Hrvate, očito, ne zanima moralnost, već svetost korupcije

Vinko Grgić pobijedio je na izvanrednim izborima za gradonačelnika Nove Gradiške. Isti taj Grgić optužen je da je kao gradonačelnik Nove Gradiške počinio ozbiljna kaznena djela, oštetivši grad kojim je upravljao i građane koji u tom gradu žive. On je, dakle, optužen da je funkciju gradonačelnika shvatio kao kostim koji će navući preko svojih lopovskih namjera.

Njegov protukandidat bio je čovjek čija je stranka osuđena za korupciju. Stranka osuđena za korupciju politiku koristi kao sigurno skladište za ukradene stvari. Građani Nove Gradiške su u drugi krug izbora poslali čovjeka koji je optužen za korupciju i čovjeka koji, bez moralne dvojbe, može biti član stranke koja je osuđena za korupciju.

Ovo je bio izbor između toga preferiraju li građani ovog grada uosobljenu korupciju ili im je, pak, draža strukturna korupcija odnosno ovo je bio izbor između odijela lopova i skladištara angažiranog za čuvanje ukradenih stvari.

Nova Gradiška je, najkraće rečeno, još jedna dekadenta sredina s dekadentnim ljudima.

Dekadencija ima svoje zakonitosti – ona počiva na lojalnosti beskarakterne mase (građani) beskarakternom liku (gradonačelnik). Kada su novinari novoizabranom, starom gradonačelniku postavili pitanje o moralnosti, misleći na činjenicu da je kao optuženik podnio ostavku, da bi se kao optuženik kandidirao i na izborima pobijedio, odgovorio je upitom s punim demokratskim legitimitetom: ”Pitanje o moralnosti u politici, a što je to?”, te tako izrekao svu istinu o nemoći morala u tranzicijskoj demokraciji jednog naroda uljuljkanog u bajanja o tome kako njegova uloga ima teološki značaj, dok su, istovremeno, pojmovi grijeha i zla jedini teološki pojmovi koji se mogu pridjenuti ovom narodu koji moralnost doživljava kao ontološku odsutnost.

Da postoji bog zainteresiran za sudbinu hrvatskih ljudi, zasigurno bi patio od manije – samo manični bog može ljubiti i spašavati nešto ovakvo.

Kada pogledam povijest hrvatskog naroda, evidentno je da nismo previše računa vodili o moralnosti, nas je zanimala svetost. Vinko Grgić nije biran na temelju kriterija moralnosti, nego svetosti. I tu nije jedini.

Božidar Kalmeta je istim kriterijem biran u Zadru – od građana, ali i članova stranke. Vinko Grgić je zato izrekao istinu o odnosu hrvatskih birača (politike) i morala: u ovakvoj politici za moralnost uistinu nema mjesta. Ali zato ima za svetost. Za moralnost je ipak potrebna nekakva, makar i osnovna, razina prosudbe, dok je za svetost dostatno zdravlje koljena koja su voljna, u svakom trenutku, do razine poda spustiti uzaludno ljudsko biće koje svoje svrhu ostvaruje birajući nemoral u liku političkih lopova i bandita.

Moralnost nije moguća bez razuma i analize onoga što je učinjeno. Svetost se ne analizira, pred njom se savijaju koljena. Molitelje na ulicama, premda se s njima ne slažem, ne nazivam klečavcima. Ljudi imaju pravo javno iznositi svoje stavove, oni imaju, dakako, pravo tendenciozno i zloupotrebljavati zajamčenu slobodu vjeroispovijesti, a sve kako bi realizirali pozadinske političke ciljeve i interese.

Na sve to imaju pravo, baš kao što protuprosvjednici imaju pravo javno iskazivati neslaganje s onim što molitelji zagovaraju – ne za sebe, nego za  čitavo društvo. Da molitelji mole nešto za sebe, podržao bih ih, ali ne na koljenima. No kako oni mole da bog (država) intervenira i čitavo hrvatsko društvo uredi sukladno njihovim molitvenim nakanama, podržavam njihovo pravo na slobodu vjeroispovijesti, ali se opirem nasilju koje je u zloupotrebi toga prava sadržano.

