Četvrtina Hrvata u bankrotu

Zaredale su ovih dana proturječne odluke hrvatskih sudova zbog spornih kreditnih odnosa između banaka i korisnika kredita. Usporedno se u medijima oprečnim izjavama o istim kreditnim odnosima nadmeću guverner HNB, bivši i sadašnji ministri financija i ostali političari.

Sav taj metež pokazuje da više ne prolaze priče o ”nezrelim” dužnicima i ”zrelim” bankarima s neupitnim pravima na prisilnu naplatu neotplativih kredita. Banke prodaju kreditne usluge, a prerizičan kredit je isto kao i bofl roba. Kupac kredita mora imati pravo reklamacije na bofl kredit jednako kao i na bofl perilicu, hladnjak i ostale robe ili usluge.

Sada je već i najneukijim strankama postalo jasno da je sav taj metež sračunat na to da se izbjegnu likvidacije zapravo bankrotiranih banaka zbog loših plasmana (i kreditnog) kapitala. Nastoji se sačuvati i neodrživa prisilna naplata bankarskih bofl kredita, te barem dio nenaplativih potraživanja bofl kredita, po uzoru na američkog predsjednika Georga Busha, prevaliti na teret hrvatskih poreznih obveznika

Kod kredita s tzv. valutnom klauzulom u švicarskim francima bankari su sav valutni rizik prevalili na kupce (korisnike) kredita. No, to je za bankare dvosjekli mač, jer u slučaju devalvacije (eura i ostalih valuta u odnosu na švicarski franak) bankari moraju povisiti rate na neotplaćene dijelove kredita, što lančano dovodi do toga da veći broj prezaduženih građana više ne može otplaćivati kredite jer im prihodi ne rastu razmjerno rastu vrijednosti švicarskih franaka i ostalih stranih valuta, a poskupljuju i sve robe i usluge.

To znači da u problemu nisu samo korisnici kredita nego i bankari, koji su ipak trebali bolje procijeniti valutne rizike, a nisu se nekritički smjeli pouzdati u to da je teret valutnih rizika prevaljen na korisnike kredita.

Svjesni opasnosti, bankari predlažu da dio neotplativih valutnih kredita za stanove država prevali na obveznike poreza. No, vrlo je dvojbeno uplitanje državne uprave u ugovorne odnose privatnih kreditnih vjerovnika i privatnih kreditnih dužnika.

Ništa tu puno neće pomoći ni proturječne sudske odluke i zbunjivanje javnosti oprečnim politikantskim izjavama.

Sada je već i najneukijim strankama postalo jasno da je sav taj metež sračunat na to da se izbjegnu likvidacije zapravo bankrotiranih banaka zbog loših plasmana (i kreditnog) kapitala. Nastoji se sačuvati i neodrživa prisilna naplata bankarskih bofl kredita, te barem dio nenaplativih potraživanja bofl kredita, po uzoru na američkog predsjednika Georga Busha, prevaliti na teret hrvatskih poreznih obveznika.

Bankari već najmanje 15 godina pogrešno plasiraju kapital i ustraju u kreditiranju ubrzavanja potrošnje umjesto kreditiranja razvoja i stvaranja novih vrijednosti. To unatoč upozorenjima objavljenim čak i u medijima, primjerice 8. srpnja 2003. u Poslovnom tjedniku broj 69 na str. 20-23, u članku pod naslovom ”Trećina hrvatskih građana u bankrotu” (zbog kreditne prezaduženosti) ili 4. studenoga 2003., isto u Poslovnom tjedniku broj 86 na str. 10 i 11, u članku pod naslovom ”Zapljene novca s računa u bankama platit će porezni obveznici”.

Premda sudovi moraju primjenjivati iste propise, zbog različitog tumačenja dvojbenih hrvatskih zakona o kreditnim odnosima zapravo je logično da suci u istovjetnim pravnim stvarima donose oprečne odluke.

Zabunu izaziva niz nepotrebnih i nerazumljivih propisa donesenih u Hrvatskoj u zakonodavnom stampedu.

Uobičajeno je da se dužničko-vjerovničke odnose između kreditora i korisnika kredita uređuje obveznopravnim i kaznenim propisima (suzbijanje zelenaštva ili prijevara radi izbjegavanja otplate kreditnog duga i ostalih zloupotreba). Niz usporednih propisa usvojenih u Hrvatskoj nepotrebno sve kompliciraju i neukim ljudima čine nerazumljivim.

