novinarstvo s potpisom
Naš draga predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je u Washingtonu nagradu Fulbright za životno djelo. Bila je ponosna (a tko ne bi), ali je opet napravila grešku u koracima, za koju se više ne može reći ni da je slučajna ni nenamjerna. Zna zašto to čini.
Hajka na Milorada Pupovca ne jenjava. Može on objasniti svoje postupke, posuti se pepelom ili pokušati otvoriti dijalog, ali utaman. Ništa ne prolazi.
“Hrvatski narod je razmjerno broju stanovnika najviše pridonio antifašističkoj borbi u Europi, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od pola milijuna hrvatskih građana”, rekla je na obilježavanju 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata u Varšavi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Vlado Vurušić, ”Obala Maršala Tita”, Edicije Božičević, Zagreb, 2018. ”Obala maršala Tita” prva je knjiga memoarskih medaljona poznatog novinara Vlade Vurušića. A dosad je autor objavio dvije publicističke knjige (“Nogomet: svjetska prvenstva”, u suradnji s Ivicom Buljanom; “Priča o nogometu i rokenrolu”).
Hladno, frivolno i isprazno, gotovo kradomice, onako upadljivo usputno jer bi ipak bilo preočito zanemariti i prešutjeti, premijer Andrej Plenković je reagirao povodom smrti velikana hrvatske misli i jednog od najvećih intelektualaca i moralnih vertikala ove zajednice koji je stvarao neovisnu Hrvatsku, Slavka Goldsteina.
Povijest se ponavlja dvaput – prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. Htjeli to predlagači ili ne, ali odluka o ukidanju Trga maršala Tita, jednog od najpriznatijih svjetskih boraca protiv nacifašizma u Drugom svjetskom ratu, donesena je 1. rujna 2017. gotovo u isti ranojutarnji sat u koji su prije 78 godina nacističke snage napale Poljsku […]
Treba raskinuti s komunističkom jugoslavenskom baštinom, mantra je koja je postala norma hrvatskog pristupa vlastitoj novijoj povijesti. (Je li ona jugoslavenska nekomunistička baština u redu!?) Treba li izbrisati cijelu povijest Hrvata u 20. stoljeću da bi se zadovoljila današnja ideološko-politička potka, koja želi mijenjati prošlost jer nam ne nudi ništa za budućnost?
Inicijativa triju mora ima veće razumijevanje u Bijeloj kući nego u Bruxellesu, a pogotovo Berlinu. Doživljava se, među ostalim (što je otežavajuća okolnost), kao Trumpov odgovor na jačanje njemačkog utjecaja u EU i daljnje slabljenje EU.
I premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vole se pohvaliti da je Hrvatska stvorena na antifašističkim vrijednostima iz Drugoga svjetskog rata, da je Hrvatska zemlja saveznica i pobjednica te da je dala značajan obol u pobjedi nad nacifašističkim zlom.
Hrvatski generalski zbor nositelj je Nacionalnog programa edukacije o Domovinskom ratu. Dvadesetak časnika HV-a učit će nastavnike povijesti kako predavati đacima o Domovinskom ratu.
Nakon dugog prenemaganja hrvatska Vlada obznanila je osnivanje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, čija bi, kako kaže premijer Plenković, “polazišna točka bila jasan otklon od svakog totalitarizma”. No, već u startu – problem.
Velika se političko-povijesna prašina diže oko Alojzija Stepinca. Katolička crkva u RH i u BiH želi da on bude proglašen svecem.
Umjesto tsunamija, toliko obećavanih, ekonomskih reformi, u Hrvatskoj su počeli ideološko-populistički manevri, čiji je cilj uspostava nove nacionalne paradigme. Smiješi li nam se, od svih reformi, samo uznemirujuća nacionalna svjetonazorska uniformiranost i najezda ideoloških komisija koje će podijeliti, posvaditi, zakrviti i rasformirati hrvatsko društvo?
Mirno i nenametljivo, kako je živio, otišao je još jedan od ljudi koji, možda nikada, premda to zaslužuju, neće dobiti ulicu u glavnom gradu, ali će ostati zabilježen kao jedan od ključnih aktera burnih događaja s kraja 80-ih i početka 90-ih godina 20. stoljeća, vremena kada se okrenuo kotač povijesti.
Mladež HDZ-a u Sisku protivi se koncertu Leta 3 jer ta grupa, po njima, “ismijava Hrvatsku, Crkvu i branitelje”. Oni bi ih (Let 3) zabranili. Ovakva reakcija nije bez osnove. Sva predizborna agenda HDZ-a, naime, svodi se na reviziju povijesti i obračun s navodnim petokolonašima i onima koji “nikada nisu željeli Hrvatsku” te na radikalno […]
Piše: Vlado Vurušić Nedavno je u Vatikanu završila izvanredna biskupska sinoda, koju su neki euforično proglasili revolucionarnom, a drugi su pak zabrinuto uočili jaku polarizaciju, pa i nepremostivi raskol liberalne i konzervativne struje u katoličkom kleru kada se radi o pitanju obitelj, pravima rastavljenih te statusu homoseksualaca. U očuvanju konzervativnih stajališta prednjačile su istočnoeuropske Crkve, […]