novinarstvo s potpisom
Stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, svima nam je dobro poznat, razvidan i u najdubljem mraku, u najgušćoj magluštini – prikladno funkcionira u raznim prigodama, na primjer, prije početka nekog sportskog ogleda, na poluvremenu, nakon utakmice, ispred i iza stadiona, u tramvaju, na Trgu bana Jelačića…
Evo jedne depresivne, svehrvatske ispovijedi, i jedan duboki naklon vlastitoj ustrajnosti u vlastitoj gluposti, u tridesetogodišnjem uzaludnom nadanju, da će konačno biti bolje, da će sve biti poštenije, da će sve evoluirati u neko uređenije društvo, u socijalnu sigurnost i pravdu, da će nam se standard približiti razvijenijim europskim zemljama, poput Njemačke, Švicarske ili barem […]
”Kitovi ubojice kao i većina morskih životinja, teško se promatraju i proučavaju. Većina zbivanja se događa pod vodom, i mi zapravo ne možemo vidjeti što se događa u dubini mora, već vidimo samo zamahe peraja na površini, ispuhivanje zraka ili izrone, skokove koji nemaju znanstveno objašnjenje.
Može li se još netko mentalno vratiti, bez mučnine u želucu ili oštrog probadanja u predjelu čeonog režnja glave, u ne tako davnu prošlost, u praskozorje korone, prije nepune dvije i pol godine, kada je već medijski potrošenog ministra zdravstva Milana Kujundžića zamijenio njegov neeksponirani zamjenik, smrknuti lik, čovjek izvan visoke politike, s aurom hladnog […]
Jedna od dražih mi bajki braće Grimm, uz ”Mačka u čizmama”, ”Cvilidretu” i ”Priču o čovjeku koji je odlučio upoznati strah”, jest ona poznata bajka o bremenskim gradskim sviračima. Svirači su, da se podsjetimo, ostarjeli magarac na izmaku snaga, stari olinjao pas kojega se gazda odlučio riješiti, također ishlapio stari mačak koji više ne lovi […]
Jedna od najgorih noćnih mora nekog državnog aparata jest u tome da njegov visokopozicionirani državni službenik ili dužnosnik, ničim izazvan, u sezoni ”kiselih krastavaca”, usred ljeta i uspješne turističke sezone, učini društveno neprihvatljiv, amoralan čin, vrijedan zgražanja i osude šire javnosti, da dovodeći sebe i svoju vjerodostojnost, svoj kredibilitet,
U uređenom društvu stvari su više-manje iste, na prvi pogled, kao i u nekom neuređenom društvu koje nudi formalno-pravno privid uređenosti. Društvo u kojemu živim voli si tepati da je izraslo na srednjoeuropskim stečevinama, a zapravo nema puno veza sa Srednjom Europom, kao ni sa Zapadnim Balkanom, jer ono je trenutačno zatvoreno u svojoj lažnoj […]
Najprije su joj potajice istresli nešto u piće, tako da je ubrzo omamljena teturala parkiralištem očajnički tražeći svoj Twingo. Onda su je pod okriljem mraka strpali u kombi i odvezli do najbliže divlje plaže. Mladi mjesec širio je blijede sjene ispod krošanja primorskih borova. Zatim su je razgolitili, i dok je bila u besvjesnom stanju, […]
I premda smo sve to već prošli i sve to znamo, uvijek nam je iznova, pomalo začudan i neobjašnjiv taj unisoni muk i sagibanje glava, poslušnost koja je uvijek na oprezu i koja je samoj sebi kontrola, cenzura i mjera. U svim životnim segmentima, u svim ljudskim izvorima i interesima ona se poput vinske uši […]
Život nas je u ovo nesigurno vrijeme takozvane tranzicije podučio da se ne opiremo povijesnim mijenama na koje ne možemo utjecati, koje nas lakoćom Tvorca mogu poništiti, zgnječiti kao bubu, zbrisati s lica zemlje, odvući u bezdan ili nehajno a istovremeno podmuklo, poput ”duge i teške bolesti”, diskvalificirati, izranjavati, ocrniti i neprimjetno ugasiti.
Stablo, ono egzotično stablo u park šumi ili gradskom parku, za svoga mirna, nenametljiva života, često premaši jedan ljudski vijek. Čovjekov odnos prema stablu, unatoč njegovoj nepobitnoj, naglašenoj i eksplicitnoj nepokretnosti, nijemosti, nemogućnosti izražavanja osjećaja, posebno osjećaja boli (dok ga pilom režemo na pola, obezglavljujemo ili režemo njegove udove, odnosno grane)