novinarstvo s potpisom
Skoro kao grom iz vedra neba odjeknulo je priopćenje Plenkovićeve vlade, nakon naoko ničim izazvanog okupljanja i proustaškog postrojavanja Dražena Keleminca i njegovih pristalica na zagrebačkom glavnom trgu. Bio je to samo dan obljetnice osnutka Hitlerove nacističke stranke.
Mediji su događaj nazivali “tulumom strave”. Jedna je djevojka teško stradala jer joj je mladić u brutalnom silovanju nanio teške ozljede, ugrozio joj život. Kirurzi koji su je operirali bili su u šoku kada su vidjeli razmjere tjelesnih oštećenja koje joj je nanio.
Krajem prošlog tjedna na autobusnoj stanici na Trpinjskoj cesti u Vukovaru pojavio se plakat s nacrtanim drvetom na čijim granama su obješene dvije osobe; na plakatu piše Serbian Family Tree (Srpsko porodično stablo). Uz to je dodana slika Ante Pavelića.
Pozdrav Donaldu Trumpu, izvikuju u crno postrojeni, a nisu dimnjačari, mašući američkom zastavom dok pleh glazba svira ”Da nije ljubavi”…
Baš kao da se bira šef Cosa nostre – tako je bilo aranžirano instaliranje novog rukovodstva koprivničke Podravke, kompanije koja se danas može smatrati zlatnom kokom hrvatske države. Umjesto transparentnosti, bijeg i skrivanje od javnosti.
U Sloveniji, blizu Krškog, dogodilo se ubojstvo. Dvojica su nasmrt pretukla jednog. Na selu, ispred zapuštene, ruševne kuće, u kasnu zimu, prije nekoliko dana.
Po majci, Donald Trump je Amerikanac prve generacije. Naime, gospođa Mary Anne MacLeod rodila se u selu Tong na otoku Lewis na Hebridima, arhipelagu pokraj zapadne obale Škotske. Njezino rodno mjesto danas broji 527 stanovnika.
Nakon predsjedničina intervjua emitiranog prije nekoliko dana na Novoj TV valja se dobro zamisliti. Živi li predsjednica Kolinda Grabar-Kitrović u nekoj drugoj Hrvatskoj, ili je ovo u što nam se zemlja pretvara do te mjere po njezinu ukusu da nije u stanju (ili ju nije briga) percipirati činjenicu da se dio građana osjeća vrlo loše […]
Marko Veselica nije se uspio politički nametnuti početkom devedesetih u razdoblju transformacije hrvatske političke scene iz monolitnog jednostranačja u pluralističko višestranačje.
DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, dipl. pravnik Gajeva 30a 10000 Zagreb
Trumpovi propagandisti su izmislili ”alternativne činjenice”; HDZ-ovi, pak, alternativnu solidarnost. U Hrvatskoj upravo traje široka akcija izvrtanja smisla pojma ”solidarnost” u kojoj vlast, i njezini manje ili više militantni prirepci, štite neku fantomsku ”većinu” koju da, je li, ugrožavaju sve moguće i zamislive manjine:
Kad se pogleda u retrovizor, nazadak ostavlja bez riječi. Koliko je Hrvatska polako, strpljivo i poslušno poput žabe u vodi koja se zagrijava, a uz posve neučinkovit i pogrešno usmjeren otpor, postaje zemljom iz koje je vrijedno pobjeći glavom bez obzira.
Zanimljiva je ta stvar sa Željkom Markić. Od momenta od kad se pojavila na javnoj sceni ne radi ništa drugo, osim što pokušava suspendirati prava praktično svih manjina u društvu, čineći to cinično s osmijehom i retorikom punom inkluzivnosti i uvažavanja.
Posljednja epizoda izvrsnog dokumentarnog serijala Stambeno pitanje autorice Silvane Menđušić, jedino što gledam na novinarski nepodnošljivom HTV-u, dramatično nas je podsjetila na opću otimačinu vojnih i svih drugih dostupnih stanova ratnih devedesetih.
Tko kaže da Hrvati nemaju smisla za humor? Recimo, Kolinda Grabar-Kitarović – predsjednica Republike Hrvatske – sve više spada u društvo iz viceva nego u maticu smrtnoozbiljne i dosadne politike.
Neke presude su izuzetno važne, makar zbog simbolike. Među takve sasvim sigurno spada odluka Vrhovnog suda, koji je povisio na sedam godina zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju prošle godine nepravomoćno osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao “merčepovci” […]
Imam potrebu napisati ovaj post, ne kao umjetnik, roditelj, član Udruženja filmskih radnika, Odsjek glumci, već kao branitelj, netko tko je bio na prvoj liniji 1991. godine. Zašto? Zato što je to moje pravo, zato što sam tamo bio, zato što nemam straha. Zato što sam se borio za slobodu.
Vrhovni sud, javlja HINA, povisio je na sedam godina zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju prošle godine nepravomoćno osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao ”merčepovci” nije spriječio zločine nad srpskim civilima.
Kad su Slavenu Letici, autoru jednog sataraša od teksta pod naslovom “Vječni titoizam”, prošli tjedan našli da je o jugoslavenskom komunističkom vođi, kojega danas drži despotom, diktatorom i masovnim ubojicom, 1981. napisao, doslovno: “Duboko humani i vojnički genijalan Titov odnos prema ranjenim i oboljelim partizanima, narodu, pa i zarobljenom ili ranjenom neprijatelju, doveo je do […]
Ali kako je moguće da se onaj napredni i liberalni kardinal najednom pretvori u ultrakonzervativnog papu? Jedno je biti jedan među mnogima u crkvenoj strukturi, a drugo je sam predvoditi Crkvu.