Hrvat Srbinu otvara dušu

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić još je jednom pokazao da je nedovoljno mudar i opako ograničen čovjek. To će još jače doći na vidjelo kada budemo u stanju usporediti njegov javni profil s profilom novoimenovanog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog dr. Porfirija Perića, čija služba počinje iduće nedjelje 13. srpnja kada ga u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjega u Zagrebu bude ustoličio srpski patrijarh gospodin Irinej.

 

Umjesto da pripremi kakvu-takvu klimu gostoprimstva i da pokaže da razumije znakove vremena (naime, onaj crkveni poglavar koji ne umije shvatiti važnost opetovanog susreta pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja u Jeruzalemu i Vatikanu, oprostit ćete mi na izrazu, naprosto je glup čovjek), Bozanić odvaljuje trostruki šamar vladiki Porfiriju.

 

Susreli su se, naime, u biskupskome dvoru u Bjelovaru u srijedu 2. srpnja biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine. Uz kardinala na sjednici su sudjelovali svi biskupi Zagrebačke metropolije: varaždinski Josip Mrzljak, sisački Vlado Košić, biskup Križevačke eparhije Nikola Kekić, domaćin bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak te zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski. Na sjednici su razmotrena ”aktualna pitanja u hrvatskome društvu”.

Umjesto da pripremi kakvu-takvu klimu gostoprimstva i da pokaže da razumije znakove vremena (naime, onaj crkveni poglavar koji ne umije shvatiti važnost opetovanog susreta pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja u Jeruzalemu i Vatikanu, oprostit ćete mi na izrazu, naprosto je glup čovjek), Bozanić odvaljuje trostruki šamar vladiki Porfiriju

 

U priopćenju koje je poslao Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije između ostaloga se kaže: ”Posebno su u javnosti primijećeni učestaliji napadi na Katoličku crkvu, u kojima se iznose razne neistine. Biskupi su izrazili potporu sisačkomu biskupu Vladi Košiću, ‘prozivanom i izloženom neprimjerenim grubostima i nepravednim prozivanjima, koja su plod zatvorenosti prema traženju istine i pokušaja da se Crkvi oduzme glas u zalaganju za pročišćavanje spomena prošlosti koja i dalje opterećuje hrvatsku sadašnjost’.”

 

Zašto kažem da je tri puta odvaljen šamar dr. Periću? Zato što legitimnu kritiku neekumenskoga javnoga rada biskupa Košića, glavnog promotora antićirilične i antisrpske kampanje u Hrvatskoj, Bozanić i kompanija tumače kao neprijateljski stav prema Katoličkoj crkvi. A kardinal Bozanić bi trebao znati, budući da je imao polemiku s patrijarhom Irinejem oko ćirilice u Vukovaru, polemika koja je aterirala na stol samoga pape Franje, da u Zagreb ne stiže čovjek koji će olako prijeći preko zakidanja prava srpske manjine, što se pokušava učiniti sumanutim referendumom iza kojeg stoje upravo članovi hrvatskog episkopata.

 

U intervjuu koji je dao Hini dr. Porfirije Perić kaže ovako: ”Srbi nemaju drugog pisma. Onaj tko se zalaže za ukidanje ćirilice tamo gdje je njena uporaba u skladu s ljudskim pravima i domaćim i europskim standardima i zakonodavstvom, zapravo teži ukinuti i srpski kulturni i nacionalni identitet.”

 

Proširujući tvrdnju da je osporavanjem ćirilice ugrožen i nacionalni identitet Srba u Hrvatskoj, ovaj velikodostojnik SPC ukazuje da je ćirilično pismo ”organski dio kulturnog identiteta srpskog naroda” i dodaje: ”Prethodni, nemili događaji i reagiranje hrvatske države uvjerili su me da se, ovim povodom, ipak ne moramo pozivati na zakonodavstvo Europske unije i da su oni koji ne žele vidjeti ćirilicu u Hrvatskoj u manjini.”

 

Nema tu alternative. Ne vidi to Bozanić. A još manje to vidi antisrpski raspoloženi biskup sisački Vlado Košić, koji, da grozota i sramota budu veće, vodi Komisiju ”za pravdu i mir” te Vijeće za ”ekumenizam i dijalog” Hrvatske biskupske konferencije. Misle Bozanić i njegovi da mogu lupati bez kraja i konca.

U priopćenju koje je poslao Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije između ostaloga se kaže: ”Posebno su u javnosti primijećeni učestaliji napadi na Katoličku crkvu, u kojima se iznose razne neistine. Biskupi su izrazili potporu sisačkomu biskupu Vladi Košiću, ‘prozivanom i izloženom neprimjerenim grubostima i nepravednim prozivanjima, koja su plod zatvorenosti prema traženju istine i pokušaja da se Crkvi oduzme glas u zalaganju za pročišćavanje spomena prošlosti koja i dalje opterećuje hrvatsku sadašnjost’.”

 

Pretpostavljamo da ne shvaćaju kako se antisrpskom politikom i negiranjem očite činjenice da je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH muftija Aziz ef. Hasanović u ime svoje (ali i kao glasnogovornik ostalih predstavnika crkava i vjerskih zajednica ogorčenih na manipulacije koje provodi biskup Košić) zatražio smjenu biskupa sisačkog sa funkcije za koju više nema ni kredibilitet ni moralni legitimitet ne mogu pokazati kao dobri domaćini ni susjedi.

 

Ljubljenje ruke ratnom zločincu i veličanje te osobe poremećene duhovnosti (Kordić tvrdi da mu se u zatvoru više puta ukazao sam Isus Krist) bila je samo kap koja je prelila čašu. Predstavnici crkava i vjerskih zajednica su već ”ispalili na živce” kada im je lani Košić želio podvaliti izjavu u kojoj se on obračunava s predsjednikom Ivom Josipovićem. Bila je to ružna, ali zataškana afera o kojoj konačno treba progovoriti.

 

Košić je zloupotrijebio svoj položaj da nametne ostalima stav ”protiv” u vezi referenduma koji je pokrenula paracrkvena i parapolitička ultradesna udruga ”U ime obitelji” jer je, ne najavivši svoju namjeru, kolegama i kolegicama u izjavi ”o obitelji” želio provući i napad na hrvatskog Predsjednika, što su oštro odbili supotpisati najprije muslimani, a onda i drugi.

 

Već dugo je tinjalo nezadovoljstvo, a bilo je jasno da iz kolegijalnih razloga ostali ne mogu više trpjeti antisrpsku harangu koju je organizirao biskup Košić zajedno sa tzv. Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara. Smrt vladike i mitropolita Jovana je ”zaledila” nezadovoljstvo, ali je, shvaćajući da moraju učiniti jasnu gestu jer u Zagreb stiže kao novi mitropolit dokazani mirotvorac i ekumenski radnik, skandal koji je priredio Košić s beatifikacijom još jednog ratnog zločinca, koji na duši ima i tromjesečnu bebu, vjerske čelnike (a među njima je muftija Hasanović, objektivno rečeno, najviši po činu i najpozvaniji prema broju vjernika koje predstavlja) potaklo da traže odlazak Košića.

 

Što pak radi Bozanić? Kamuflira svoju ljutnju na muslimane i Srbe, židove i druge kršćane koji su se usudili, po prvi puta i u činu koji je od izuzetne važnosti za demokratski život u našoj zemlji, iskazati svoje nezadovoljstvo lošim stanjem ekumenskog i međureligijskog dijaloga u RH, pa ih u društvu ostalih biskupa optužuje za ”neprimjerene grubosti i nepravedna prozivanja”, koja su ”plod zatvorenosti prema traženju istine i pokušaja da se Crkvi oduzme glas u zalaganju za pročišćavanje spomena prošlosti”.

Dr. Porfirije Perić kaže ovako: ”Srbi nemaju drugog pisma. Onaj tko se zalaže za ukidanje ćirilice tamo gdje je njena uporaba u skladu s ljudskim pravima i domaćim i europskim standardima i zakonodavstvom, zapravo teži ukinuti i srpski kulturni i nacionalni identitet”

 

U toj se optužbi krije i drugo šamaranje vladike Porfirija i vodstva SPC-a koji je protivan nekritičkom pristupu Alojziju Stepincu. I tu je gospodin Porfirije više nego jasan jer u razgovoru za Hinu kaže kako ”dijeli mišljenje patrijarha Srpskog Irineja da svetac, kojoj god crkvi pripadao, mora biti ličnost svijetla i sveta za svu braću u Kristu”. A Stepinac nije u potpunosti svijetla ličnost niti može biti primjer svim kršćanima. On je, otprilike, nevin u očima biskupa Košića i drugih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica baš kao što je nevin Dario Kordić (citiram riječi gospodina Košića).

 

Inoslav Bešker je ovih dana u Jutarnjem listu primijetio da je Stepinac pravi fenomen jer je drugo ljudsko biće koje je neokaljano od grijeha (a mislili smo da Katolička crkva tvrdi da je to samo Isusova majka Marija): ”Činjenice o Stepincu su poznate. Kao Solunac bio je Karađorđevićev izbor, na Uskrs 1941. pozdravio je ustašku državu kao Božje čudo, privatno je gunđao protiv pokolja i spasio ponekog Židova, ako se konvertirao u katolika i ako nije bio komunist, naljutio se na ustaše kad su mu ubili brata, slikao se s Bakarićem na Jelačić-placu, u svom je domu pružio zaštitu zločincu Erihu Lisaku.

 

Za ovo posljednje djelo je uhićen. Opetovao je da mu je savjest čista i da si nema što predbaciti. Prvi poslije Marije. Tito i Partija su od takvoga napravili mučenika. Ali ako ga katolici i Hrvati hoće za sveca – bujrum. ‘Tko sam ja da im sudim?!’ To ionako ne govori više o pokojniku, nego o živima”, napisao je kolega Bešker.

 

Bozanić i drugovi pokazuju ushićenje Stepincem jer je ”naš svjedok istine, promicatelj ljudskih prava i crkvenoga jedinstva” i jer je ”i dalje dragocjenost koja privlači svojom snagom i svježinom u sadašnjim hrvatskim i europskim okolnostima”. Samo jedan detalj o poznatom ”ekumenizmu” dr. Stepinca. Osoba koja je vjerovala i javno širila misao da je NDH ”Božje djelo” bila je sposobna zastupati ovakve anti-ekumenske i anti-kršćanske misli: ”Sve u svemu Hrvati i Srbi dva su svijeta … koji se nikada neće približiti osim čudom Božjim. Shizma (tj. pravoslavlje) je najveće prokletstvo Evrope, skoro veće nego protestantizam.

Ljubljenje ruke ratnom zločincu i veličanje te osobe poremećene duhovnosti (Kordić tvrdi da mu se u zatvoru više puta ukazao sam Isus Krist) bila je samo kap koja je prelila čašu. Predstavnici crkava i vjerskih zajednica su već ”ispalili na živce” kada im je lani Košić želio podvaliti izjavu u kojoj se on obračunava s predsjednikom Ivom Josipovićem. Bila je to grozna, ali zataškana afera o kojoj konačno treba progovoriti

 

Tu nema morala, nema načela, nema istine, nema pravde, nema poštenja”. To je napisao u svom dnevniku (str. 176) nakon što su 27. ožujka 1941. izbile u Beogradu i drugim gradovima masovne demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, a probritanski oficiri izvršili državni udar. Nadbiskup Stepinac bio je ogorčen i, očigledno, držao je vjerske razlike podlogom svim ostalim razlikama, pa tako i glavnim izvorom nevolja u Jugoslaviji.

 

Treće šamaranje dr. Porfirija Perića se sastoji u tome da se Srbe neizravno optužuje da ”i dalje opterećuju hrvatsku sadašnjost”! Što na to kaže novi vladika? Komentirajući tvrdnje pojedinih čelnika izbjegličkih udruga Srba iz Hrvatske u Srbiji da se mijenja nacionalna slika i da su tisuće Srba u Hrvatskoj u međuvremenu pokatoličeni, vladika Porfirije za Hinu kaže da ”nema egzaktne podatke”, ali želi vjerovati ”da je prozelitizam daleka prošlost”. ”Iznad svega poštujem slobodu svakoga i u slobodi osobnu opredijeljenost po svakom pitanju, pa i po pitanju vjere”, naglašava i kaže da bi, primijeti li ”bilo kakav oblik prisile ne samo u vezi s vjeroispoviješću, u skladu sa svojom odgovornošću, ukazivao bi na takvu pojavu i činio sve da se zaštiti sloboda vjere i savjesti svakog ljudskog bića.”

 

Ono što ohrabruje je stav kojim vladika Porfirije započinje svoju službu: ”Naglašavam, ne postoji alternativa – moramo učiniti sve da prihvatimo jedni druge onakvima kakvi jesmo.” Pozdravljajući ”sve građane Hrvatske i Slovenije – pravoslavne, katolike i svih drugih vjeroispovijesti, ali i agnostike ili ateiste”, mitropolit Porfirije naglašava: ”Dolazim otvorena srca, nastojeći primijeniti tri načela – dijalog, praštanje i pomirenje, uz poruke da moramo prihvatiti jedni druge onakvima kakvi jesmo.”

 

Kaže da mu je njegov prethodnik vladika Jovan ostavio ”dragocjeno naslijeđe sijući evanđeosko sjeme u desetljećima koja nisu bila nimalo laka te da nije za sobom zatvorio nijedna vrata.” Hoće li moći otvoriti okorjela srca subraće u hrvatskom episkopatu, pa čak i srce čovjeka zatamnjene duše kakvim se pokazao biskup Vlado Košić?

 

”Iskreno ću raditi na dijalogu sa svim dobronamjernim ljudima u Hrvatskoj, ali u prvom redu ću, razumljivo, voditi brigu za povjerene mi pravoslavne kršćane u Eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj. Njih pozdravljam Kristovim riječima: ‘Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće’, a u isto vrijeme, riječima premudrog Salomona: ‘Bolje susjed blizu, nego brat daleko’”, kaže vladika Porfirije.

Ono što ohrabruje je stav kojim vladika Porfirije započinje svoju službu: ”Naglašavam, ne postoji alternativa – moramo učiniti sve da prihvatimo jedni druge onakvima kakvi jesmo”. Pozdravljajući ”sve građane Hrvatske i Slovenije – pravoslavne, katolike i svih drugih vjeroispovijesti, ali i agnostike ili ateiste”, mitropolit Porfirije naglašava: ”Dolazim otvorena srca, nastojeći primijeniti tri načela – dijalog, praštanje i pomirenje, uz poruke da moramo prihvatiti jedni druge onakvima kakvi jesmo”

 

Meni se čini da će samo svojom pojavom, da završim tamo gdje sam započeo, vladika Porfirije svladavati podmetanja i grubosti. Ako se ljudi prepoznaju po djelima, ona nam govore da nam ususret dolazi izvanredan čovjek vrlo širokih pogleda pred kojim se kardinal Bozanić neće moći praviti važan. Sasvim suprotno!

 

Novi mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr. Porfirije Perić, izvještava Hina, rođen je 1961. u Bečeju. Osnovnu školu je završio u Čurugu, gimnaziju u Novom Sadu, diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu 1986. godine, a zamonašio se godinu dana ranije. Na postdiplomskom studiju u Ateni bio je od 1986. do 1990. kad je postavljen za igumana manastira Kovilj kod Novog Sada, koji od tada postaje duhovna matica mnogim mladim ljudima, intelektualcima, ali i umjetnicima, glumcima i rock glazbenicima.

 

Kao iguman manastira posebno je angažiran u liječenju bolesti ovisnosti, a 2005. godine utemeljio je terapijsku zajednicu ”Zemlja živih”, koja je priznata kao najuspješniji projekt za liječenje ovisnosti o drogama i danas, pod vodstvom vladike Porfirija, ima više od stotinu štićenika u kampovima širom Srbije.

 

Sabor SPC izabrao ga je 1999. za episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke, a doktorirao je 2004. na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Ateni.

 

Na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu predavač je na katedri Pastoralne psihologije; njegova predavanja posjećuju i studenti drugih fakulteta, a suosnivač je građanske udruge koja se bavi resocijalizacijom žrtava destruktivnih vjerskih sekti i kultova.

 

Episkop Porfirije istodobno je i predsjednik Upravnog odbora humanitarne zaklade ”Privrednik” koja stipendira talentirane, a siromašne učenike i studente.

 

Skupština Srbije ga je, kao predstavnika svih crkava i vjerskih zajednica, 2005. godine izabrala za člana Vijeća Republičke radiodifuzne agencije (RRA), neovisnog tijela s javnim ovlastima u reguliranju radiodifuzne politike u Srbiji. Vijeće RRA ga je za svog predsjednika izabralo 2008. godine. Od dolaska vladike Porfirija na to mjesto u radiodifuznom spektru Srbije čuju se i pravoslavne radijske postaje te katolički Radio Marija, a potaknuo je i pokretanje niza radijskih i televizijskih emisija koje se bave religijskim temama.

Mogu li Bozanić i Košić, Pozaić i ostali pokazati da imaju takav kredibilitet i moralni autoritet? Ne, ne mogu! I to je cijela znanost oko ovoga pitanja. Oni su izdali evanđelje, ljudska prava, mir i ekumenizam. Badava im riganje vatre na one koji im stavljaju zrcala pred lica. Zrcala samo pokazuju kakvi su. Besramni. Jako se radujem vladiki Porfiriju jer sam Hrvat, a imam brata Srbina, pastira kojem mogu otvoriti dušu

 

Dakle, za razliku od msgr. Bozanića, jako dobro poznaje jezik medija i pokazao je da poštuje i cijeni našu novinarsku profesiju. Svojim je ne samo duhovnim već i bogatim i raznolikim društvenim angažmanom stekao izniman ugled u Srbiji gdje je bio, među ostalog, pravi operativac kod obilježavanja 1700. godišnjice Milanskog edikta. Govori grčki, engleski i njemački, služi se ruskim jezikom.

 

Za sam kraj: jedan snažan dokaz da su Bozanić i Košić u strašnom moralnom deficitu ako ih se usporedi s vladikom Porfirijem Perićem i muftijom Azizom Hasanovićem. Ovdje nije potrebno svjedočiti koliko je efendija Hasanović konstruktivan i dijaloški raspoložen čovjek (a i skroman, pa svoj važan susret s papom Franjom nije dao na velika zvona).

 

Gospodin Porfirije svoj smisao za pravednost i mir tumači ovako: navodi da je bio ”ako ne protagonist, a ono svjedok i skromni suradnik nastojanja odgovornih ličnosti u SPC da katolici, kao i vjernici drugih vjeroispovijesti, imaju u Srbiji ista prava kao i pravoslavni” i zaključuje: ”Što smo od države tražili za sebe, u istoj mjeri smo tražili za druge crkve i vjerske zajednice i njihove vjernike. Ni više ni manje. U pogledu zakonodavnih rješenja, društvenog života, vraćanja imovine, zastupljenosti u medijima, svega…”.

 

Mogu li Bozanić i Košić, Pozaić i ostali pokazati da imaju takav kredibilitet i moralni autoritet? Ne, ne mogu! Oni bi Srbima oteli pravo na pismo, ugrožavaju Srbima kulturu i identitet! A ostale vrijeđaju veličajući ratnog zločinca i promovirajući nacionalistički govor koji dodatno viktimizira žrtve ratnih zločina nad ne-Hrvatima. I to je cijela znanost oko ovoga pitanja. Oni su izdali evanđelje, ljudska prava, mir i ekumenizam. Badava im riganje vatre na one koje im stavljaju zrcala pred lica. Zrcala samo pokazuju kakvi su. Besramni.

 

Jako se radujem vladiki Porfiriju jer sam Hrvat, a imam brata Srbina, pastira kojem mogu otvoriti dušu. Bozaniću ne mogu. Imam takvo iskustvo da mi ni čašu vode u času smrti ne bi dao. Osim toga, njemu nije stalo do žrtava ni do siromaha. A ja sam njima suputnik.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora