Cenzura ”ispod stola” u Ustavnom i Vrhovnom sudu

U prošlotjednoj kolumni analizirali smo nepravomoćnu presudu sutkinje Ivanke Birkić Šarić iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu (poslovni broj: 31 – Pn – 3422/17 – 33 od 11. siječnja 2019. godine).

Nakon što je tekst objavljen upozoren sam da se ”ne smije” analizirati presude koje nisu pravomoćne. Jer, kažu, zabranjeno je putem medija pritisku izložiti suce koji odlučuju u žalbenom postupku do pravomoćnosti.

Nisam nasjeo, riječ je samo o pokušaju sudskog pritiska na javnost i neovisno novinarstvo, zastrašivanjem novinara iscrpljujućim sudskim postupcima radi prikrivenih cenzuriranja medijskih analiza prečesto upitnih odluka kompromitiranog hrvatskog sudišta.

To da se o nepravomoćnim sudskim odlukama ne smije javno raspravljati i informirati javnost zapravo ne piše ni u jednom propisu. Istina, zabranjuje se pritisak na suce, a zabrana se odnosi jednako i na javnosti skrivene pritiske dužnosnika i moćnika iz viših sudova na sutkinje i suce nižih sudova

To da se o nepravomoćnim sudskim odlukama ne smije javno raspravljati i informirati javnost zapravo ne piše ni u jednom propisu. Istina, zabranjuje se pritisak na suce, a zabrana se odnosi jednako i na javnosti skrivene pritiske dužnosnika i moćnika iz viših sudova na sutkinje i suce nižih sudova. No, javna rasprava i o nepravomoćnim presudama nije zabranjena.

S obzirom na to da je Ustavom cenzura zabranjena, u hrvatskom sudstvu pribjegava se sprečavanju ili zaustavljanju (neugodnih) informacija i uništavanju objavljenih tiskanih ili digitaliziranih izdanja formalnim postupcima druge pravne naravi, sa stvarnom svrhom prikrivenih zabrana objavljivanja.

U uvodno spomenutoj presudi utvrđuje se da je ”tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva” kojim se tuženome prof. dr. sc. Vjekoslavu Miličiću nalaže da ”povuče iz prodaje, iz knjižnog fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i svih knjižnica u Republici Hrvatskoj sve primjerke knjige Ćudoređe i deontologija znanstvenog rada – nećudoređe i neprofesionalnost plagiranja”, te zabranjuje da tu knjigu učini dostupnom na bilo koji način trećim osobama (javnosti).

Taj famozni tužitelj koji je prvo podnio takav tužbeni zahtjev, a onda ga nakon podnošenja ipak povukao je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske!?

Pojednostavljeno, zahtijevanje zabrane knjige nedopustivo je osobi predsjednika Ustavnog suda s obzirom na to da je člankom 38. Ustava jasno određeno da se zabranjuje cenzura.

Istim člankom 38. Ustava Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli, a Ustavni sud je ipak donio nekoherentnu odluku (broj: U-III-2992/2018 od 8. studenoga 2018.) o ”ukidanju mišljenja” Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu!?

S obzirom na to da je Ustavom cenzura zabranjena, u hrvatskom sudstvu pribjegava se sprečavanju ili zaustavljanju (neugodnih) informacija i uništavanju objavljenih tiskanih ili digitaliziranih izdanja formalnim postupcima druge pravne naravi, sa stvarnom svrhom prikrivenih zabrana objavljivanja

U prosincu prošle godine na savjetovanju pravnika ”krivičara” u Opatiji dvoje sveučilišnih profesora-”krivičara” na poziv organizatora pripremilo je referate u kojima su kritički analizirane odluke Ustavnog i Vrhovnog suda u predmetima HYPO i INA – MOL.

I iz Ustavnog i Vrhovnog suda telefonski su pozivani suci ostalih sudova da ne dolaze na ”svoj” skup u Opatiju (da ne čuju kritičke referate o odlukama Ustavnog i Vrhovnog suda, o čemu piše Ivo Josipović u svojoj novoj kolumni).

Došlo je dotle da suci Ustavnog i Vrhovnog suda ”cenzuriraju” suce nižih sudova.

I kažu da je nakon ”upozorenja” iz Ustavnog i Vrhovnog suda ove godine u Opatiji bilo nazočno možda jedva 200-tinjak sudionika, za razliku od nekad i do 500.

A u kritički analiziranom predmetu HYPO Ustavni sud je upitnim ”tumačenjem” ustavne odredbe o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva odlučio da zbog načela zastare više nije moguće suditi o pretvorbenom kriminalu u poslovanju te banke, poznate u javnosti po tome što je od osnutka za nepune dvije godine HYPO banka – kćer u Hrvatskoj stekla ”pretvorbene” nekretnine čija je vrijednost premašila ukupnu vrijednost kapitala HYPO banke – majke u Austriji.

A u predmetu INA – MOL isti Ustavni sud ”nije prepoznao” u predsjedniku vlade ”službenu osobu”, te odlučio da se treba u sudskom postupku tek dokazati da se radi o ”službenoj osobi” kada je riječ o osobi Ive Sanadera, (bivšeg) predsjednika vlade Republike Hrvatske.

U Ustavnom i Vrhovnom sudu nastojali su na svaki način izbjeći polemičku akademsku raspravu s dvoje profesora u Opatiji o izigravanju ustavnih i kaznenih odredbi o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva u predmetima HYPO banke i INA – MOL.

Tuženome prof. dr. sc. Vjekoslavu Miličiću nalaže se da ”povuče iz prodaje, iz knjižnog fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i svih knjižnica u Republici Hrvatskoj sve primjerke svoje knjige”, te zabranjuje da tu knjigu učini dostupnom na bilo koji način trećim osobama (javnosti)

Hoće li Ustavni i Vrhovni sud nešto poduzeti da se i ljetopis sa skupa u Opatiji s referatima dvoje profesora o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva učini ”nedostupnim trećim osobama sucima nižih sudova i javnosti”, kao što je to zahtijevano predsjednik Ustavnog suda za knjigu prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića, pitanje je na koje odgovor tek treba uslijediti.

Dvjema presudama, pravomoćnom Visokog trgovačkog suda (Pž-7598/11) i revizijskom Vrhovnog suda (Revt-342/13) zabranjeno je prikazivanje TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju” te snimljenih novinarskih TV priloga: ”Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, ”Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar i ”Tko je jamio nije platio” novinara Petra Štefanića.

Pisao sam o tome u ovoj rubrici još 12. studenoga 2015. godine i očigledno je da je cenzuriranje informacija o ”zločinima privatizacije” trajna aktivnost hrvatskog sudstva.

Nažalost, u omogućavanju cenzure ”ispod stola” u Ustavnom i Vrhovnom sudu, kao i još nekim nižim sudovima u Hrvatskoj, sudjeluju i režimski medijski uhljebi koji prešućuju javnosti sva ta sprečavanja informacija.

Primjerice, dostavljenu im revizijsku presudu Vrhovnog suda o ”trajnoj zabrani HND-u da na Okruglom stolu o cenzuri na HTV-u u Novinarskom domu prikaže nemontirane novinarske priloge iz zabranjene TV emisije Latinica” su predsjednik HND-a Zdenko Duka i tajnik Vladimir Lulić držali, nikome ništa ne govoreći, u ladicama sve dok nisu istekli svi žalbeni rokovi (mjesec dana za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti) i šest mjeseci za pokretanje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Režimski novinari iz vodstva Hrvatskog novinarskog društva svojom pasivnošću praktično su ”pristali” i na to da Vlada na sjednici zatvorenoj za javnost razriješi ”na vlastiti” zahtjev novinarku Mirjanu Rakić dužnosti predsjednice Vijeća za elektroničke medije, koje je iznuđeno ”na vlastiti zahtjev” na sjednici Vlade ”zatvorenoj za javnost” o – pazi sad – Vijeću za (elektroničke) medije!?

Dvjema presudama, pravomoćnom Visokog trgovačkog suda i revizijskom Vrhovnog suda trajno je zabranjeno prikazivanje TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”, te snimljenih novinarskih TV priloga: ”Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, ”Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar i ”Tko je jamio nije platio” novinara Petra Štefanića

Ta cenzorska sprdačina sa sjednica Vlade ”zatvorenih za javnost” završila je zasad razrješenjem, isto ”na osobni zahtjev”, izvjesnog Damira Hajduka imenovanog umjesto novinarke Mirjane Rakić, te imenovanjem od 1. rujna 2018. godine predsjednikom Vijeća za elektronske medije prokušanog cenzora Josipa Popovca.

Josip Popovac je u svojstvu šefa HRT pokrenuo sudske postupke radi zabrane prikazivanje TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju” i radi cenzure HND-a da na Okruglom stolu u Novinarskom domu prikaže nemontirane autorske novinarske priloge iz zabranjene TV emisije Latinica.

I sada režimski novinari iz vodstva HND-a, dobro pazeći da se ”ne zamjere”, mlako prosvjeduju zbog sudskih tužbi HRT-a zbog cenzure.

Ne treba isključiti ni mogućnost da se ponovi prvi iz povijesti poznati primjer cenzure. Moguće je da kao i u ”predmetu” Protagore (480. godina pr. Krista) zbog knjige o bogohuljenju, današnji ”ovlašteni i nadležni” suci, primjerice Ustavnog ili Vrhovnog suda, presude da se neka suvremena ”bogohulna knjiga” ima spaliti da bi se ”učinila nedostupnom trećim osobama”, te da autor takve knjige ”na osobni zahtjev” netragom nestane baš kao i Protagora prije dvije i pol tisuće godina.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora