo vidjeti, da li će konačno odslikati plemenitu, humanističnu crtu čovječanstva i postati dio rješenja, a ne problema.

Iskreno, (i uz isprike na prividnom pesimizmu), – nije izgledno! Da rijetkog čitatelja nagradim sličicom bizarnog cinizma: Kujica koju je kraljici Viktoriji njen hrabri vojskovođa donio iz nebranjene i gigantske pa onda posve opljačkane i potom spaljene Stare ljetne palače u Pekingu (kažu veće (!) od današnjeg Zabranjenog grada) kraljica je nazvala, baš zgodno i prpošno, – Looty. (engl. to loot, znači pljačkati). Tako je u Veliku Britaniju stigao prvi pekinezer.

Nekao u isto vrijeme u muzeje je stigao i veći dio od nekih 50-60 000 kineskih kulturnih artefakata koji se danas nalaze u britanskim muzejima. Privatne zbirke koje su privatna privilegija.

(Nastavlja se).

(Ovaj je tekst u nastavcima je preveden, peterostruko uvećan i aktualiziran pod–odlomak ”11. Total capitalism, the poor and museums”, iz knjige Public Memory in a Deluded Society: Notes of a Lecturer, koju je moguće pronaći na https://icofom.mini.icom.museum/wp–content/uploads/sites/18/2022/11/2022_tomislav_sola_public_memory.pdf, kao i na https://www.mnemosophy.com/the–vault). Ta ista, unekoliko drugačija verzija na engleskom jeziku, objavljenja je na:  https://independent.academia.edu/TomislavSola Knjiga je izdana i na ruskom jeziku.)

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (5)
    •  Baština, pande i granice rata
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (4)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (3)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (2)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (1)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (2)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (1)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (2)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (1)

> Svi tekstovi ovog autora