novinarstvo s potpisom
Objavljena je porezna kartica Donalda Trumpa iz 2005. godine. On se grčevito opirao tome tvrdeći da su ti podaci zaštićeni privatnošću. Ispada da je, premda bogat, plaćao porez po povlaštenim uvjetima i stopi dvostruko manjoj od prosječnog građanina. Razlog skrivanja je jasan. Lagao je.
Ovo što ćete čitati je izmišljeno. Izmišljotine i mitovi, urbane legende i glasine dio su političkog i javnog života. Ja možda izmišljam, ali drugi kriju istinu. Nije to novost. Slušam na radiju da je Trpimirova darovnica falsifikat, ali budući da treba sličiti stvarnoj darovnici, falsifikat se smatra ispravom. Ne znam što o tome misle pravnici, […]
Predlaže se uvođenje obveznog vojnog roka. Treba ginuti za domovinu, ma gdje bila. Kad se to kaže i predloži, sjetim se svog oca Zlatka i njegovog prijatelja Vojka. Jedan je davno bio golobradi domobranski pitomac, a drugi partizan koji je prije punoljetnosti dizao vlakove u zrak.
Prije više godina poljski predsjednik, u pratnji potpredsjednika baltičkih zemalja, poletio je u posjet Gruziji, tada ugroženoj napadom ruske vojske. Tijekom leta pojavile su se sumnje u sigurnost slijetanja u Tbilisiju. Nad Gruzijom se pojavilo više ruskih aviona, te je pilot odlučio sletjeti na susjedni aerodrom, odakle je bio osiguran prijevoz kopnom.
Tako bi želio jedanput pogoditi rezultate izbora. Obično sam bolji u tumačenju loših ili nejasnih rezultata, kad je sve gotovo. Uostalom, poslije izbora svi tvrde da su pobijedili i tu se ne može puno pogriješiti.
Borba protiv korupcije nije zastala, ona je propala. A gotovo donedavno nije izgledalo tako. Lideri su se nadmetali u dirljivom zgražanju protiv korupcije. Ljudi su se smiješili privođenjima ministara, gradonačelnika, čak i premijera. Sabor je jednoglasno donosio strategije i rezolucije. Sveta vodica protiv đavla.
Uzbuđeni ljudi su upadljivi. Ne samo kada viču, nego i kada prividno sabrani svojim vizijama i mislima daju poseban značaj. Zabačene glave, podrugljivog smiješka drže govore i slikaju se za novine. Takva raspoloženja su zarazna.
Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima.
Političarima treba reći da je opasno prikrivati istinu; prikrivanje baš privlači pažnju i interes, daje i sasvim banalnim ljudskim stvarima aureolu neobičnog, čarobnog i zanimljivog. Naravno da je od toga gore otvoreno loše lagati, ali vremenom i u detaljima ta se razlika izgubi.
Pred školom na zidiću sjede loši đaci i pričaju o školi. Jedan grančicom kopa rupe. Jedan gricka travčicu, a dva problematična puše. Školu treba zapaliti. Barem imenik i ocjene. Učiteljice treba namazati smolom i uvaljati u perje, kaže jedan, koji je negdje pokupio tu frazu.
Stipe Mesić otišao je za Novu godinu u SAD. Obično takva putovanja prate neugodna pitanja: koja je svrha, tko plaća troškove, tko je sve išao? Molim da se moja pitanja ne shvate kao neugodno ulaženje u detalje privatnog života i izbora. Ja mislim da je pristojno da on sam i unaprijed da odgovore na takva […]
U Hrvatskoj nema fašizma ni nacizma. Ma ne. Ma kakvi. Točno. Gore je od toga. Bauk gluposti kruži Hrvatskom. Ima gluposti napretek, a u taj širi pojam stane više od zaslijepljenosti i povijesnog revizionizma.
Revolucije jedu svoju djecu. Ta političko-gurmanska parola potvrđuje se iz dana u dan, štoviše, proizvodnja izdajnika se zahuktala, a revolucije su sve gladnije. Ili su pali kriteriji o tome tko je izdajnik ili su se izdajnici namnožili.
Moj prvi dojam je razočaranje. Propustio sam čitati novine u nedjelju i izmakli su mi transkripti sa sastanka o spašavanju Branimira Glavaša iz pandži hrvatskog pravosuđa.
Moderno je biti desničar. Zastarjelo je biti liberal. Liberali su elitisti, narod su desničari. Desničari su ponosni i gordi, ne trpe kompromise, na vole strance i mrze protivnike. Sumnjam u točnost tvrdnji.
Povijest je groblje aristokracija. Tim riječima je Vilfredo Pareto opisao dramu smjena društvenih slojeva i grupa na vlasti upozoravajući da se elite ustručavaju obnoviti talentiranim i nadarenim pojedincima iz nižih slojeva, zatvarajući se i dopuštajući polaganu degeneraciju sposobnosti elite da vlada. On je bio zagledan u povijest kada su rezovi između društvenih slojeva bili grubi, […]
Otrežnjenje je bolan proces. U doslovnom smislu kada se slušaju savjeti o pivu koje sadrži vitamine za triježnjenje, o salamuri koja pomaže, ispijanju oceana kava i tableta. Zapravo ne pomaže ništa od toga. Pomaže vrijeme i zaborav da se u trenutku opijenosti pretjeralo. Treba izaći na zrak.
Ne razumijem kako mi je tako dugo trebalo da shvatim da postoji nepobjediva izborna strategija za ljude slabe inteligencije i skromnog znanja. Svašta sam prije govorio: da trebaju pošteni i pametni kandidati, vizija, program, a dopuštao sam i da za poštene i zakonite izbore treba odgovarajući model, tijela nadzora i otvoreni mediji.
Ponekad na seminaru zaigram sa studentima, za razonodu, sljedeću igru. Kažem: Zamislite da nekim nesretnim slučajem tragedija zadesi našu zemlju i ona ostane bez vodstva; bez Predsjednice, bez Premijera i bez Sabora. Bili ste u razgledanju Sabora kad je došla ta tužna vijest, a proširila se glasina da su studenti, mladi i obrazovani, preuzeli vlast. […]
Mediji imaju posla s nezainteresiranom i hladnom publikom. Zato vijest nastoje utopliti dirljivom pričom o osobi: svjedoku, akteru, žrtvi. Prikaz uništavanja Alepa, tragedija migranata, teroristički napad prate dirljive osobne priče. A tek slike!