Zemljišne knjige nisu vjerodostojne

Otkada pišem ovakve kolumne, premda nisam vodio statistiku, nedvojbeno najviše čitatelja se obraćalo zbog nevolja nakon što su im oduzete, otete ili ukradene nekretnine.

Čitatelji kojima su ukrali nekretnine obraćaju se novinarima nakon što su prethodno uzalud ”iscrpili sva pravna sredstva” u domovini i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Zdravko Tušek je ostavinskom raspravom naslijedio nekretninu. No, kada je tu nekretninu na osnovu rješenja o nasljeđivanju pokušao uknjižiti, rečeno mu je da je ta nekretnina ”upisana na drugog vlasnika”!?

Pokazalo se u ovom slučaju da suci u jednom odjelu ne znaju što rade njihovi kolege suci u drugom (zemljišnoknjižnom) odjelu istog suda – Općinskog suda u Zagrebu.

I ”fućka” se sucima, ”loptaju” se strankama u postupku i razmatraju podneske i tužbe kao da su zabrljale stranke, a ne suci.

Iz Splita se javila čitateljica Ivanka Ivanović. Piše da joj je ”otet dio č.z. 3352 k.o. Klis koji je pomicanjem granica u katastarskom operatu (!?) pripojen č.z. 3277 iste k.o. Klis. Ni nakon presude Visokog upravnog suda već dvije godine ne provodi se sudska odluka o vraćanju otetog zemljišta”

Iz Splita se javila čitateljica Ivanka Ivanović. Piše da joj je ”otet dio č.z. 3352 k.o. Klis koji je pomicanjem granica u katastarskom operatu (!?) pripojen č.z. 3277 iste k.o. Klis. Odgovorna osoba je godinama skrivala tu krađu (izdavao prerise u staroj izmjeri i time izbjegavao kaznenu odgovornost do zastare). Ni nakon presude Visokog upravnog suda već dvije godine ne provodi se sudska odluka o vraćanju otetog zemljišta”.

Piše čitateljica Ivanka Ivanović tužbe, žalbe, obraća se tzv. nadležnima, pa eto i novinarima, ali sve uzalud.

Iz Splita se javila i čitateljica Željka Botić. Njezin pokojni suprug Vinko je započeo još 1988. sudski postupak kojim nastoji vratiti dio otuđene mu parcele u tzv. pilot programu općine Podstrana u postupku ”usklađivanja zemljišnih knjiga”. Uzalud su ti nesretni vlasnici otuđenog dijela parcele dokazivali pravo vlasništva tzv. ”povijesnim vlasničkim listom u kojemu su vidljive sve promjene upisa na osnovu kupoprodajnog ugovora”.

Javio se i čitatelj Renato Majnarić s podebljim fasciklom dokumenata na osnovu kojih je osnovano sumnjati da su u postupku ”obnavljanja, dopunjavanja i preoblikovanja zemljišne knjige katastarske općine Ravna Gora” (postupak tzv. nove katastarske izmjere) velike zemljišne površine netransparentno umjesto društvenog vlasništva ”pretvorom” postale privatni imetak.

U Gorskom kotaru stanovnici tvrde da promućurni nastoje postati vlasnicima velikih površina zemlje računajući na bogata nalazišta pitke vode ispod površine.

Tek u drugoj fazi bi ”promućurni” osmislili pravni okvir za raspolaganje vodom (možda slično kao što je to već ostvareno s komercijalnim iskorištavanjem izvora vode u Jani i Jamnici).

Čitatelji koji pišu novinarima zbog toga što su im ukrali nekretnine uglavnom su žrtve zablude da su zemljišne knjige vjerodostojne isprave.

Istina, zemljišne (i vlasničke) knjige su u Hrvatskoj formalno i zakonski određene kao javne i vjerodostojne isprave.

Zakonodavci su bili prisiljeni posebno zakonski odrediti da je riječ o vjerodostojnim ispravama, jer se to u praksi zapravo uopće ne podrazumijeva.

Suprotno tobožnjoj vjerodostojnosti, vlasničke knjige su u Hrvatskoj zloupotrebljavane i nikada nisu bile vjerodostojne, a bilo je i vremena u kojima nisu bile ni javno dostupne.

U Gorskom kotaru stanovnici tvrde da promućurni nastoje postati vlasnicima velikih površina zemlje računajući na bogata nalazišta pitke vode ispod površine

Postoje samo glasine o urednim gruntovnicama još od vremena Austro-Ugarske Monarhije.

Iz 19. stoljeća datira više načina vođenja tzv. gruntovnica u Hrvatskoj, različitih na područjima koja su tada bila pod talijanskom (nakratko francuskom), austrijskom i ugarskom upravom.

U gruntovne knjige od njihova nastanka u pravilu su pravno dvojbenim postupcima upisivane pod pojmom ”zajednička imovina” (tzv. ”gmajne” od njem. riječi Gemein – vlasništvo), zatim pojmom ”državna imovina” ili ”narodna imovina”, odnosno ”općenarodna imovina”, te nakon 50-ih godina prošlog stoljeća ”društvena imovina”, da bi se nakon 1991. godine sve opet pokušalo ”denacionalizirati”.

I tako je stvoren kaos i zbrka.

U Hrvatskoj postoje čitava područja u kojima stanovnici točno znaju što je čije i bez svih tih nevjerodostojnih gruntovnica, katastarskih uprava, registratura, ili sudskih zemljišnoknjižnih službi, odnosno tzv. vlasničkih knjiga.

U jednom takvom području provjerio sam što je upisano u gruntovnicama i našao da su još od 1857. godine kao vlasnici na nekretninama upisane ”obiteljske zadruge” koje nakon 1918. godine više ne postoje. U katastarskim knjigama tu i tamo je poneka parcela upisana na neke sljednike prijašnjih obiteljskih zadruga.

