novinarstvo s potpisom
Rubne životne situacije i snažne emocije idu skupa i to je nešto što se samo po sebi razumije, nešto što ide ruku pod ruku. Nije drukčije ni s patetikom.
Pitam svog druga gdje nam je to Mido, da se nije i on prestrašio korone. – Tu je. Sad će, samo što nije… – A, evo ga, a ja rekoh ti u Beogradu, na vakcinaciji – zezam Midu. – Šuti, sad sam im u kancelariji sve po spisku…
– Da već nisam preumoran od ovih naših gluposti, slučaj s izborom sarajevske dogradonačelnice bi me baš iznervirao – kaže moj drug, a ne može sakriti koliko ga nerviraju primitivne reakcije na kandidaturu političke analitičarke na mjesto dogradonačelnice.
Ovih je dana, svako malo to bude, u prvi plan isplivao (u nas politički diskvalifikacijski) pojam – manjina. Manjina? Legitimni je nekoć (zabrinuto?) znao reći da Hrvati postaju manjina.
– U Mostaru je definitivno umro SDP… – analitički je ozbiljan moj drug. – Od korone. Ušo im ”sazad”… – cereka se Mido. – Sve druge se napada, a njih nitko i ne spominje – prihvaćam šlagvort. – A najveće kurve. Ako je itko išta u Mostaru izdao, onda je to SDP. Izdao je sebe […]
Bila neka neuredna, zapuštena i posvemu neugledna i neprivlačna djevojka. O sebi je, dakako, mislila sve najbolje i silno je željela da je i svi drugi takvom vide.
Moj drug briše suze od smijeha dok prilazi stolu. Očekujemo novi vic, gledamo ga, premda se Mido i ja već smijemo nekim glupostima. – I tebi konačno ovo u politici smiješno? Više te ne sekiraju? – pita ga Mido zezajući se dok se mi, prepričavajući gluposti zadnjih dana, budući da se nismo vidjeli desetak dana, […]
Zbivanja u Americi posljednjih su dana, koliko sam vidio, proizvela nebrojene asocijacije, a mišljenja i stavovi vezani uz njih premrežila su svijet.
Dodikov prethodnik na mjestu člana Predsjedništva BiH kaže da je Milorad Dodik, nevjerojatnim i nečuvenim diplomatskim skandalom, poklonom ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ”osramotio sebe i srpski narod”.
U vrijeme kad su, kao i u vrijeme rata, umrli postali samo brojka koja se od vijesti do vijesti povećava; u vrijeme kad za jednocifren broj umrlih kažemo ”samo” i ”dobro je”; u vrijeme kad nam brojevi mrtvih znače još jedino ”dobro je, još nije na nas došao red”; u vrijeme kad iz naše okolice […]
Obesmišljavanje same biti Zavnobiha iz godine u godinu, čak vjerojatno i nehotice, sve više postiže svoj smisao.
– Izgleda će nas nakon izbora opet zatvoriti, policijski sat, progoni po ulicama… – ulazi Mido neraspoložen.
U sjeni pandemije, u sjeni priče o radikalizaciji društva (kao da je to neka novost?!), u sjeni opće društvene krize, nijemo je, gotovo posve nezapaženo prošla vijest da uskoro izlazi biografija zagrebačkog kardinala Franje Kuharića dijelom potkrijepljena i ulomcima iz njegovih dnevnika, pa i onima vezanim uz naše ratove iz devedesetih godina prošloga stoljeća (o […]
Ako predsjednik susjedne države za tvoju državu kaže da je ”shit država” ili ”sve je to šaka jada”, možemo to ocijeniti uvredljivim ili krajnje uvredljivim govorom, možemo reći da je to neprimjeren, nediplomatski jezik.
Mido i ja se čudimo što nam još nema druga, kad eto ti njega i već s vrata će: – Jeste li vidjeli one naše luzere? Toliko njih otputovalo u Bruxelles, toliki putni troškovi, dnevnice, slikanja za razne televizije da bi stvar proglasili uspješnom jer, kao, Europa je potvrdila bosanskohercegovačku perspektivu na europskom putu, u […]
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: A kto je to i šta je to izdajica da prostiš? A zapitani odgovor njemu hitan tad dade… Ovih je dana jedna od nekoliko političkih anonimki dovedenih da u sarajevskoj kantonalnoj skupštini budu poslušne dizačice ruku rekla: ”Najviše mrzim izdajice!”
Ako bismo samo malo karikirali, Prokrusta bismo mogli proglasiti prvim kritičarem čija je recepcija stvarnosti iskazivana drastičnim nasilnim mjerama. Nimalo slučajno, ova mi asocijacija na um pada nakon gledanja španjolsko-argentinskog filma ”Počasni građanin” (2016.), u kojemu građani mjesta (stvarnog ili fiktivnog, svejedno je) iz kojega potječe ugledni (fiktivni Daniel Mantovani, čak dobitnik Nobelove nagrade) pisac […]
Negdje je objavljeno kako je Prvi u najvećoj hrvatskoj stranci u BiH, odnedavno u javnosti poznat kao Legitimni, obilježio 20 godina na čelu te stranke. I bilo bi to beznačajno kao i 20 godina Kim Jonga-una ili Lukašenka na čelu neke njihove stranke, da njegovo bivanje na čelu te stranke ne znači sve osim razlog […]
Drug mi se ozbiljno zabrinuo. Priča kako im je umro kolega s posla. Korona. Njegovo godište. Zdrav bio, ali višak kilograma. Trideset kilograma viška. Obećava sebi, preda mnom, kako će skinuti još koji kilogram, biciklira, smanjit će pivo, kolače, zdravije će živjeti… Kad eto ti Mide.
Kad je jednom davno Srećko M. Džaja pišući o Historiji Bošnjaka Mustafe Imamovića ustvrdio kako autor mitologizira historiju, ovaj je, posve iznenađujuće, iskazao zadovoljstvo što uopće može graditi mitove.