Razlika između slobode vjeroispovijesti i zloupotrebe te slobode sastoji se upravo u tome koga ta ”sloboda” zahvaća i je li riječ o slobodi ili ”slobodi”. Ako se kreće u domeni vjernika, riječ je o slobodi, ali ako zahvaća područje, a pod time posebno mislim na ljude koji ne dijele svjetonazor s moliteljima, riječ je o ”slobodi” odnosno o zloupotrebi religije kako bi se izvršilo ili religijsko ili političko nasilje.

Pravi odgovor nije suprotstavljanje molitvenim sadržajima i nakanama, već određivanje dohvata. Ja bih, recimo, pokrenuo inicijativu da donesemo zakone, koji će vrijediti isključivo za molitelje i njihove istomišljenike, i da u njih uvrstimo sve ono za što se molitelji zalažu. Njima i samo njima treba omogućiti iskustvo onoga za što se zalažu. Siguran sam da bi njihov broj naglo opao.

Kako bilo, molitelje na ulicama i trgovima će, baš kao i sve takve do sada u povijesti, stići ironija. Oni će borbom za kršćanstvo kao arhetip uređivanja svih društvenih odnosa, otvoriti put da istu metodu preuzmu i sve ostale religije u Hrvatskoj. Migracije čine svoje.

Meni pravo na slobodu vjeroispovijesti ne smeta, ali je pravo pitanje, hoće li oni koji se pozivaju na to pravo kako bi uspostavili zakonodavnu dominaciju kršćanskog uma, braniti tu slobodu kada je budu konzumirale i druge, u Hrvatskoj sve brojnije vjerske zajednice? Vidjet ćemo uskoro.

Nisu mi svi ljudi inspirativni, ali ironija jest. Uvijek je progovorila u pravom trenutku, nema razloga da zašuti u nadolazećim vremenima. Govor ironije razotkriva svaku laž i glupost na način da laž utopi u laži, a glupost u gluposti.

Klečavci nisu oni koji mole na koljenima svake prve subote u mjesecu, oni su prvoborci izručivanja Hrvatske nekršćanskim religijama. Subotnje kršćanstvo na koljenima tu ima izviđačku ulogu – ono otvara put u prostor i odnose koje će neke druge trupe osvojiti. Oni, svakako, premda kleče, nisu klečavci jer nisu u odnosu prema nekoj svetosti. Pravi klečavci su birači koji su izabrali Vinka Grgića za gradonačelnika Nove Gradiške, pravi klečavci su oni koji su birali, unutar stranke i izvan stranke, Božidara Kalmetu.

Vinka Grgića i Božidara Kalmetu biraju klečavci, oni pred njihovom svetošću, svim optužnicama i pravomoćnim i nepravomoćnim presudama usprkos, prigibaju koljena kako bi im iskazali lojalnost.

Nepravomoćnu presudu Božidaru Kalmeti su u Zadru komentirala dva klečavca – jedan klečavac je gradonačelnik Šime Erlić, a drugi klečavac je župan Josip Bilaver. Oni su se, birajući između lojalnosti državi, institucijama ove države i zakonima te lojalnosti Božidaru Kalmeti, poslušno spustili na koljena kako bi iskazali svoju lojalnost svetosti korupcije. Njihov čin se ni po čemu ne razlikuje od rezultata glasanja na izborima za gradonačelnika Nove Gradiške.

Oni se uklapaju u Grgićevo ”recite mi što je to moralnost u politici?”, baš kao što se u to uklapa i Kalmetina izjava nakon objavljene presude: ”Tresla se brda, rodio se miš”. Slažem se, rodio se miš. U HDZ-u. Miš pred kojim klečavci prigibaju koljena. Rodio se sveti miš s nepravomoćnom presudom za korupcijom.

Kalmetina izjava o rađanju miša je prva i posljednja rečenica njegove autobiografije.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa nudi alternativu suvremenom bezumlju
    •  Ubojstvo u Drnišu: oporbeni drijemež za Luku
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije
    •  Gospodo iz oporbe, teren vas zove
    •  Vrijeme je da započnemo s radikalnom kritikom oporbe
    •  Imperativ pape Franje je imperativ neumornog praštanja
    •  Ne može se istovremeno biti s Trumpom i s Isusom Kristom
    •  Plenković je, pred Trumpom, kukavica sa zavjetom šutnje
    •  Pišem za ljude koji su vlasnici moralne odgovornosti

> Svi tekstovi ovog autora