autograf.hr

Martin Schulz nedavno je najavio stvaranje Sjedinjenih Europskih Država, stvaranje federalne Europe. Počinje pisanje novog temeljnog sporazuma koje će, kaže ,”kao nikad prije” uključiti građane u njegovo stvaranje. Takav dokument bit će ”prezentiran državama članicama i one koje ga ne žele mogu jednostavno napustiti EU” spominjući Poljsku kao primjer zemlje koja sistematski opstruira zajedničku politiku.

Ugled je teško stvoriti, a lako se gubi. Još je teže imati lošu reputaciju i željeti je popraviti. Reputacija košta. U poslovima reputacija puno vrijedi, ima sasvim jasne materijalne posljedice.

Populizam je tema dana. S razlogom. Logika populizma je demagogija i njegovo prirodno tlo nije demokracija. Je li populizam vlast naroda, ideologija sloge i solidarnosti? Nije. To je način i tehnologija manipulacije radi postizanja političkih ciljeva.

Cijenim psihologe, psihijatre i psihoterapeute. Svećenici rade sjajan posao dajući duhovnu utjehu. No bolest trenutka je depresija. Čitam: ”Traumatski događaj, kao i genetski i okolinski utjecaji mogu učiniti osobu ranjivom za razvoj svih vrsta psihijatrijskih poremećaja, uključujući i psihozu, a kao važan psihološki mehanizam u reakciji na traumu Britvić navodi nesposobnost integracije traumatskih sjećanja, povezivanja […]

Narodu je ovoga dosta. Noćnih replika i smijeha u Saboru, zazivanja izvanrednog stanja i oštrog vojničkog hoda Predsjednice, oporbenjaka koji ne znaju računati do pet, petljavih sudova kojima se ne vjeruje, potkupljivih medija, grintavih oporbenjaka (u koje možda i ja spadam).

“Zamislite ljude koji se ne srame neznanja, potpuno ignoriraju strpljiva otkrića mislećih ljudi kroz brojna stoljeća nakon Biblije. I sve te neznalice, najmanje obrazovane, lišene mašte i najmanje razumne među nama, postat će svima vodiči i lideri, nametat će nam svoja krhka i djetinja uvjerenja, zauzet će škole, knjižnice i domove. Ja to ogorčeno mrzim.“ […]

Prije puno godina, više od trideset, čitao sam prvi puta o Hobitima. Tražio sam inspiraciju za priče djeci, no onda su bili još premali da bi ih zanimale priče o pohlepi, moći prstena i ratovima. Uzbuđeni su slušali o Orkama, čarobnjacima i Entovima, a ja nisam čitao, nego sam izmišljao događaje koji su se mogli […]

Stalno mi se vraćaju iste teme i slike. Slika sata. Sunčani sat radi samo kad ima sunca. Kad sunca nema to je obična šipka u zidu. Tako je i s demokracijom. Njene institucije djeluju samo kad ih osvijetli svijetlo morala odgovornosti. Institucije zahtijevaju njegu i podršku, ne poziv da rade svoj posao već poticaj, uzor […]

”Povijesno uspješna istražna povjerenstva zahtijevaju kombinaciju upornosti, marljivosti stručnog osoblja, oštrog ispitivanja, podršku javnosti i nešto sreće. Uspješno istražno povjerenstvo provodi opsežna istraživanja pozadine  i usmjereno je ocjenjivanju dokaza  i ispitivanju svjedoka.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Jesen je vrijeme pospremanja radnog stola. Budući da je moj stol u kroničnom neredu, sakupio sam snagu i počeo uklanjati papire uvjeren da ću uz čist stol dobiti nadahnuće za nove tekstove.

Vlast voli samoću. Ne voli nezgodna pitanja. Lijepo je vladati bez oporbe i konkurencije. Evo primjera. U Saboru se slavi Dan neovisnosti. Mi i narod, sami i bez posrednika, tako to slavi vlast.

Kad bih češće čitao Krležu, možda bih počeo rečenicom da je hrvatska politika neslani čuspajz, nikome prema okusu, da se kuha bez recepta, servira kao u menzi, naplaćuje kao da se plaća poslovnom karticom direktora. Iako je slika jasna, izoštrimo je samo na dvije stvari. Hrvatska politika promiče kukavice, vlada se na strahu, a ne […]

Svira himna. Sportaši stoje mirno. Neki miču usnicama, neki drže ruku na srcu. Zamislite da netko od njih u tom trenutku klekne, počne moliti sklopljenih ruku i pognute glave. Možda zahtijeva previše mašte, ali neki od njih su muslimani ili su druge boje kože. Uostalom, u sportu tržište nabave izvrsnih atleta je globalno. Zamislite da […]

Jedan od ključnih argumenata obrane vlade od kritike ovih dana je tvrdnja da su neki ljudi uvijek protiv. Uvijek protiv vlasti i pozitivnih planova. Kritizeri svega postojećeg. Nikad ne vide nešto dobro. Ne razmišljaju pozitivno. Zbog njih propadaju obećanja jer da, intelektualno ili stvarno, nisu saboteri, bilo bi nam bolje.

Jesen je vrijeme pospremanja radnog stola. Budući da je moj stol u kroničnom neredu, sakupio sam snagu i počeo uklanjati papire uvjeren da ću uz čist stol dobiti nadahnuće za nove tekstove.

Čitam, a kaže jedan svećenik, kako je pozdrav ”Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. Tvrdi to i Kolinda Grabar-Kitarović. U hrvatskoj Wikipediji je to još šire elaborirano.

Politika u velikim dozama šteti mentalnom zdravlju. Dnevna doza hrvatskog političkog života tokom ljeta je niska, opada potrošnja lijekova, a raste potrošnja piva, sladoleda i lubenica. Mrežama kruže slike gradela, zalaska sunca i ljupkih mačaka. Pravog političkog života nema: malo ogovaranja, ismijavanja modnih detalja, protokolarni gafovi u Kninu.

Imao sam predrasude prema mišićavim bodybilderima. Mislio sam da je nabijanje mišića u teretani posljedica zaljubljenosti u svoje tijelo i u samog sebe. Napumpani mišići i ispumpan mozak činili su mi se povezani.

Najprije blagi uvod. Kad slušaš šlagere i ljubavne pjesme, u uho ti se uvuče neka melodija koju pjevušiš i koja ti ne ide iz glave. Pjesma ti se svidi i odzvanja dok miješaš boje, režeš luk ili guliš krumpire.

Crkva zna puno o tome kako svijet stvarno izgleda, no često ne vodi računa o stvarnosti, već sve zamagli ritualnim frazama, naučenim ezoteričnim jezikom, biblijskim tumačnjima i prispodobama.