Zašto je važno da Plenković izgubi izbore u Zadru

Politički analitičari, približavanjem lokalnih izbora, sve češće ističu Zadar kao mjesto mogućeg višestrukog političkog loma – tu može biti slomljena sramotna paradigma o Zadru kao poslušnom HDZ-ovom gradu odnosno kao utvrdi HDZ-a, tu, nadalje, može konačno biti slomljena Plenkovićeva politička moć, koja je opasno poljuljana na prošlim, predsjedničkim izborima te, naposljetku, tu može biti slomljena budućnost Plenkovićeve Vlade zasnovane na, uvjetno rečeno, prevari birača.

Domovinski pokret, sklopivši koaliciju s Plenkovićevom verzijom HDZ-a, i je i nije prevario birače. Ako ga promatramo s pozicije onoga što su političari DP-a govorili u kampanji, a govorili su sve najgore o Plenkoviću, on im je bio prevarant i izdajnik nacionalnih interesa, onda su prevarili birače, ali ako stvar promatramo s pozicije birača desnice, oni su, već tradicionalno, politički materijal koji želi biti prevaren, ali ne od iste stranke.

Birači desnice se ponašaju kao inatljivi, dobrohotni, gotovo moralni sudionici u zločinu prevare, kako oni to kažu, nacionalnih interesa. Ono što oni smatraju izdajom nacionalnih interesa, dogodilo su uz njihovu asistenciju – bez stranaka desnice i bez birače desnice, nacionalni interesi bi uživali u nepomućenom miru, ovako su, sve dok je ovakve desnice, stalno ugroženi.

Naravno da ovo sudionici ovoga, po njihovom shvaćanju, neoprostivog zločina ne mogu shvatiti. Spoznajni skok se neće dogoditi, zato ih treba pustiti da sada brane ono što je uz njihovu asistenciju ugroženo, kako bi iz te njihove obrane opet nastalo ono što će u budućnosti ugroziti ono što oni navodno tako strastveno štite.

Naravno da se ti birači, zbog umišljaja moralnosti i domoljublja, baš kao i kronične nemogućnosti da prihvate odgovornost za ono što su sami počinili, naljute na stranku koju su zdušno podržavali, proglašavajući tu stranku (a ona nije ništa drugo nego ogledalo u kojem gledaju vlastiti lik ali ga ne vide) svojim razočarenjem. Nakon što proglase razočaranost, prepustit će se, nadobudno, ponavljanju istog ciklusa prevare, ali sada s nekom drugom strankom.

Ovo je, ukratko, glavni razlog nastanka raznih desnih stranaka s ograničenim rokom trajanja. Te stranke su više ambalaža za primanje birača desnice kojima je jedini životno smisao da budu prevareni, jer žele i moraju biti prevareni, ali se, valjda zbog estetskih razloga, ta prevara, u svakom sljedećem ciklusu, događa u novom pakiranju odnosno ambalaži ili, da bude potpuno jasno, političkoj stranci.

Nakon podrške DP-u, birači desnice će podržati neku novu ili staru, bitno da je u novom dizajnu, desnu prevaru. To se događa desetljećima i nastavit će se događati sve dok je tu HDZ-a i magičnog sentimenta prema najpoznatijem političkom konvertitu, navodnom utemeljitelju suvremene hrvatske države.

Kada je nekome otac države čovjek koji je formiran u uniformi vojske protiv koje se ti neki bore, a on se u toj uniformi borio upravo za ono protiv čega se njegovi sadašnji obožavatelji navodne bore, jasno je zašto su birači desnice materijal koji žudi za time da bude prevaren i da, naravno, druge prevari – ti drugi su građani Hrvatske i sama Hrvatska.

Sadašnji desničari u Hrvatskoj su, sukladno opisu stanja stvari, a ono traje od osamostaljenja, izdajnici Hrvatske. Njihovo hrvatstvo funkcionira po principu Pavlovljevog refleksa: daj im pravi podražaj, eto i njihove reakcije – prevare države.

Birače uvjetovanog političkog refleksa nije moguće spoznajno razviti, zato oni, kao što je to slučaj sa Zadrom, uvijek biraju istu politiku i nastavit će je birati sve dok im se ne izazove neki novi podražaj koji će rezultirati reakcijom s nekim novim, drugačijim političkim posljedicama odnosno smjenom vlasti i rušenjem stranačke utvrde.

Sve ovo mi je bilo jasno kada sam, prije četiri godine, izašao na lokalne izbore odlučivši provesti filozofski eksperiment koji sam nazvao ”surogatno jastvo”. Ne zanima me operativna politika, za to su ipak potrebne stranke, timski rad i duh kolektivizma. Operativna politika je sve ono što ja nisam, mene, naprotiv, zanima testiranje neke ideje koja nikada neće biti, jer i ne može biti ako je prava ideja, u potpunosti ostvarena, ali će izazvati promjenu – spoznajno-idejnu i vrijednosno-humanu, a samim time i društvenu.

Filozofski eksperiment surogatnog jastva imao je za cilj, budući da je HDZ na izborima dobio izvršnu vlast odnosno gradonačelnika, ali ne i većinu u Gradskom vijeću, tu istu izvršnu vlast dovesti u stanje nemoćnog htijenja odnosno kontinuiranog traumatiziranja na sjednicama Gradskog vijeća na kojem postupno preuzimaju i demonstriraju oporbeno iskustvo.

Izvršna vlast je u predstavničkom tijelu doživljavala kontinuirani, rastući neuspjeh. Sjednice sam vodio modelom ekstenzivnog tumačenja poslovničkih odredbi, podredivši te odredbe eksperimentu zamjene političkog jastva.

Neću zamarati čitatelje svim detaljima, navest ću samo neke epizode: prvu radnu sjednicu sam držao 20 sati (nužno je bilo da ih uvedem u noć i dovedem do zore sljedećeg dana, da im izazovem umor kako bih vidio njihovu pravu, subjektivnu egzistencijalnu strukturu), usmjeravao sam, dobrim dijelom, hinjene sukobe između tzv. oporbene većine kako bih toj većini istaknuo element nepredvidljivosti i tako omogućio da odradi puni mandat, izbacio sam gradonačelnika sa sjednice Vijeća te, da ne nabrajam više, koordinirao proračunske aritmije.

Lokalne medije nisam doživljavao značajnim faktorom, mediji su sami sebe sveli na razinu bezvrijednosti, ali, ipak, treba istaknuti da i u takvoj, poraznoj i kontroliranoj medijskoj sceni postoje novinari koji svoj posao doživljavaju kao etičku kategoriju. Njima i ovim putem zahvaljujem.

Mediji su nekada bili bitni, sada više nisu, sada postoje mnogi načini ostvarivanja komunikacije s potencijalnim biračima.

Zadar nije mogao postati utvrdom HDZ-a bez medijskog sufliranja toj stranci, oporba je prije bila nebitna, neovisno o stanju u oporbi, mediji su imali moć rušenja koruptivnih struktura, a oni su, kada je riječ o Zadru, te strukture jačali. Sada je, rušenjem tog bastiona za nesmetanu stranačku korupciju, odgovornost na oporbi – oporba više ne ovisi o medijima nego isključivo o onome što je ona u sebi.

Zadar je, zahvaljujući događanjima u Gradskom vijeću, došao u fokus nacionalne javnosti. Ovi lokalni izbori se ne vode u Zadru, nego na nacionalnoj razini. To zna Plenković, zbog toga je odredio da kandidat za gradonačelnika bude njegov ministar, on nastupa u Plenkovićevo ime. Zato njegovo ime ne spominjem, a ne smiju ga u kampanji spominjati ni oporbeni kandidati za gradonačelnika. Plenković je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zadra a ne tamo neki, iz Zagreba potjerani ministar koji, uostalom, govori kako je ministarska pozicija bolja od one gradonačelničke i da se on te pozicije odriče.

Može li netko tko tvrdi da voli Zadar smatrati da postoji neka politička pozicija koja je bolja, veća i značajnija od pozicije gradonačelnika voljenog grada? Jasno da ne može, to može tvrditi samo onaj koji je poslan u tuđe ime, kako bi zaštito političku poziciju onoga koji ga je poslao. 

Plenković zna da nakon poraza na predsjedničkim izborima, jer on je a ne Primorac poražen na tim izborima, ne smije biti poražen u gradu koji je pretvoren u simbol političke moći HDZ-a. Tim porazom bi konačno bio poražen i sam Plenković – više ne bi bio ni predsjednik Vlade, a ni HDZ-a.

Ako oporbeni kandidati kampanju budu vodili na razini isticanja Plenkovićevog surogatstva na izborima u Zadru, dobit će ove izbore, a ako to ne naprave, pobjedu nisu ni zaslužili. Građani znaju koje tri opcije, a one su tvorile većinu u sadašnjem Gradskom vijeću, zasigurno nisu za HDZ. Glasanjem za te opcije, ništa ne riskiraju, znaju što i koga biraju.

Iznimno je bitno da svi kandidatu u prvom krugu pozovu svoje birače da u drugom krugu glasaju za onog oporbenog kandidata koji će ući u taj drugi krug. Tada birači neće biti prevareni i neće sudjelovati u prevari jer će znati da i u prvom i u drugom krugu glasaju protiv Plenkovića.

Naravno, političari na nacionalnoj razini, ako im je stalo do poraza HDZ-a i Plenkovića u Zadru i Hrvatskoj, trebaju sudjelovati u ovoj kampanji jer se ona, ponavljam, vodi na nacionalnoj razini.

Eto, to je, najkraće, surogatno jastvo s kojim sam se bavio posljednje četiri godine.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  U korizmi sam se odrekao boga afektiranih vjernika
    •  ''Poison Cake'' za nemoralne kuhinje hrvatskih biskupija
    •  Papa Franjo je poštovao ljude i govorio je pluralnom svijetu
    •  Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH
    •  Ako itko ne propituje volju nadređenih, to je Dražen Kutleša
    •  Raspoložuje me Tuđmanova knjiga tragikomičnog mraka
    •  Hrvatska je, u metaforičkom smislu, minsko polje
    •  Lažna religija producira brutalnost, istinita širi optimizam
    •  Nadbiskup Dražen Kutleša u Milanoviću vidi Tuđmana
    •  Mi smo država bez političkog sadržaja, zato biramo egoiste

> Svi tekstovi ovog autora