Na Kaptolu se prave ludima

Papa Franjo je u četvrtak 28. studenoga imenovao Maltežanina Alfreda Xuereba (55), osobnoga Papina tajnika, nadzornikom tzv. vatikanske banke sa zadatkom da ”čuva i u svemu što se tiče vatikanskih financija informira Papu”. Znak je to da se, iza simpatičnoga lica argentinskoga Pape krije odlučan upravitelj koji si je zacrtao, kao i kad je postao nadbiskupom Buenos Airesa, sanirati financije Crkve i o tome osobno voditi računa.

 

Vijest je, naravno, u potpunosti ignorirana u tzv. katoličkim medijima na Kaptolu, koji se ionako prave gluhima i slijepima na sve ono što papa Franjo provodi, a s ciljem da provjetri kuriju za koju je doslovno rekao da je ”narcisoidna” i ”usredotočena sama na sebe”. Štoviše, za biskupe i članove kurije rekao je da su se pretvorili u ”male Borgije”.

Dvori od oniksa na zagrebačkome Ksaveru, inače sjedište episkopata, i dalje nastavljaju žestoko cenzurirati sve akcije poglavara Katoličke crkve kojima se traži adekvatno upravljanje crkvom i crkvenim dobrima, a posebno to čini list kojim upravlja zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić

 

Dvori od oniksa na zagrebačkome Ksaveru, inače sjedište episkopata, i dalje nastavljaju žestoko cenzurirati sve akcije poglavara Katoličke crkve kojima se traži adekvatno upravljanje crkvom i crkvenim dobrima, a posebno to čini list kojim upravlja zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.

 

Vijest da papa Franjo osobno, kao financijski policajac ili inspektor, nadzire vatikanske financije, nije prošla nezapaženo ovomu portalu. Mi znamo što vijest jest, a što nije. A znamo i što je cenzura. Znamo i da Papa ima jako puno neprijatelja, naročito u samim redovima Crkve.

 

Papa Franjo, što je poanta današnje analize, morao je ”očistiti palubu” pripremajući teren za velike promjene. Prva i najvažnija je obaljena. Doveo je novog Državnog tajnika (nadbiskupa Pietra Parolina, dosadašnjeg apostolskog nuncija u Venezueli). Jorge Bergoglio je, vjerujem, imao na umu to da tko god bude izabran za rimskoga biskupa mora, kani li uvesti duboke reforme, (o kojima su kardinali vrlo otvoreno govorili na konferencijama prije posljednje konklave), izbjeći opasnost da postane žrtvom vatikanskih tajnih službi i špijuna koje je Bertone imao u šaci ili u džepu.

 

Sva ministarstva vanjskih poslova svugdje u svijetu znaju jako dobro da su tajne službe Svete Stolice najefikasnije i najbolje organizirane na svijetu, bolje čak i od Mossadove, (izraelska tajna služba i jedna od boljih, svjetovnih). Naime, putem svih svojih nuncijatura, a koje su pak povezane sa svim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te mnogim laicima u strukturama mjesnih crkava, papinski legati i diplomatski predstavnici čine kapilarnu informativnu mrežu koja doslovno pokriva cijeli svijet i seže do najmanjih mogućih pukotina društava i struktura vlasti.

Vijest da papa Franjo osobno, kao financijski policajac ili inspektor, nadzire vatikanske financije, nije prošla nezapaženo ovomu portalu. Mi znamo što vijest jest, a što nije. A znamo i što je cenzura. Znamo i da Papa ima jako puno neprijatelja, naročito u samim redovima Crkve

 

Iako je to država od samo 44 hektara površine i nešto više od tisuću stanovnika, Grad Vatikan opremljen je najboljim obavještajcima, ali je i najšpijuniranije mjesto na planetu. Sve se kontrolira iz Državnoga tajništva, odakle su dosad okruživali Papu do te mjere da je bio gotovo kao zarobljenik u zlatnom kavezu, bez obzira na to koliko se kretao.

 

Papa Franjo, stoga, ostaje živjeti u ambijentu iz kojeg može koliko-toliko kontrolirati situaciju i izbjeći, jer i ta mogućnost postoji, eventualno trovanje, pa se hrani u zajedničkoj menzi i pije kavu, recimo, iz aparata. Kreće Franjo u žestoke reforme, u dubinsko čišćenje korumpirane vatikanske kurije i u sanaciju financijskih mehanizama, pa je bilo jako važno da ne ostane vatikanskim zatočenikom.

 

Jedini način da ostane zaštićen od ”prijateljske vatre” vlastite tajne službe, a koja bi mogla biti, kao što se dogodilo Ratzingeru, korištena protiv Pape, jest naći načina da se okruži, ajmo je tako nazvati, kontrašpijunskom službom, koju čine svi oni koji stižu u Dom svete Marte i koji se inače ne bi popeli do Papina apartmana u Apostolskoj palači. Novi Državni tajnik trebao bi imati važnu ulogu u stvaranju Franjine kontrašpijunaže. I pomoći mu da se nađe s kim želi i da ne bude stalno prisluškivan i praćen.

Papa Franjo, upozoren da mu se radi o glavi te da strahovi mnogih da će biti ubijen nisu nimalo napuhani, točno zna s kim ima posla. I udara na njih žestoko. Žilav je on čovjek i tko misli da ga se može preveslati, taj je obična budala. Franju može zaustaviti samo metak ili Božja ruka

 

Franjo je stoga izabrao put koji njemački papa nije imao pred sobom. Franjo je odabrao slobodu i svakim će se danom morati koristiti kontrainformacijama koje će morati skupiti u prolazu, u hodu. A kako se Papa brani? Pogledajte mase oko njega i ljude kako dižu ruke u vis. To je, reći ćete, simbolična stvar. Ja se ne bih s time složio: potpuna transparentnost i što je moguće snažnija prisutnost Pape među ljudima osiguravaju mu maksimalnu sigurnost, ako ona uopće postoji, što je, pak, sasvim drugo pitanje.

 

Papa Franjo ne želi ponoviti očite pogreške prethodnika. Kad je ”pao” Papin sobar ”Paolleto”, koji je lifrao dokumente ravno s radnog stola Benedikta XVI. novinarima, toga 24. svibnja 2012. bio je potjeran, ispraćen priopćenjem koji je vonjao na gnjev i na sumpor, i Papin bankar Ettore Gotti Tedeschi, predsjednik IOR-a od rujna 2009. (inače, zašto se čuditi, član organizacije Opus Dei). Javno je uništen, a Tedeschi je želio, siguran da će ga ubiti mafija, ona crkvena i ostale čije je račune pomrsio, ostaviti trag otkrivenih zločina. Benedikt nije mrdnuo prstom da ga spasi ili zaštiti, možda zato jer je bio neobaviješten.

 

Ali zato je papa Franjo, upozoren da mu se radi o glavi, (ne prijeti mu samo mafija, naime, sve su glasnije ponovljene špekulacije da su Ivana Pavla I. ubili crkveni atentatori), te da strahovi mnogih da će biti ubijen nisu nimalo napuhani, točno zna s kim ima posla. I udara na njih žestoko. Žilav je on čovjek i tko misli da ga se može preveslati, taj je obična budala. Franju može samo zaustaviti metak ili Božja ruka. U posljednji scenarij ovaj novinar i teolog ne vjeruje. Bog zna biti okrutan s nama. Ali znakovi vremena govore nam da, ako je Duh Sveti zaista bio od pomoći kardinalima koji su u Sikstini izabrali kolegu Bergoglija, tom bi se hrabrom čovjeku trebalo omogućiti da nešto i pokuša. Da barem trasira put izlaska iz strašne korupcije i nemorala koji tresu Crkvu. Jer tmine su (bile) natkrile Vatikan.

    •  10 godina od smrti Živka Kustića me i dalje jedno proganja
    •  Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje
    •  Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku
    •  Dokle će Crkva koristiti Jazovku da dezavuira antifašizam?
    •  U povodu Dana državnosti, datuma kojeg se HDZ-ovci srame
    •  30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
    •  Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
    •  Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
    •  Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
    •  35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada

> Svi tekstovi ovog autora