novinarstvo s potpisom
Vijest o smrti stigla je u nedoba. Zavib(e)rirala je na ekranu mobitela: “Umro je Tonko Maroević.” Stid me je zvati u kasni noćni sat zajedničke prijatelje, a još više potražiti potvrdu na “mreži-svih-mreža” u koju se Tonko nikada nije dao zaplesti. Čini mi se ako odgodim provjeriti nevjerojatnu vijest da je u svome domu u […]
Kafić ”Paprika”, a potom i dom Borivoja Dovnikovića Borde u Dubravi proteklih tjedana bili su scenografija naših dugih, maratonskih razgovora o umjetnosti i politici, idealima i snovima. S tim vitalnim karikaturistom, animatorom, grafičkim dizajnerom i višestruko nagrađivanim autorom animiranih filmova nije bilo teško naći zajedničke teme. No teško je na kraju bilo ugurati naš razgovor […]
(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice). Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, […]
Uzalud tražim na internetu medijske izvještaje s Trnjanskih kresova. Četvrti put zaredom ta se manifestacija, obnovljena 2015. godine, nakon 25-godišnje ”stanke”, održala na sjevernom dijelu Savskog nasipa u blizini Mosta slobode u subotu, 5. svibnja.
Umjesto da se bavim vrućim tjednom iza nas – koji je ozbiljno zaprijetio da daljinski TV-upravljač postane produžetak mog tijela – vraćam se pola stoljeća unazad, u ne manje burno razdoblje, no ohlađeno kroz čuvenu povijesnu distancu danas izgleda pitomije i ljupkije nego što je zapravo bilo.
Premda ne volim etiketiranja, ona su neizbježna u društvu koje reagira isključivo na crno-bijele podražaje, pa ću radije samoj sebi prišiti etiketu ”uvjerene ljevičarke” nego da mi drugi prilijepe kojekakve.
Ovih dana napustio nas je Josip Vaništa. Na bjelini, u tišini, skromno, u uskom obiteljskom i prijateljskom krugu, baš onako kako je i živio: bez fanfara i bez kićenih govora.
Upravo sam navršila šezdeset i pet godina. Ako tu rečenicu izvalim na početku, sve će mi biti oprošteno. Cmizdravost, gnjecavost, kukavičluk, sve one osobine koje se toleriraju ženama moje dobi.
Čitam izvještaje o kontinuiranom padu interesa zagrebačke i hrvatske umjetničke publike za sadržaje koji se svakog dana osim ponedjeljka nuđaju u Muzeju suvremene umjetnosti, i znate što mi prvo na um pada: pa da, Milan Bandić je u pritvoru! Neki dobro obaviješten izvor u mojoj glavi šapuće mi da bismo, da gradonačelnik nije tamo […]