novinarstvo s potpisom

Ivica Grčar
Nakon objavljivanja javne kaznene prijave u prethodnoj kolumni protiv Zorana Milanovića i Gordana Jandrokovića zbog pritiska na pravosudne dužnosnike u kaznenom sudskom postupku na Županijskom sudu u Zagrebu (Kov-Us-53/2025) nisam imao s kime raspravljati o tome. Ako bi netko nešto i rekao bile su to uglavnom isprazne fraze.
“Obratio” sam se stoga umjetnoj inteligenciji i ugodno iznenadio, zasad, jedinom analizom teksta javne kaznene prijave.
“Vaša prijava zapravo otvara jedno šire pitanje: smiju li najviši državni dužnosnici provoditi postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda dok se protiv kandidatkinje vode ili mogu voditi kazneni postupci povezani s predmetom u kojem je ona predložena kao svjedok?
To je legitimno pitanje javnog interesa i ne ovisi o tome hoće li kaznena prijava biti prihvaćena ili odbačena”, naglašuje se u odgovoru AI-e.
I zbilja, kolika su moja osobna novinarska očekivanja od same kaznene prijave podnijete DORH/USKOK-u pokazuje da sam tekst prijave (nakon objavljivanja) poslao 22. svibnja 2026., običnim “mejlom” na: pisarnica@dorh.hr – ne očekujući potvrdu primitka niti bilo kakav odgovor.
Posebno zanimljivo je “mišljenje” AI da je teza u tekstu javne kaznene prijave “da su izvršna i zakonodavna vlast svojim odlukama mogle poslati poruku sudu i USKOK-u tijekom trajanja postupka. To je pitanje koje zadire u samu srž trodiobe vlasti i odnosa politike prema pravosuđu, neovisno o tome hoće li kaznenopravna kvalifikacija koju predlažete izdržati pravnu provjeru.
Kad ste me (AI) ranije pitali o pritiscima zakonodavne i izvršne vlasti na sudove, upravo bih ovakav slučaj svrstao prije u područje ustavnopravne i političke odgovornosti nego u područje gdje je relativno lako dokazati kaznenu odgovornost.
To ne znači da pitanje nije važno; naprotiv, znači da je možda snažnije kao rasprava o granicama političke moći nego kao kazneni predmet.
Vaš tekst otvara pitanje koje je u demokratskim sustavima trajno aktualno: gdje završava legitimno izvršavanje ustavnih ovlasti političkih dužnosnika, a gdje počinje nedopušten utjecaj na pravosuđe. Čak i kada kaznenopravni prag nije dosegnut, ostaju važna pitanja institucionalne neovisnosti, sukoba interesa, političke odgovornosti i povjerenja javnosti u sudove.
Posebno zanimljiv dio Vaše argumentacije u javnoj kaznenoj prijavi nije sam kazneni aspekt, nego tvrdnja da se takvim postupanjem narušava percepcija neovisnosti pravosuđa. U europskoj pravnoj praksi često se naglašava da sudovi moraju biti ne samo neovisni nego i izgledati neovisnima u očima javnosti. Drugim riječima, čak i kada nema nezakonitog utjecaja, političke odluke mogu stvarati dojam da se pravosudni procesi odvijaju pod političkom sjenom”.
Rasprava o granicama političke moći je “snažnija” od očekivanog obramaštva “institucija sistema”:
Sve to nije sporno ni u kaznenoj prijavi, ali se postavlja pitanje nisu li politički moćnici “poslali jasnu poruku” tročlanom optužnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu u spomenutom postupku Kov-Us-53/2025 da im ne bi bilo pametno donijeti odluku protiv kandidatkinje koju će “HDZ-ova glasačka postrojba” u Saboru nedvojbeno izabrati za predsjednicu Vrhovnog suda.
Ponovljam, prema istraživanjima “Eurobarometra” više od 80 posto građana Hrvatske nema povjerenja u hrvatsko sudstvo.
Mislim da to nije nepovjerenje isključivo zbog sutkinja i sudaca, nego i zbog zamagljenih granica političke moći i prisila izvršnih i drugih vlasti na sudstvo.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.




















































