novinarstvo s potpisom
Oktroiranjem (nametanjem) Miroslava Šeparovića za suca u Ustavnom sudu iz Hrvatskog sabora izbačeni su moral i etičnost (ako ih je dosad uopće i bilo).
Javno je upozoravano da se na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju vodi postupak ocjene (ne)etičnost u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića, kandidata za suca Ustavnog suda, te da bi sa Šeparovićevim izborom trebalo zastati do završetka postupka na Odboru za etiku.
Spomenuti Odbor za etiku imenovao je Hrvatski sabor.
I isti Hrvatski sabor je ne poštujući postupak na tom Odboru i ignorirajući javna upozorenja oktroirao Miroslava Šeparovića za suca i naknadno za predsjednika Ustavnog suda.
Nemoralan, neetičan i sramotni izbor Miroslava Šeparovića u Hrvatskom saboru.
Slično je bilo i u postupku nametanja Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda i po položaju prerdsjednika Državnog izbornog povjerenstva.
Odboru Sabora za pravosuđe su uoči oktroiranja Sesse dostavljene nepotpune Sessine imovinske kartice. Protiveći se takvom postupanju kod predlaganja Đure Sesse sjednicu saborskog Odbora za pravosuđe je napustio predsjedavajući i pet članova tog Odbora.
Ignorirajući takav postupak na Odboru za pravosuđe Hrvatski sabor je ”potvrdio prijedlog za izbor Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske”.
Nemoralan, neetičan i sramotni izbor Đure Sesse u Hrvatskom saboru.
I takvo ”kadroviranje” na čelne dužnosti najviših sudskih instanci u Republici Hrvatskoj daje ”rezultate”.
Samo protekli tjedan javnost su zgrozile presude o oslobađanju Horvatinčića od odgovornosti za pomorsku nesreću u kojoj je usmrćeno dvoje talijanskih turista, nepravomoćna presuda (u trećem ponovljenom suđenju) o oslobađanju Ferenčaka i Turkovića zbog afere Nanbudo, i osobito presuda Vrhovnog suda kojom obitelj preminule Nore Šitum mora platiti 200 tisuća kuna sudskih troškova.
Teško da su sve tri ove presude slučajno objavljene uoči vikenda i početka hapšenja zbog bankrota Agrokora.
Unatoč povoljnom trenutku objavljivanja sa računicom da će hapšenja zbog Agrokora potisnuti u zaborav spomenute oslobađajuće presude Horvatinčiću, Ferenčaku i Turkoviću a kaznene obitelji Šitum, u javnosti se ne prestaju ismijavati sa te tri presude, pa čak štoviše počinje i javno sprdanje sa hapšenjima zbog Agrokora koje u znatnom dijelu medija već nazivaju ”igrokazom”.
Miroslava Šeparovića kao novinar prvi puta sam ”zapazio” kao osobu koja je prihvatila dužnost ministra pravosuđa nakon ostavke Ivice Crnića na tu dužnost.
Ivica Crnić podnio je ostavku jer više nije htio biti ”fikus ministar”, a da suce u Vrhovni sud biraju i imenuju ”ispod stola” HDZ-ovci Vladimir Šeks, Milan Vuković, Ante Potrebica i ostali iz HDZ-a, ignoriraqjući rezultate dugotrajnog izjašnjavanja svih (tadašnjih) sudaca u Hrvatskoj o tome koga bi trebalo birati i imenovati u (tadašnji) Vrhovni sud.
I nakon ostavke ministra pravosuđa Ivice Crnića novi pravosudni ministar Miroslav Šeparović kao poslušnik HDZ-a i tadašnjih HDZ-ovaca Šeksa, Vukovića, Potrebice i ostalih u hrvatsko sudstvo postavlja 555 novih sudaca, uglavnom HDZ-u lojalnih i prema kriterijima istog HDZ-a podobnih.
Jebeš nezavisnost hrvatskog sudstva.
I otada su počele redati presude slične trima prethodno nabrojenima, oslobađajućih za Horvatinčića, Ferenčaka i Turkovića, a kaznenom sa 200 tisuća kuna za nesretnu obitelj Nore Šitum.
Loše stanje u hrvatskom sudstvu može se, po mojem mišljenju, početi postupno mijenjati na bolje opozivima Šeparovića, Sesse i sličnih samim izborom kompromitiranih sudskih dužnosnika, zatim pridržavanjem načela neovisnosti sudstva i prilikom izbora sudaca poštivanjem izjašnjavanja sudaca o tome tko može biti u Vrhovnom sudu, promjenom sastava Državnog sudbenog vijeća koje bi isključivo na prijedloge sudaca moglo imenovati dužnosnike u sudstvu, i ukidanjem doživotnog imenovanja i vraćanjem reizbora za sve suce.
Suci su sada jedino zanimanje bez odgovornosti za svoj rad. Primjerice, da sutkinja Šupe zna da na idućem reizboru nema šanse nakon sramotne presude, teško da bi donijela presudu o oslobađanju Horvatinčića kojom je zgrozila cjelokupnu hrvatsku javnost.
I mora se istaknuti da unatoč svemu ima i korektnih sutkinja i sudaca. Recimo, u tijeku su osuđujuće presude sucu Rogiću koji je kao (u međuvremenu bivši) predsjednik Općinskog suda u Zadru imao ”petlje” javnosti reći kako misli da je bilo nepotizma u izboru za sutkinju kćerke Ane Lovrin, bivše ministrice pravosuđa.
Godinama sam upozoravao člancima da bi trebalo posebno pratiti i istraživati sudske postupke u kojima se pojavljuju suci kao stranke u postupku.
Osobito me ta tema ”svrbila” kada sam kao novinar bio kazneno optužen od sutkinje da sam ”vršio pritisak na nju putem medija”, a u tom postupku mi je sudila isto sutkinja, kolegica sutkinje u ulozi tužiteljice.
Dakle, dvije sutkinje protiv jednog novinara.
Kad je riječ o korektnim sucima bilo bi nepravedno ne spomenuti i sutkinju koju su prevarili na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i dostavili joj umjesto pisane i obrazložene odluke suda samo ”pisamce” u kojemu su je obavijestili da joj je odbijena tužba zbog šikaniranja kao sutkinje koja se usudila suditi Republici Hrvatskoj zbog nasilja hrvatskih obavještajnih službi.
A onda su istu sutkinju odlukom Državnog sudbenog vijeća htjeli podvrgnuti psihotorturi, no Medicinski fakultet u Zagrebu je odbio sudjelovati u tome.
Na kraju je ta sutkinja sama zatražila da ju se razriješi sudačke dužnosti.
I sigurno ima sutkinja i sudaca koji bi mogli pridonijeti vraćanju povjerenja u sada kompromitirano hrvatsko sudstvo i pravosuđe u cjelini, umjesto da sami podnose zahtjeve da ih se razriješi sudačke dužnosti.
Samo bi trebalo osigurati sudstvu stvarnu neovisnost, osobito od loših utjecaja Hrvatskog sabora.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.