novinarstvo s potpisom
Skidao je sa sebe sloj po sloj. I slagao u rečenice, priče i romane. Listali smo nezasitno ogoljene stranice. Začuđeni, omađijani i nadasve zahvalni. Svjesni da se mi tako ogolili nikad ne bismo. Barem ne u tolikoj mjeri. A nama je onda bilo lakše s našim tjeskobama, strahovima, slabostima, tugama, prazninama i nepripadanjima.
Većina ljudi ne koristi društvene mreže za širenje obzora nego za zatvaranje u komforne zone gdje je jedini zvuk koji čuju jeka vlastitog glasa, a jedino što vide je odraz vlastitog lika, izjavio je jednom sociolog Zygmunt Baumann.
”Hoćemo li u ime spašavanja života ostaviti cijelu češku ekonomiju na samrti?” Ovo je naslov teksta iz pera dvojice ekonomista, nekadašnjih čelnika Češke narodne banke, bivšeg guvernera ZdeňkaTůmei viceguvernera Mojmira Hampla, objavljen prije nekoliko dana u uglednom dnevnom listu Hospodářské noviny.
Majka opisuje djetetu kako prepoznati Židova i objašnjava da kao što postoje otrovne i jestive gljive tako postoje dobri i zli ljudi. A onda nastavlja kako se Židova može prepoznati pomoću odvratnog sladunjavog mirisa ili pogleda koji vreba i probada i da mu se već na očima može vidjeti kako se radi o lošem i […]
U praškoj podzemnoj željeznici prije nekoliko godina na reklamnim panoima vidjela sam reklamu turističke agencije specijalizirane za organizaciju putovanja za starije osobe. Na panou je pisalo ”za seniore, 55+”. Prema tim mjerilima nedostajalo mi je samo nekoliko godina do tog statusa.
”Premda je kvaliteta našeg života neraskidivo povezana sa životima drugih, sa svih strana nam govore da ćemo napredovati jedino putem natjecanja za osobni interes i putem krajnjeg individualizma. Obrazovni sustav je iz godine u godinu sve brutalnije takmičarski. Zaposlenje je borba do smrti s gomilom drugih očajnika koji jure za sve manjim brojem radnih mjesta. […]
Pijete li jutarnju kavu u šalici s likom Hitlera? Režete li grmove ruže u svom vrtu u majici kratkih rukava sa slikom firera? Idete li na karnevale, kostimirane zabave i dječje rođendane s gumenom maskom zlotvora koji je rekao da su Židovi nesumnjivo rasa, ali da nisu ljudi?
”Jedinstveno društvo je fašistički mit” naslov je članka koji je nedavno napisao češki politolog, publicist, direktor Njujorškog sveučilišta u Pragu Jiří Pehe. Reagirao je na sve češće jadikovke da su mnoga zapadna, općenito europska društva beznadno podijeljena.
Unazad nekoliko godina internetom je kružila priča iz jedne praške škole. Učenik je opsovao u razredu, učiteljica ga je prekorila i upozorila na nedolično ponašanje. Trinaestogodišnjak joj je uzvratio pitanjem zašto ne bi mogao psovati on, kad to javno radi predsjednik države Miloš Zeman. Učiteljica mu je odgovorila: ”Ne spuštaj se, molim te, na razinu […]
”Maramu mogu skinuti s glave, ali tamnu kožu ne mogu. Što bi bio sljedeći korak za integraciju?” To su riječi Eman Ghaleb, devetnaestogodišnje češke studentice jemenskog porijekla, iz nedavnog razgovora za jedne dnevne novine.
”Pretrpan vlak, odjek pucnjave u daljini. Imao sam osam godina. Jedva smo čekali stanicu da iskočimo van i pogledom se oprostimo od zavičaja.”
Biti sretan što si Srbin ili Hrvat, ima li išta poraznije po samu sreću. Napisao je to Mirko Kovač u svojoj sjajnoj knjizi polemika ”Elita gora od rulje”. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović prilikom godišnjice inauguracije izjavila je da je prije svega majka, Hrvatica i vjernica.
”Ako Europu želimo uništiti, onda slobodno možemo ovako nastaviti dalje. Ne možemo koristiti novac iz europskog proračuna, a da istodobno nismo solidarni u oblasti migracije. Ne možemo se zalagati za smanjenje davanja u europski proračun, a da nismo svjesni što podrazumijeva jedinstveno tržište.”
”Mi Česi smo čuli kad je rat da se puca, a kad se puca, da netko može biti ranjen.” Ovo je pokojni Jiří Dienstbier, češki disident i prvi ministar vanjskih poslova postkomunističke Čehoslovačke, odgovorio hrvatskim liberalima na nekoj europskoj konferenciji 1994. na pitanje kako to da su se Češka i Slovačka tako mirno rastale. Rekla […]
Ono što je u Hrvatskoj jugonostalgičar, to je u Češkoj neomarksist. Premda etiketiranje izvire iz različitih pobuda, rezultat je isti. Pod nazivom neomarksist moralni čistunci i novoprobuđeni domoljubi u Češkoj podrazumijevaju vrlo raznorodnu skupinu ljudi koje smatraju najpoganijom ljudskom sortom.
Približila se oltaru za vrijeme mise, skinula kaput, ostala u grudnjaku i crnim hlačama i kleknula. Na glavi je imala krunu od trnja, na tijelu napisano ”Ljubav prema istini”. Ispred nje je stajao prvi čovjek Češke katoličke crkve kardinal Duka. Nakon pet minuta zaštitari su je izveli iz katedrale.
“Ovo je moja zemlja”, reče mi prije nekoliko godina nabildani i namrgođeni gorostas na praškom dječjem igralištu kad sam odbila ustati s klupe za koju je rekao da pripada njemu, njegovoj ženi i djeci.