novinarstvo s potpisom
Premda joj je kulturni prestiž najčešće bio nizak, i premda je nerijetko bila ružena kao muzički trivijalna, splitska/dalmatinska estrada tijekom više desetljeća bila je i ostala najslušaniji i kulturološki najutjecajniji dio muzičke kulture i u Hrvatskoj i u drugim zemljama bivše Jugoslavije.
Umro je Nedjeljko Fabrio, posljednji prozni pisac iz kanona hrvatske književnosti. Najvažniji, tvorbeni pisac Rijeke, sentimentalno je opričao modernu povijest tog grada, iz kojeg je u subotu i nedjelju vijest o njegovoj smrti nemušto odašiljana u svijet, baš kao da je umro anonimni balkanski pekar, rodom iz Tetova, koji je od grada skrivao svoje podrijetlo […]
Pjesnici pišu stihove, skladatelji note, a onda pjevači to napisano pjevaju. A pjesmu na kraju stvaramo mi, vi i ja, dok je slušamo. U nama se pjesma utjelovljuje, onoliko dobra koliko nas duboko dira, usreći suzom ili smijehom, učini nas dobrima.
Rijetki su pjevači koje publika doživljava kao kantautore premda to nisu, već su “samo” pjevači, umjetnici glasa i interpretacije. Oni su veći od pjesme koju izvode tako kao da su joj sami napisali note i riječi, izvode je skladno, iz srca, upravo kao da je njihova vlastita, jer ona to i jest.
Postoje ljudi koji govore svojim djelima, znanjem, vještinom i talentom. Ne guraju se, ne hvale, ne pripisuju si tuđe zasluge. Dapače, imaju onaj gard kojim kažu ne da mi se ili pusti mene, zašto ja…
Vijest o odlasku Olivera Dragojevića, koliko god je javnost bila upoznata s teškom bolešću s kojom se posljednih mjeseci borio, je ljude ipak zatekla. Ponajprije stoga jer nikome nije izgledalo vjerovatno da netko toliko velik i koji je mnogima obilježio živote uopće i može otići.
Zdenka Vučković je glas duboko utisnut u naše pamćenje pjesmama kao što su “Moja mala djevojčica”, “Zeko i potočić” i “Zagreb, Zagreb”. Đuka Čaić zagrmio je, pak, već na samom početku rata 1991. ratničku koračnicu “Hrvatine”. Što spaja ovo dvoje pjevača? Stih “Tisuću generacija noćas ne spava” koji su zajedno otpjevali u pjesmi “Moja domovina”.
Olivier Messiaen, veliki francuski skladatelj (1908.-1992.), jedan od najvećih koje je Europa dala u 20. stoljeću, napisao je 1940. u nacističkom logoru u Zgoželecu (Poljska) ”Kvartet za kraj vremena”. To je jedno od njegovih najznačajnijih djela, kako zbog same glazbe, tako i zbog humane poruke koju nosi. Praizvedba je bila u siječnju 1941. na hladnoj […]
Olivier Messiaen, veliki francuski skladatelj (1908.-1992.), jedan od najvećih koje je Europa dala u 20. stoljeću, napisao je 1940. u nacističkom logoru u Zgoželecu (Poljska) ”Kvartet za kraj vremena”. To je jedno od njegovih najznačajnijih djela, kako zbog same glazbe, tako i zbog humane poruke koju nosi. Praizvedba je bila u siječnju 1941. na hladnoj […]