Antropološka trulež u religiji i politici

Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja.

Oni koji za sebe smatraju da su morali biti izabrani od drugih, a nisu i s tom činjenicom se teško nose sazdani su, bez pretjeranog uvijanja, od dominantnog antropološkog materijala – truleži.

Antropološka trulež oduzima individualni značaj, desubjektivizira i potpuno poništava onoga i one koji umjesto istine, ma kakva ona bila, posežu za propagandom kao nadomjesnom istinom neostvarenih subjekata.

Svijet politike, ali i svijet religije kada nije zasnovan na istini i stabilnoj antropološkoj strukturi, bit će zasnovan na antropološkoj truleži i propagandi.

Antropološka trulež oduzima individualni značaj, desubjektivizira i potpuno poništava onoga i one koji umjesto istine, ma kakva ona bila, posežu za propagandom kao nadomjesnom istinom neostvarenih subjekata

Antropološka trulež, dakle, nije ništa drugo nego besmisleno dotrajavanje u odsustvu osobnog sadržaja. Samo oni koji nisu ostvareni i ne umiju se ostvarivati iz sebe samih ostvarivat će se po nalogu drugih.

To je zamka u koju upadaju hrvatski političari stvoreni po nalogu tzv. ideologa i marketinških stručnjaka. Sve dok izvršavaju naloge velikih magova ideja djeluju stabilno jer igraju ulogu koju im je drugi namijenio. No, kod takvih bića, a možemo ih nazvati prvotnim primjercima hrvatske umjetne inteligencije u humanom biološkom materijalu, s vremenom dolazi do nelegitimnog poistovjećivanja s ulogom koju igraju i sa sadržajem koji u javnost unose.

Drugačije rečeno, kada oni koji, glumeći ulogu po nalogu, druge trebaju u nešto uvjeriti sami sebe uvjere da su realni, a ne da glume realnost, postaju svoje vlastite žrtve.

U religiji se odvija sličan proces vlastitog žrtvovanja. Religija je samo javno ili institucionalno očitovanje osobnog opredjeljenja koje se naziva vjerom. Kada antropološka trulež zahvati religiju, onda nestaje vjera i nju zamjenjuje nalog da se vjeruje.

Kako se po nalogu ili dekretu ne vjeruje, nego se samo izvršava nalog ili dekret, oni koji pristaju biti takvi vjernici mogu biti samo vjernici naloga ili dekreta, nipošto ne i vjernici osobnog opredjeljenja.

Budući da je Republika Hrvatska država u kojoj se više od 80% građana izjašnjava kršćanima te da se čak, kada se promišljaju javne politike, formiraju i političke grupacije koje neskriveno žele uskladiti zakonodavnu aktivnost s religijskim zahtjevima, upravo nam Hrvatska može poslužiti kao primjer društva u kojem je moguće razlikovati politiku od antropološke truleži.

Politika uređuje javni život, a javni život nikada nije unison. Te činjenice je svjesna zdrava politika i zdrava religija.

Zdrava politika počiva na zdravom građaninu, onom pojedincu koji shvaća da je integralni dio društva, ali i da vlastitom građanskom sviješću i vlastitim političkim djelovanjem pridonosi integracijskom karakteru politike.

Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja

Zdrava religija počiva na zdravom vjerniku koji shvaća da vjera ne propisuje i ne prisiljava, nego da počiva na slobodi i slobodnom pristanku pojedinca koji se ostvaruje u relaciji s nekom božanskom stvarnošću.

Kada antropološka trulež zahvati politiku, ona postaje bojnim poljem odbacivanja različitosti i borbom za dominaciju jednoobraznosti, te do nestanka građanina kao nosivog i integrirajućeg elementa demokratskog procesa.

Nadalje, kada antropološka trulež zahvati religiju, onda oni kojima je netko rekao da su vjernici i da vjernici moraju biti u slobodnim ljudima vide neprijatelje koje zakonima treba pokoriti.

Takvi nikada neće shvatiti, zato što shvatiti ne mogu, da vjera, kao bitna, osobna dimenzija onih koji vjeruju čovjeka obvezuje iznutra, da smisao vjere nije da kažnjava, nego da praštanjem i logikom ljubavi iskazuje gotovo apsurdno povjerenje prema čovjeku i mogućnosti da čovjek sebe samog nadraste.

Oni koji vjeru doživljavaju kao teret, a to su svi oni koji vjeruju zato što i drugi vjeruju, to su svi oni koji vjeruju u zemlji u kojoj većina vjeruje, zasigurno će krenuti putem negacije biti vjere i tražiti da ona proizlazi iz zakona i da se nastani u zakonima države kada se već nije nastanila u njihovoj osobi.

Hrvatski političari koji se pozivaju na kršćanske vrijednosti – oni koji se u raspravi o zakonima koji uređuju javni život, pa prema tome čovjeka obvezuju izvana i čije kršenje se kažnjava – nedvojbeno pripadaju vjernicima po nalogu i diktatu.

Takvi promoviraju i perverzno poimanje istine kao laži koja izlazi iz ispovjedaonica. Kako drugačije nazvati nestabilno strukturiranu humanost koja se u javnom životu služi sitnim spletkama, olajavanjem, klevetanjem i produkcijom neprijatelja, a sve zbog postavljenih ezoteričnih ciljeva kao što su domovina, nacionalni interesi, domoljublje, tradicija i narod?

Kada pripadnici politike olajavanja i klevetanja uđu u ispovjedaonicu, ona im služi kao pojilište laži. Tamo laž neće biti dokinuta istinom, nego će biti nahranjena otuđenom biti vjere i postat će laž vjere.

Ta laž će, nadalje, težiti prema tome da postane političkom istinom.

U religiji se odvija sličan proces vlastitog žrtvovanja. Religija je samo javno ili institucionalno očitovanje osobnog opredjeljenja koje se naziva vjerom. Kada antropološka trulež zahvati religiju, onda nestaje vjera i nju zamjenjuje nalog da se vjeruje

Promotori laži vjere zalagat će se da sadržaj vjere uđe u zakone, da zakoni postanu mjestom perverzije vjere. Antropološka trulež u tome ne vidi ništa sporno jer nju ništa ne obvezuje iznutra; ona je uvjerena da joj je unutarnji identitet ono što joj je netko naložio da bude.

Izborni ciklusi su stoga, iako to tako možda ne izgleda, ujedno i ciklusi razotkrivanja onih koji su bitno strukturirani od propagande.

Njih su rezultati izbora na neko vrijeme potjerali u ništavilo i šutnju. Oni, naime, ne znaju što su dok im drugi ne kažu što su, a kad im kolektivna volja kaže da su bitni, uvjerit će se da uistinu bitni jesu.

Kada im kolektivna volja kaže da su nebitni, uzmaknut će na neko vrijeme, napojiti se nekom laži i u formi antropološke truleži promovirati nebeske ciljeve kao političke ciljeve.

No, budući da antropološka trulež ne počiva na istini nego na propagandi, nesumnjivo ćemo, vrlo skoro, imati prigodu pratiti nastavak rasta laži o domovini, nacionalnim interesima, domoljublju, tradiciji i narodu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora