autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Karamarko i Brkić obnavljaju diskurs Hitlera iz ’30-tih

AUTOR: Drago Pilsel / 14.03.2016.

DRAGO PILSELNa odličnoj karikaturi najstarijeg živućeg i aktivnog karikaturista kojeg ima Hrvatska, našega suradnika (karikaturist i kolumnist) Borivoja Dovnikovića – Borde, dobro se opisuje trenutno stanje duha u Hrvatskoj: Hitler i Pavelić su na oblaku, a nacistički vođa, prepoznatljiv do boli, dobacuje ustaškom poglavniku koji je naslonjen na oblak i gleda što se to zbiva ”tamo dolje, među njegovima”: ”Blago tebi, Ante, ti se imaš kamo vratiti!”

''Blago tebi, Ante, ti se imaš kamo vratiti!'' (By Bordo)

”Blago tebi, Ante, ti se imaš kamo vratiti!” (By Bordo)

Iako je karikatura nacrtana 1996., Bordo kao da crta danas s obzirom na to da neoustaštvo ili, bolje rečeno, ustašofilija sve više uzima maha u Republici Hrvatskoj.

Poruka je to i dvosmislena i ubitačna: Hitler žali jer se, de facto, on ne može ”vratiti”, jer je Njemačka u potpunosti osuvremenjena i denacificirana (recimo), dok se Paveliću i komplimentira i daje za pravo da njegove ”ideje” još nisu zamrle u domovini Hrvata.

A dokaz, najkrupniji do sada, da je to tako dobili smo najprije u ponedjeljak 24. kolovoza 2015. u obliku otvorenoga pisma predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović i predsjedniku tada opozicijskog HDZ-a Tomislavu Karamarku (Kud’ će suza, neg’ na oko) u kojem cca 4000 ”odličnika” traži od šefice države da uvede pozdrav ”Za dom – spremni” u hrvatske oružane snage.

Ako slučajno ima neobaviještenih čitatelja ovoga portala, a ja to baš ne vjerujem, ”Za dom – spremni” je bio službeni pozdrav i potpis svih dokumenata zloglasne i ustaške tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Uz taj usklik ili tim riječima u smrt su (u Jasenovac ili u jame poput one u Jadnovnom u Lici) slani Srbi, Židovi, Romi ili Hrvati koji su bili ”neprijatelji” ustaških vlasti, recimo, uhićeni partizani.

Odmah u utorak 25. kolovoza je gospođa Grabar-Kitarović upitana što o toj inicijativi misli i imali li stava, ali nju se nije čulo, već su pojedine redakcije dobile vrlo kratak i istovjetan e-mail koji je potpisao glasnogovornik hrvatske Predsjednice Luka Đurić, gdje je stajalo: ”Inicijativa je neozbiljna, neprihvatljiva i na razini provokacije”. Odnosno, kako je prenijela Hina, ”iz Ureda Predsjednice poručuju kako je inicijativa toliko neozbiljna da ne zaslužuje službeno očitovanje”.

Jasno je, u pravu je Goldstein, danas nije isto, ali znakovi raspirivanja ksenofobije, najviše uperene protiv Srba u Hrvatskoj, ”zastrašujući su”. Izjave poput Brkićeve, a upućena je Miloradu Pupovcu – ”Idi onamo gdje ćeš biti siguran” ili u prijevodu ”Maršu u Srbiju, đubre jedno” (zapravo, Karamarko i Brkić obnavljaju ustašku sintagmu ”il’ se prikoni, il’ se ukloni”) – podsjećaju na tridesete godine prošlog stoljeća, uoči Drugog svjetskog rata. Tada je Hitler prema Židovima u Trećem Reichu povodio baš to: ostavi svu imovinu i idi u Palestinu, podsjeća Slavko Goldstein. To je bio uvod u holokaust

Inače, to kako hrvatska Predsjednica ima dva diskursa: jedan za ”židovske uši” (pa je u srpnju 2015. tijekom posjete Jad Vašemu u Jeruzalemu osudila ustaštvo i NDH i rekla da je Hrvatska pobjedom antifašista i partizana bila ”na pravoj strani”), a jedan za ”po doma” (pa će se praviti gluha i slijepa kad se nalazi na nogometnim utakmicama na kojima se skandira ”Za dom – spremni” ili ”Ubij, ubij Srbina”), to je druga, žalosna i duga priča. Njoj ćemo se jednom i vratiti.

Ovo što nas danas okupira je činjenica da smo konačno, crno na bijelo, najprije vidjeli da ne samo da dio svećenstva već i dio vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj koketira s ustaštvom. I ne samo da koketira nego da se nikada zapravo nije pošteno ogradilo od ustaških genocidnih radnji u Drugom svjetskom ratu. A onda se ustaštvo preselilo u vrhove hrvatske vlasti.

Kako kaže Slavko Goldstein kolegi Borisu Paveliću u Novome listu: ”Ne bi se moglo kazati da je ustaštvo ušlo baš u mainstream, ali je istina da u dijelovima hrvatskog naroda, pa i među dobronamjernim i obrazovanim ljudima, postoji, a sada možda i jača, osjećaj da je NDH, usprkos zločinima počinjenima u njeno ime, ipak bila država, prva samostalna hrvatska država u hrvatskoj povijesti. No to, naravno, nije točno: NDH nijednog trenutka nije imala atribute prave države. Granice joj od samog početka nisu obuhvaćale vitalne dijelove hrvatskog teritorija, a unutar tih krnjih granica nikad nije imala vlast nad cijelim prostorom. Bila je zločinačka Hitlerova tvorevina, koja je vršila genocid nad Srbima, Židovima i Romima, od prvog do zadnjeg dana svog opstanka ratovala je na strani apsolutnog Zla, a Hrvatima je naštetila kao ništa drugo u hrvatskoj povijesti”.

Na odličnoj karikaturi najstarijeg živućeg i aktivnog karikaturista kojeg ima Hrvatska, našega suradnika (karikaturist i kolumnist) Borivoja Dovnikovića – Borde, dobro se opisuje trenutno stanje duha u Hrvatskoj: Hitler i Pavelić su na oblaku, a nacistički vođa, prepoznatljiv do boli, dobacuje ustaškom poglavniku koji naslonjen na oblak gleda što se to zbiva ”tamo dolje, među njegovima”: ”Blago tebi, Ante, ti se imaš kamo vratiti!”

Ustaški pozdrav ”Za dom – spremni” gotovo je izašao iz ilegale u Hrvatskoj. Skandira se na ulici, kako se dogodilo pred Vijećem za elektroničke medije kada se najavila namjera ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da pomete Mirjanu Rakić i njene kolege, a skandira se i na političkim skupovima kao što je bilo u subotu na izbornoj skupštini ekstremno desne Hrvatske stranke prava AS.

Pobornike ustaštva ne brine teret koji nose te tri riječi, a sebe često smatraju pokretom otpora donedavnoj i svakoj mogućoj lijevoj vlasti. Činilo se da je međunarodni incident koji je izazvao bivši nogometaš i reprezentativac Joe Šimunić (zbog kojeg ga je FIFA kaznila izbacivanjem i zabranom sudjelovanja na prvenstvu u Brazilu) gotovo zaboravljan, kao i rasprave koje je tada pokrenuo. Ali, nažalost, nisu.

Dio javnosti uzvraća da je to što se događa u Hrvatskoj nedomoljubna inicijativa koja može samo štetiti naciji i državi, no teško je ne primijetiti da je akronimska varijanta ozloglašenog pozdrava (ZDS) sveprisutna u internetskom komuniciranju, pa čak i u komentarima posjetitelja Facebook stranica najviših državnih hrvatskih institucija i predstavnika vlasti.

Dokazano je da ”Za dom – spremni” nije povijesni pozdrav i da su ga počele koristiti tek ustaše. Zna se i da je riječ o ekvivalentu njemačkog Sieg Heila. Usto, taj se pozdrav često koristio na nogometnim tribinama uz onaj ”U boj, u boj za narod svoj!” te onaj odurniji ”Ubij, ubij Srbina”, što pokazuje indiferentnost prema činjenicama, ali i na koji se dio povijesti referiraju oni koji viču ”Za dom – spremni”.

Ja ne spadam među one koji problem vide u ekstremno desnom ministru kulture, u politički nezrelom čelniku Mosta ili u nekompetentnom premijeru. Oni, naravno, jesu dio problema, ali problem bi se dao riješiti da iz vodstva HDZ-a budu maknuti oni koji obnavljaju diskurs nacista i Hitlera iz tridesetih godina – Tomislav Karamarko i Milijan Brkić.

Kada Mislav Togonal u Otvorenom na HTV 1 Velimira Bujanca naziva ”kolegom”, kada Nino Raspudić lamentira o tome da previše Hrvata piše za srpske Novosti, kada, također u Večernjem listu, Ivan Hrstić Olivera Frljića proglašava Jugoslavenom, pa mu se ruga što, eto, nije sva Hrvatska ustala na noge nakon što je provaljeno u stanove njegove djevojke i njega, odnosno kada Ivo Banac pokušava vršiti egzorcizam njemu nepoćudnih redakcija, to je ipak različito od huškačkog, retrogradnog, nepismenog, pa i ridikuloznog ustašovanja medija kao što je portal koji kolokvijalno nazivam ”govno.ndh”. Ali to što je različito ne znači da je manje loše

Oni doprinose klimi koja je ksenofobna i koja otvara prostor fašizmu. Jasno je, u pravu je Goldstein, danas nije isto, ali znakovi raspirivanja ksenofobije, najviše uperene protiv Srba u Hrvatskoj, ”zastrašujući su”.

Izjave poput Brkićeve, a upućena je Miloradu Pupovcu – ”Idi onamo gdje ćeš biti siguran” ili u prijevodu ”Marš u Srbiju, đubre jedno” (zapravo, Karamarko i Brkić obnavljaju ustašku sintagmu ”il’ se prikloni, il’ se ukloni”) – podsjećaju na tridesete godine prošlog stoljeća, uoči Drugog svjetskog rata. Tada je Hitler prema Židovima u Trećem Reichu povodio baš to: ostavi svu imovinu i idi u Palestinu, podsjeća Slavko Goldstein. To je bio uvod u holokaust.

”U današnjim europskim i hrvatskim okolnostima nije lako vjerovati da bi nevolje mogle ići tako daleko, ali zastrašujuća je već sama činjenica da ima pojava koje izazivaju asocijacije na strahote iz tridesetih i Drugoga svjetskog rata. To je kompromitantno za nekoliko europskih zemalja, a naročito za Hrvatsku”, rekao je Goldstein.

Kako pak tumačiti nevjerojatan paradoks vala proustaškog revizionizma i to kad se zemlja pridružila EU, koja je izrasla iz pobjede nad nacizmom te iz demokracije i ljudskih prava?

Odgovor na to pitanje je kompleksno, a tiče se lošeg rada medija, lošeg programa obrazovanja, loše ekonomije, loše religije i, dakako, loše politike. Ne mogu sve to sada pojasniti, ali zadržat ću se na nama novinarima.

Kada Mislav Togonal u Otvorenom HTV 1 Velimira Bujanca naziva ”kolegom”, kada Nino Raspudić lamentira o tome da previše Hrvata piše za srpske Novosti, kada, također u Večernjem listu, Ivan Hrstić Olivera Frljića proglašava Jugoslavenom, pa mu se ruga što, eto, nije sva Hrvatska ustala na noge nakon što je provaljeno u stanove njegove djevojke i njega, odnosno kada Ivo Banac pokušava vršiti egzorcizam njemu nepoćudnih redakcija, to je ipak različito od huškačkog, retrogradnog, nepismenog, pa i ridikuloznog ustašovanja medija kao što je portal koji kolokvijalno nazivam ”govno.ndh”.

Mislim da bi ti naši novinarski suputnici bili manje u iskušenju da se prostituiraju da na tronu nema Karamarka i Brkića. Ovime želim jasno kazati da su za fašizaciju Hrvatske krive i one kukavice unutar HDZ-a koje čuvaju vlastite pozicije, ovdje ili u Bruxellesu, i ne žele upristojiti hrvatsku konzervativnu političku scenu

Ali to što je različito ne znači da je manje loše.

Štoviše, mislim da je to teži prijestup jer uključuje zloću. Uključuje moralnu instancu onih koji se dodvoravaju i koji ugađaju ekstremnim desničarima, jer je teško zamisliti da osoba koja poznaje renesansu i ima doktorat iz talijanistike može nesvjesno koketirati s mrakom fašizma. Ja sam ovdje izuzetno obazriv jer kažem da je to ”teško zamisliti”, čime dotičnu osobu pozivam na ispit savjesti siguran da savjest ima, iako je ona pomračena.

Dakle, mislim da bi ti naši novinarski suputnici bili manje u iskušenju da se prostituiraju da na tronu nema Karamarka i Brkića. Ovime želim jasno kazati da su za fašizaciju Hrvatske krive i one kukavice unutar HDZ-a koje čuvaju vlastite pozicije, ovdje ili u Bruxellesu, i ne žele upristojiti hrvatsku konzervativnu političku scenu.

No, da završim, ustaštvo se nosi i bojim se da će situacija ići prema goremu. Dobro je Hitler rekao svom drugu Paveliću. Poglavnik ipak ne bi bio stranac u suvremenoj Hrvatskoj.

Još tekstova ovog autora:

     30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
     Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
     Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
     Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
     35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada
     "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
     UN neće proglasiti Srbe za počinioce genocida u Srebrenici
     Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže
     Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
     Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1