novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, […]
Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, što ne samo da jest bitno jedno krilo […]
Biti vjernik znači misliti/osjećati/vjerovati da Bog 100% postoji, uz možda minimalnu i sasvim formalnu mogućnost da ste pogriješili. S druge strane, biti ateist znači da se postojanju Boga pridaje 0% vjerojatnosti (ili najviše 0,000001%).
Onaj tko ima nesreću pratiti spisateljski opus Milana Ivkošića vjerojatno se već načitao svakojakih mogućih gluposti. No, doajen desničarskog iživljavanja po tipkovnici ovih je dana upravo nadmašio samoga sebe. I ne bi to, vjerojatno, značilo ništa da se ne radi o čovjeku čije će stavove zdušno podržati ljudi podjednako nekritičkog i religijskim opijumom natopljenog mozga.
Najprije blagi uvod. Kad slušaš šlagere i ljubavne pjesme, u uho ti se uvuče neka melodija koju pjevušiš i koja ti ne ide iz glave. Pjesma ti se svidi i odzvanja dok miješaš boje, režeš luk ili guliš krumpire.
Ovih nam se dana ponovo ukazao filozof Jure Zovko i pokušao opravdati svoj status nekonvencionalnog intelektualca, neobičnog HDZ-ovca te ujedno vrhunskog kritičara teorije evolucije. O one prve dvije karakteristike nešto ću reći uzgredice; fokusirat ću se na Zovkovu kritiku znanstvene teorije koju je on uzeo za neku, sad već stalnu metu.
Nešto je dobro i utješno u ledenom valu koji je u prvim danima 2017. zahvatio dijelove istočne i srednje Europe te cijeli Balkan.
Branislav Antov Mikulić, ”Srcem do beskraja. Roman u pričama“, Dobra knjiga, Sarajevo 2016. Znanost koja proučava religijske fenomene, a pogotovo znanost koje se bavi ljudskom duhovnošću, sklona je tvrditi da je čovjek po naravi biće koje teži za puninom života i da se ta punina može dogoditi u relaciji s nadnaravnim, a put do nadnaravnog […]
Ovo je vrijeme neznalica, nespretnjakovića i minusinteligenata. Gledam, slušam i čitam izjave ljudi, i to ljudi na odgovornim i važnim položajima, koji svjedoče o njihovom malom znanju, skromnom iskustvu i nepoznavanju onoga čime se bave.
Odlazak u vojsku svakako je najtraumatičniji doživljaj u ovih pedeset godinica koliko me ima. Sve drugo, trauma rođenja, trauma polaska u školu, pa pubertet i adolescencija, jedan preživljen rat sa šesnaestak aktivno, na licu mjesta doživljenih mjeseci opsade grada, kao i ono što sam doživljavao poslije toga, uključujući i traume koje mi je namrla ova […]
Nema, doista, bolje slike od otužnog stanja hrvatske javnosti i, posljedično društva, od sumanute rasprave koja se posljednjih dana razvila oko kratkog rada koje je prije nekoliko godina, u suradnji s kolegicom Aleksandrom Golubović, u Riječkom teološkom časopisu objavio aktualni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar.
Da nije bilo Adama i Eve, ne bi bilo – nogometa(ša). Sad se očekuje, s pravom, da će i moja malenkost ovdje, na prvu loptu, uzeti u đir iliti pokušati prodriblati jednog našeg bivšeg nogometnog reprezentativca, imenom Darija Šimića, koji nas je, mnoge, nekidan razdragao jednom izjavom. Kako ništa drugo nisam od dotičnoga nogoloptaša (pro)čitao, […]