autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Produbljuje se globalni kaos. Koliko će Hrvatska izdržati?

AUTOR: Damir Grubiša / 14.05.2018.

damir-grubisaHrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova smoglo je snage da se u izjavi za medije desolidarizira sa SAD-om, predsjednikom Trumpom i njegovom objavom o napuštanju međunarodnog ugovora s Iranom o uporabi nuklearne energije u miroljubive svrhe.

Očito je to morao biti veliki napor poznajući sklonost naših političara populističko-nacionalističko-klerikalne opcije da se dodvoravaju Americi, kao što su to učinili već više puta u prošlosti. Ali ne Americi iz tradicije očeva-osnivača, koji su postavili temelje moderne demokracije (pitanje je koliko je uopće naših političara upoznato s knjigom Alexisa de Toquevilla ”Demokracija u Americi”), već Americi iz romana Phillipa Rotha koja utabanim kršćansko-fundamentalističkim stazama srlja u ”vječni fašizam”, kako ga je plastično opisao Umberto Eco.

Vidjet ćemo koliko će ta europska inklinacija Hrvatske trajati kad se povećaju pritisci SAD-a na europske zemlje, pogotovo one iz Višegradske skupine, koje isto tako napuštaju ideje i principe demokracije u korist autoritarnih modela vladavine.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova smoglo je snage da se u izjavi za tisak desolidarizira sa SAD-om, predsjednikom Trumpom i njegovom objavom o napuštanju Međunarodnog ugovora s Iranom o uporabi nuklearne energije u miroljubive svrhe

Trumpova odluka o napuštanju međunarodnog sporazuma s Iranom je još jedan korak prema globalnom kaosu.

Prvi korak je bio napuštanje globalnog sporazuma o klimi, drugi je bio napuštanje TPP-a, Transpacifičkog partnerstva, treći je bio uvođenje carina na uvoz čelika i aluminija, a ovo je četvrti korak koji baca svijet u stanje opće nesigurnosti i neizvjesnosti.

Sporazum s Iranom, prema ocjeni Međunarodne agencije za atomsku energiju, poštuje se i trebao je važiti do 2025. Trump ga je naprasno napustio bez ikakvog validnog obrazloženja.

Da bismo razumjeli situaciju, moramo analizirati motive koji su doveli do tog čina: da je doista Trump zasnovao svoju odluku na želji – i volji – da spriječi Iran da proizvede atomsku bombu, bilo bi logičnije da je predložio da se taj sporazum i dalje poštuje s eventualno pooštrenim inspekcijama i da pokrene pregovore da taj ugovor postane trajan.

Čak je i State Department, poput američke obavještajne agencije CIA-e, potvrdio da je dosada Iran striktno poštovao taj ugovor. Dakle, taj motiv otpada.

Drugi motiv za takvu odluku mogao bi biti suprotstavljanje iranskoj politici na Bliskom istoku, gdje Iran postaje sve značajniji faktor u podržavanju nedemokratskog režima Bašar Al Asada i skupine Hezbolah, koja je nedavnim izborima došla na vlast u Libanonu.

Da je to bio motiv, način da se to ostvari bio bi baš u poštovanju tog ugovora koji sprečava Iran da postane nuklearna sila i da se pritom pojačaju napori u uključivanju drugih zemalja da izvrše pritisak na Teheran da se ne miješa u poslove svojih susjeda.

No motivi bi nam mogli biti jasniji ako uzmemo u obzir performans izraelskog premijera Benjamina Netanjahua koji je prethodio Trumpovoj odluci.

Vidjet ćemo koliko će ta europska inklinacija Hrvatske trajati kad se povećaju pritisci SAD-a na europske zemlje, pogotovo one iz Višegradske skupine, koje isto tako napuštaju ideje i principe demokracije u korist autoritarnih modela vladavine

Netanjahu je jednostavno ponovio performans američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella 2003. u Ujedinjenim nacijama, kada je ovaj smrtnom ozbiljnošću tvrdio i pokazivao u power-point prezentaciji iračko oružje za masovno uništenje koje, kao što se nakon osvajanja Iraka pokazalo, uopće nije postojalo.

Tako je i Netanjahu stao pred slike navodnih centara u kojima se gradi iransko nuklearno oružje i uvjereno tvrdio suprotno od onoga što tvrde međunarodni inspektori – da se Iran striktno pridržava sporazuma.

Uzgred, čak je i glavni inspektor tog sporazuma dao ostavku u znak prosvjeda zbog odbacivanja njegove ekspertize.

Ni Netanjahu ni Trump nisu ništa naučili iz bliže prošlosti kada je proizvodnja fake news – lažnih vijesti kao povod za rat 2003. demaskirana, na opću sramotu tadašnje Bushove administracije i britanskog premijera Tonyja Blaira.

Preostaje još jedan motiv – želja za promjenom režima, toliko popularna u jednom dijelu američkog javnog mnijenja, unatoč tome što su se sve floskule o promjenama režima nasilnim putem izjalovile, počevši od takozvanog arapskog proljeća, Tunisa, Libije, Egipta, sve do Afganistana i Iraka, kako to dokazuju i sami američki takozvani ”liberalni kritičari”, a među njima najglasniji Noam Chomsky.

No izgleda da je pravi motiv predsjednika Trumpa ipak samo destrukcija svega onoga što je njegov prethodnik Barack Obama postigao i destrukcija međunarodne diplomacije u korist čiste sile i vlastitog enormno naraslog ega. Doduše, Erich Fromm je takvo stanje svijesti opisao još davno u svojoj ”Anatomiji ljudske destruktivnosti”.

Odlučnost Angele Merkel da se suprotstavi ovakvoj iracionalnoj politici imponira; i ona i francuski predsjednik Macron mogu vratiti povjerenje u međunarodnu politiku ako izdrže. Velika Britanija već pluta između dvije obale Atlantika, ali najveća opasnost doći će opet iz američkog pokušaja da razjedini ovaj zajednički front

Srećom, Europska unija izgleda kao da sada bilda mišiće i konačno nalazi svoj raison d’être  te se odlučila suprotstaviti Trumpu. Odlučnost Angele Merkel da se suprotstavi takvoj iracionalnoj politici imponira; i ona i francuski predsjednik Macron mogu vratiti povjerenje u međunarodnu politiku ako izdrže.

Velika Britanija već pluta između dvije obale Atlantika, ali najveća opasnost doći će opet iz američkog pokušaja da razjedini ovaj zajednički front. Ulogu vrbovog klina odigrat će demokrature iz EU, zemlje Višegradske skupine i baltičke zemlje, ustrašene od Rusije.

Opći rezultat neće biti slabljenje ajatolaškog režima u Iranu zbog nadolazećih oštrih sankcija, već polarizacija unutar iranskog društva i jačanje dogmatsko-fundamentalističke šijitske oligarhije.

A isto će se dogoditi i u drugim zemljama cijele regije, pa i ovoga našega ”regiona”.

Ako Trump doista želi zaratiti po Huntingtonovom modelu West against the Rest, tada bi morao ozbiljno razmisliti da će od njegove politike najviše štete imati baš njegova zemlja, Amerika, koja je sve izoliranija u međunarodnim odnosima otkad je napustila politiku soft powera, politike multilateralizma i globalnog rješavanja globalnih problema.

Ovo što se sada događa znači bespovratno srljanje u globalni kaos, a svi ćemo to osjetiti na svojoj koži.

Još tekstova ovog autora:

     Karnevalski kič ocvale monarhije
     Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
     Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
     Korak pred nuklearnu katastrofu
     Ukrajina, godinu dana kasnije
     Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
     Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
     Kako da se odužimo Sloveniji?
     Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
     U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1