Split se guši u vlastitoj mržnji

Split, grad koji se često ponosi svojim kulturnim naslijeđem i ponosom, posljednjih je tjedana sve više simbol zatucanosti, nekulture i otvorene mržnje prema svima koji se usude biti drugačiji.

Niz rasističkih i homofobnih incidenata razotkrio je ono što mnogi već dugo znaju – Split, unatoč svojoj vanjskoj slici, zapravo vrvi predrasudama i netrpeljivošću.

Nedavno su mladi turisti, gay par, bili napadnuti na plaži u Splitu. Gledajući naivno prema gradu pod Marjanom kao turističkom raju, brzo su se suočili s brutalnom stvarnošću kada su ih gađali pijeskom, pljuvali i fizički napadali samo zbog njihove seksualne orijentacije.

Ovaj napad nije samo sramotan, već jasno pokazuje koliko je duboka netrpeljivost prema različitosti ukorijenjena u splitskoj svakodnevici.

Uz ovaj homofobni napad, Split se može ”pohvaliti” i rasističkim ispadima. Plesač iz Nigerije, koji je samo želio uživati u svojoj profesiji u srcu Dalmacije, postao je žrtva rasističkih uvreda i poniženja.

Nazvati nekoga ”crnčugom” i pretvarati se da povraćaš prema njemu čin je koji razotkriva najniže strasti i primitivizam skriven iza lažnog osmijeha splitskih ulica.

A što reći o napadu na kinesku turistkinju, koju je Splićanka vrijeđala i pljuvala u trgovini? Uz povike ”žuto govno”, Splićani su još jednom pokazali svoje pravo lice – lice koje nije spremno prihvatiti niti poštovati nikoga tko nije ”njihov”.

I dok se turizam predstavlja kao glavni izvor prihoda, Split se ne libi pokazati svoje pravo lice kada nitko ne gleda – lice koje odbija različitost i koje u svojoj zatucanosti i dalje živi u prošlim vremenima.

Možda je najsmješnije u cijeloj ovoj tužnoj priči to što su Splićani, koji su do jučer, većina njih, bili gorljivi članovi komunističke partije, sada okrenuli ploču i podržavaju HOS i veličanje ustaštva. Ta transformacija iz jednog ekstremizma u drugi nije ništa drugo nego dokaz duboke neobrazovanosti i potpune nesposobnosti za kritičko razmišljanje. U Splitu se i dalje, čini se, živi u prošlosti, gdje je bitno samo da si ”naš”, a sve drugo je neprijatelj.

Ono što posebno boli jest potpuna šutnja splitske Crkve u vezi svih ovih incidenata. U gradu gdje se više od 80% stanovništva izjašnjava kao katolici, očekivalo bi se da Crkva zauzme jasan stav protiv mržnje i netrpeljivosti. Ali umjesto toga, šutnja Crkve postaje zaglušujuća.

Ova institucija, koja bi trebala biti moralni kompas za većinu Splićana, odlučila je okrenuti glavu na drugu stranu i ignorirati problem. Možda su previše zauzeti propovijedima o grijehu ili skupljanjem milodara ili prikrivanjem pedofilije u svojim redovima da bi se bavili trivijalnostima poput rasizma i homofobije.

No, u ovoj tišini skriva se prešutno odobravanje i potvrda onih najgorih stavova koji već desetljećima truju Split i pretvaraju ga u provincijsku močvaru mržnje. Ne treba, stoga, čuditi da je mladi župnik u župi Vinišće, Splitsko-makarske nadbiskupije, u nedjelju 4. kolovoza 2024. završio propovijed zloglasnim ustaškim pozdravom ”Za dom spremni”.

Splićani, nekada ponosni komunisti, danas ponosni ustašofili, očito nisu spremni za promjenu. U ovom gradu, gdje se nekada slavio drug Tito, danas se na majicama ponosno nose simboli HOS-a, a Crkva ”blagoslivlja” te iste simbole kao da je povijest bila tek mala smetnja na putu prema pravom hrvatskom identitetu.

U toj transformaciji leži cijela tragikomedija splitske stvarnosti – od obožavanja jedne totalitarne ideologije do veličanja druge, sve u istoj generaciji.

No, najtužnija stvar u cijeloj ovoj priči nije samo rasizam, homofobija ili koketiranje s fašizmom. Najtužnije je to što Split, unatoč svemu, ostaje uvjeren da je u pravu. Da je ovaj grad na neki način moralno superioran, da je ”pravi” hrvatski grad, dok su svi drugi, u njihovim očima, samo povod za mržnju.

Ovaj kronični nedostatak samokritike, zatvorenost prema svijetu i slaba obrazovanost samo produbljuju postojeće podjele i čine promjenu gotovo nemogućom.

Split se hrani svojom zabludom o vlastitoj veličini, dok se istovremeno urušava pod teretom vlastite mržnje i netolerancije.

Splićani se, dakle, ne bore samo protiv ”stranaca”, ”crnaca” ili ”pedera”, već i protiv vlastite budućnosti. I to je najtragičnija ironija splitske stvarnosti.

Možda će jednog dana, kad više ne bude turista koje mogu gađati pijeskom, pljuvati ili udarati, kad im nestane svih ”drugih” koje mogu mrziti, Splićani konačno pogledati u ogledalo i shvatiti da su pravi neprijatelji cijelo vrijeme bili oni sami. Dotad, Split će ostati grad koji je sposoban za mržnju, i to prema svima – uključujući i sebe.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crkvene smjernice: fasada odgovornosti ili zataškavanje?
    •  Zašto Hrvatska nije sekularna država?
    •  Gospa d.o.o.: kad vjera i biznis nađu zajednički jezik
    •  Strašna glad u Africi, a Crkva šuti
    •  Obnova starih tradicija: pamuk, relikvije i zbunjeni vjernici
    •  Mladi, katolička vjera i ustaška simbolika
    •  Nedostatak empatije prema žrtvama pedofilije u Crkvi
    •  Fenomen i psihoprofil svećenika pedofila
    •  Umjetnost izbjegavanja stvarnosti
    •  Velika Gospa ili Veliki problem?

> Svi tekstovi ovog autora