Stvarno stanje se jedino ne zna u zemljišnim knjigama; u svim ostalima sve je dobro poznato i svi žive i bez tih knjiga. Do pomutnje će doći kada su vlasti krenule pravno nasilno ”usklađivati stanje zemljišnih knjiga”.

U prošlosti se prema tzv. ”broju kućnih dimova” (zapravo onovremenih ekonomski samodostatnih obiteljskih gospodarstava) određivala brojnost obiteljske zadruge, kao i na osnovu ”broja kućnih dimova” i veličina zemljišta u posjedu (ne i vlasništvu) svake obiteljske zadruge.

Na toj osnovi je provedena i pravno nasilna agrarna reforma u socijalističkoj Jugoslaviji.

Suprotno predrasudama o pravnom nasilju isključivo komunističkog sustava u hrvatskim gruntovnicama,”gruntovčarskim pravnim nasiljem” služile su se i sve ostale države, a ne samo komunistička.

Postupci tog nasilja najvidljiviji su i do danas u zemljišnim knjigama, u postojećim upisima imovine.

U Hrvatskoj postoje čitava područja u kojima stanovnici točno znaju što je čije i bez svih tih nevjerodostojnih gruntovnica, katastarskih uprava, registratura, ili sudskih zemljišnoknjižnih službi, odnosno tzv. vlasničkih knjiga. Stvarno stanje se jedino ”ne zna” u zemljišnim knjigama

U NDH su ”imovinu Kraljevine Jugoslavije” (koju su državne vlasti Kraljevine Jugoslavije nakon 1918. kao sukcesori Austro-Ugarske prisvojili) te svu imovinu otetu Židovima, upisali u razdoblju od 1941. do 1943. u gruntovnice kao ”narodnu imovinu”.

Nakon 1945. godine sva oduzeta imovina upisivana je prvo kao ”općenarodna imovina”, a od 50-ih godina kao ”društvena imovina”.

Tako se u gruntovnicama mogu i danas po pojmovima upisa ”prepoznati” motivi i razdoblja otimanja (u kontinuitetu od 19. stoljeća).

Pojam ”narodna imovina” datira iz NDH, pojmovi ”općenarodna imovina” i ”društvena imovina” iz socijalističkog razdoblja, a raniji pojmovi upisa ”zajedničke imovine” (otetih nekretnina) dosljedno su vezani za motiv i državnu upravu (talijansku, nakratko francusku, austrijsku, ugarsku i Kraljevine Jugoslavije, te u drugoj polovici prošlog stoljeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije).

Rezultat tako dugog razdoblja pravno nasilnog oduzimanja nekretnina je da umjesto vjerodostojnih vlasničkih isprava (i knjiga) imamo ”zbirke otimačina” upakirane u tobožnje pravno valjane isprave (s vijekom trajanja kao i državne tvorevine o čijim uknjižbama je riječ).

Pojednostavljeno, živimo već stoljeće i pol u vremenu (i zemlji) bez pravne sigurnosti, a vlasničke knjige su samo proklamacija vjerodostojnosti bez pokrića u stvarnoj pravnoj sigurnosti.

Pravna nesigurnost u Hrvatskoj najbolje se može sagledati po poznatoj sudskoj trakavici Jerine Malešević, koju u znak solidarnosti zastupa čak 70-ak odvjetnika.

Jerina Malešević je jedna od tri kupca kojima je na prijevaru izvjesni Vladimir Debeljački prodao istu nekretninu. Debeljački je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog te prijevare.

Od tri prevarena kupca te iste nekretnine jedan je u ”utrkivanju do gruntovnice” stigao prvi i na njega je sporna nekretnina uknjižena.

Pojednostavljeno, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se vlasništvo stječe valjanim pravnim poslom. A Zakonom o zemljišnim knjigama propisano je da se uknjižba u zemljišne knjige ostvaruje redom prvenstva upisa.

I hrvatsko sudstvo je presudilo da je važno tko se prvi uknjižio, a da to što se radi o stjecanju nekretnine u ”nevaljanom pravnom poslu” nije bitno.

Poruka hrvatskog sudstva je nedvosmislena – varajte se u gruntovnicama i otimajte jedni drugima nekretnine, samo pazite da u gruntovnicu stignete prije svih ostalih.

Da bi se potpuno ovladalo svim zaradama od iskorištavanja dojučerašnjih nacionalnih resursa, osobito hidropotencijala, u tijeku je postupno preuzimanje vlasništva i na ključnim i najatraktivnijim zemljišnim nekretninama

Ta zbrka sa zemljišnim knjigama potrajat će sve dok se ne završi proces ”redistribucije vlasništva na nekretninama u Hrvatskoj”. Taj proces će se završiti uvođenjem poreza na imovinu koji veliki dio osiromašenog stanovništva Hrvatske više neće moći plaćati.

Zarade od iskorištavanja nacionalnih prirodnih bogatstva, plina iz jadranskog podmorja, telekomunikacijskih frekvencija i magistralne infrastrukture, domaće nafte, šumskih površina, elektroprivrede i hidropotencijala te ostalih prirodnih nacionalnih resursa već su preusmjerene i nisu više prihodi isključivo hrvatskog državnog proračuna. Umjesto ulaganja u nacionalno školstvo, kulturu, zdravstvenu, mirovinsku i socijalnu zaštitu zarade od iskorištavanja nacionalnih resursa već se isplaćuju kao dividende globalnih korporacija.

Da bi se potpuno ovladalo svim tim zaradama od iskorištavanja dojučerašnjih nacionalnih resursa, osobito hidropotencijala, u tijeku je postupno preuzimanje vlasništva i na ključnim i najatraktivnijim zemljišnim nekretninama.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora