autograf.hr

Život sam proveo s glumcima, pričajući priče kroz njih. O njihovoj iskrenosti ovisila je vjerodostojnost svega što sam radio, i svašta sam s njima doživio, ali samo su me dvojica mimo moje volje uspjela uvući u svoju igru. U Beogradu 1975., u blizini Ateljea 212, zaorilo se: “Vojničeee!” Prepoznao sam glas i znajući što slijedi […]

Jedan od naših najvažnijih suvremenih pisaca, Edo Popović, u svom novom romanu “Mjesečev meridijan” pokušava pokazati koliko je zapravo malo potrebno za spokojan život, puno manje nego što bismo mogli pomisliti.

Muškarac koji je slomio srce jednoj ženi… Četiri žene koje su odlučile prijeći pustinju kako bi ga ubile… Književno djelo poznate turske književnice i novinarke Ece Temelkuran “Žene koje pušu u čvorove” priča je o tom putovanju. Riječ je o prvome romanu ove vrste. Nitko, naime, do sada nije na turskome napisao roman ceste u […]

Giovan Battista (Giambattista) Marino (Napulj, 1569. – Napulj, 1625.) najveći je pjesnik talijanskog baroka. Njegova virtuozna lirika, puna neobičih motiva, končeta, nejasnih metafora i pjesničkih slika, igara riječi i zvuka, težila je izazvati “čuđenje” čitatelja. Bio je začetnikom “marinizma”, po njemu nazvanog književnog pravca talijanskog baroknog pjesništva 17. stoljeća.

Knjiga Biserke Cvjetičanin “Kultura u doba mreža” bavi se analizom kulturne politike (i kulturnih politika) kao jednom od nezaobilaznih i iznimno važnih javnih politika modernog društva i modernih demokracija. Pokazalo se da sva društva koja zanemaruju taj vid javne politike prije ili kasnije gube jednu od ključnih dimenzija razvoja i zapadaju u krizu identiteta kao […]

Stalni zvuk vlaka koji klopoće po željezničkim prugama diljem Europe, vlaka koji je donio red u vrijeme, ali i postao instrument koji je omogućio učinkovitost zla, od prevoženja trupa na bojišta u Prvome svjetskome ratu do savršene organizacije kompozicija čija su krajnja odredišta bila Auschwitz, Treblinka, Sobibór, lajtmotiv je romana “Kuća sećanja i zaborava” Filipa […]

“Protokol jednog rastanka” priča je o ljubavi u kojoj dvoje postaju jedno. Ljubav, ako je zaista prava, podrazumijeva ulazak u (ne)moguću uzajamnost koja u jednome trenutku izaziva osjet proždiruće praznine koji se može ispuniti jedino toplinom jednog pripijenog tijela uz ono drugo.

Majčinstvo se smatra najvećom srećom i najvažnijim poslanjem u životu žene. U svom eseju “S onu stranu dječjih kolica” kanadska književnica Lucie Joubert razmatra društvenu recepciju odluke žena da ne rode i nemaju djecu. Ne zato što ne mogu, nego zato što to ne žele. Valjanost takvog životnog izbora rijetko nailazi na razumijevanje i prihvaćanje. […]

“Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune” je 700-stranična i bogato ilustrirana epopeja o 25 godina kultnog političko-satiričkog lista Feral Tribune. Autor podrobno opisuje fenomen Feral Tribunea od dana nastanka davne 1983. kao humorističkog podlistka Nedjeljne Dalmacije pa sve do gašenja samostalnog tjednika 2008. godine te objašnjava važnost Feral Tribunea za vrijeme u kojem je […]

Nije pretjerano reći da je Angela Carter svojim fantastičnim pričama i romanima otvorila prepoznatljiv rukavac u kaotičnoj postmoderni u koji su se slile glavne umjetničke i mislilačke bujice dvadesetog stoljeća. Nadrealizam, psihoanaliza, magijski realizam, feminizam − sve te struje vrtlože se u njezinim radovima uz elemente gotičkog horora, satire, apsurda, fantazmagorije.

Roman “Noćni putevi” sastavljen je od niza fragmenata iz svakodnevice noćnog taksista ruskoga podrijetla. Ovdje čitatelj susreće grubu stvarnost Pariza između dva svjetska rata, stavljenu u nostalgični modus, gdje se grad doima poput Petrograda Fjodora Mihajloviča Dostojevskog s gladnim i odrpanim spodobama, krojačima, kuharicama, pijancima…

Kao i toliko puta kroz povijest, Estonija je i 1941. tek novčić u krvavoj partiji velikih sila. Iako mnogi njemački napad na SSSR vide kao dugo očekivanu priliku za osamostaljenje, ne misle svi Estonci da će im sloboda biti poklonjena.

U dvadeset dva eseja okupljena u knjizi propituju se raznorazne teme kao što su Čistina, Jezik, Čekanje, Prevođenje, Borba, Veličina… U razmišljanju o tim formalno egzistencijalnim temama autorica kreće od nule, na početku uvažava osnovno značenje naslovne riječi, ali ga ubrzo “prebriše”, od njegova se temeljnog značenja ili posve udaljuje ili ga znatno nadopunjuje.

Knjiga “Rimski satiričari” donosi prvi cjelovit hrvatski prijevod satiričkih pjesama trojice najistaknutijih pjesnika rimske satire, Kvinta Horacija Flaka, Aula Perzija Flaka i Decima Junija Juvenala. Riječ je o ukupno četrdeset pjesama nastalih tijekom dvaju stoljeća,

Riječ je o memoarima Danca koji tvrdi da je bio ključan agent američke, britanske i danske tajne službe dok su one u Jemenu pokušavale locirati najznačajnijeg aktivnog operativca Al Qaede pri čemu je ključni lik u cijeloj priči bila jedna Hrvatica.

Homo sapiens – kako, kada, zašto i dokle? Povijest se rijetko kada trudi odgovoriti na takva pitanja – i po tome je ova knjiga jedinstvena ne samo među popularizatorskim djelima. Yuvala Noaha Hararija ne zanima čitava ta beskonačna sapunica ljudske povijesti – on Sapiensa promatra kao biološku vrstu. Kad je i kako nastala? Po čemu […]

U knjizi “Hrvatska Klio” je sedam tekstova o historiografiji i hrvatskim povjesničarima: o Klubu studenata povijesti, koji je na Sveučilištu u Zagrebu djelovao u međuraću, o kongresima jugoslavenskih povjesničara nakon Drugoga svjetskog rata, o strukturi i glavnim smjerovima razvoja hrvatske historiografije nakon 1990.,

Napisavši prije šezdeset pet godina jednu od po neobičnosti znakovitih “malih” knjiga ovoga stoljeća, Wilhelm je Reich u mnogome predodredio i svoj (biobibliografijski jasno ustanovljiv) usud. Premda je riječ o knjižuljku koji posve jasno i osviješteno, a opet neposredno reagira na veliki šok čitave evropske ljevice (i ne samo ljevice) – nacističko preuzimanje vlasti u […]

Jeste li znali da će vam sugovornik u Splitu izrazom “A?” poručiti da vas nije najbolje čuo, izrazom “AE!” ili “E!” izraziti suglasnost s vašim stavom, izrazom “EEE…” se naizgled složiti s vama, ali izraziti i stanovitu sumnju u vašu tvrdnju, a izrazom „AJME!“ podijeliti s vama čitav spektar osjećaja – od veselja ili užasa […]

“Posljednji dani čovječanstva” (Die letzten Tage der Menschheit, 1922) monumentalan je dramski kolaž o civilizacijskoj kataklizmi Prvoga svjetskog rata, antiratna drama u kojoj je Karl Kraus kritički bespoštedno dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskog društva u doba “kad su operetni likovi igrali tragediju čovječanstva” i prikazao raspad cijele jedne epohe.