U Hrvatskoj se, suprotno trendu, u svijetu predlaže zakon o osobnom bankrotu (pod nazivom zakon o stečaju potrošača). Tim nedomišljenim zakonskim tekstom bi se formalno tobože odredio bankrot i fizičkih osoba (dosad je bankrot, odnosno stečaj bio zakonski moguć samo za pravne osobe). To što u Hrvatskoj nema formalnog bankrota fizičkih osoba nikako ne znači da u svakodnevnom životu građani stvarno ne bankrotiraju

Malo se toga u kreditiranju promijenilo u proteklih 15-ak godina u Hrvatskoj. U razgovoru objavljenom u spomenutom napisu ”Trećina hrvatskih građana u bankrotu” iz 2003. godine prof. Mihajlo Dika, autor osnovnih verzija (kasnije u Vladi i Ministarstvu pravosuđa znatno devastiranih) ovršnog i stečajnog zakona, istaknuto je da Hrvatska nije civilizacijski zrela za zakonsko propisivanje dosljednog provođenja ovrha i stečaja.

Ni do danas se u ”civilizacijskom sazrijevanju” Hrvatske u tom smislu ništa nije promijenilo. Propisivanje dosljedne primjene ovrha i stečaja ima smisla samo kad je društvo sređeno i kad se ovrhe i stečaji mogu primjenjivati na sve sudionike u sustavu platnog prometa jednako bez izuzetaka.

Jedino što bi se moglo označiti kao promjena u proteklih 15-ak godina je da se i u dosad dobro civilizacijski sređenim zemljama, primjerice u SAD-u, moralo odustati od dosljedne primjene likvidacija u stečaju i zapljena dužnicima cjelokupne imovine.

U krizi američkog financijskog sustava odustalo se od dosljedne primjene likvidacija u stečaju i zapljena dužnicima cjelokupne imovine kad je predsjednik George Bush prevalio na teret poreznih obveznika oko 700 milijardi US dolara samo da bi odgodio bankrot NYSE-a, NASDAQ-a, AMEX-a, NYMEX-a i NYBOT-a, redom sve privatnih investitora (o čemu smo pisali u prethodnim kolumnama).

U Hrvatskoj se, suprotno trendu u svijetu, predlaže zakon o osobnom bankrotu (pod nazivom zakon o stečaju potrošača). Tim nedomišljenim zakonskim tekstom bi se formalno tobože odredio bankrot i fizičkih osoba (dosad je bankrot, odnosno stečaj bio zakonski moguć samo za pravne osobe).

To što u Hrvatskoj nema formalnog bankrota fizičkih osoba nikako ne znači da u svakodnevnom životu građani stvarno ne bankrotiraju.

Naprotiv, višestruko je više stvarnih bankrota fizičkih nego pravnih osoba. Bankrotom se, naime, može smatrati svaka prinudna naplata dospjelog neplaćenog duga, a prinudnih naplata od građana je nerazmjerno više nego od tvrtki.

Na osnovi podataka o takvim naplatama u najvećem sudu u Hrvatskoj, Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, procijenjeno je da su se komunalne usluge morale prirudno naplaćivati od oko 200 tisuća kućanstva u Hrvatskoj. Ako se zna da u prosjeku najviše kućanstava ima četiri člana, bez pretjerivanja se može procijeniti da je godišnje u stvarnom osobnom bankrotu oko 20 do 25 posto cjelokupnog stanovništva Hrvatske

Statistički se u Hrvatskoj ne prate sve prinudne naplate od građana, osobito ne one najbrojnije, zbog neplaćenih računa za komunalne usluge (struje, vode, plina, grijanja, odvoza smeća, telefona, tzv. TV pretplate) koje se ostvaruju na razne načine: isključivanjem, postupkom naplate posredstvom paraupravne Fine, temeljem tzv. vjerodostojnih isprava posredstvom javnih bilježnika, sudski u izvanparničnim i parničnim postupcima, itd.

Na osnovi podataka o takvim naplatama u najvećem sudu u Hrvatskoj, Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, procijenjeno je da su se komunalne usluge morale prinudno naplaćivati od oko 200 tisuća kućanstva u Hrvatskoj. Ako se zna da u prosjeku najviše kućanstava imaju četiri člana, bez pretjerivanja se može procijeniti da je godišnje u stvarnom osobnom bankrotu oko 20 do 25 posto cjelokupnog stanovništva Hrvatske.

Kupci bofl kredita i žrtve raznih prisilnih naplata i zapljena čine respektabilni izborni korpus. Sve političke stranke koje su bile zastupljene u vladi na idućim izborima ne bi trebale ući u parlament, pa će ubuduće više osluškivati birače, a manje bankarske lobije.

U protivnom će većina građana Hrvatske završiti kao beskućnici bez ikakve imovine, nakon što su bili nezaposleni i živjeli s nedostatnim prihodima.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na: [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora