Najglasniji branitelji hrvatstva ujedno su njegovi rušitelji

Čovjek je biće predrazumijevanja koje proizlazi iz njegovog egzistencijalnog horizonta i koje tvori spoznajnu razinu njegovog egzistencijalnog horizonta. Mi smo upravo ono što naš horizont jest.

Iako si često utvaramo da smo kompleksni i nepredvidljivi, slobodni i otvoreni, tome, na našu žalost, kao i na žalost onih koje u životu susrećemo, nije tako. Samo rijetki pojedinci mogu slobodno djelovati, samo su rijetki sposobni razumijevati vlastito predrazumijevanje, dok je većina ljudi kronično neslobodna.

Sloboda proizlazi iz horizonta razumijevanja predrazumijevanja, iz refleksivnosti, a nesloboda iz neosviještenog predrazumijevanja ili odsustva refleksivnosti.

Nerefleksivna bića jednostavno jesu, njihova prisutnost je bolna prisutnost besmislenog predrazumijevanja. Oni robuju tradiciji, okolini, povijesti, autoritetima, gomili i sukobima.

Znanje nas mijenja. Nerefleksivna bića ne cijene dijalog i razvoj, oni svijet drugih bića doživljavaju kao trajnu provokaciju, kao ono zbog čega se treba naoružati, kako bi se taj svijet razorio i na ruševinama razorenog svijeta stvorio početak svijeta nerefleksivne mase ili gomile

Refleksivna bića propituju i propitkuju tradiciju, okolinu, povijest, autoritet i gomilu, oni umiju dijalogizirati i svijet mijenjati ususretnjivanjem ili dijalogiziranjem Dijalog zapravo jest u susretu i susretom promijenjeni subjekt.

Nema toga subjekta koji se u dijalogu nije promijenio, koji nije razvio vlastitu spoznaju, ali i spoznaju onoga s kime dijalogizira, upravo zato što i taj drugi razvija vlastitu spoznaju, ali i spoznaju onoga s kime dijalogizira.

Znanje nas mijenja. Nerefleksivna bića ne cijene dijalog i razvoj, oni svijet drugih bića doživljavaju kao trajnu provokaciju, kao ono zbog čega se treba naoružati, kako bi se taj svijet razorio i na ruševinama razorenog svijeta stvorio početak svijeta nerefleksivne mase ili gomile.

Predrazumijevanje se ponekad poistovjećuje s predrasudama. To je istinito kada je riječ o neslobodnim ljudskih bićima, o onima koji ne djeluju iz refleksivnosti, nego djeluju refleksno, bez razumijevanja ili tumačenja predrazumijevanja.

Međutim, kada se radi o slobodnim ljudskim bićima, predrazumijevanje nije predrasuda, nego je pred-suđenje ili ono iz čega proizlaze naši sudovi o svijetu, životu, drugim ljudima, politici, državi i religiji, ali ti pred-sudovi, budući da nisu trajno neosviješteni nego proizlaze iz razumijevanja horizonta predrazumijevanja, nisu predrasude.

Za one koji nisu vični egzistencijalnoj hermeneutici ili vlastitim životom usvojenoj praksi razlikovanja autentičnog ili bitnog od neautentičnog ili nebitnog djelovanja, snagu predrazumijevanja najbolje mogu shvatiti da ih se navede da odrede, definiraju ili opišu neki pojedinačni fenomen koji pripada nekoj većoj stvarnosti – primjerice, da govore o hrvatstvu ili katoličanstvu.

Iz njihovog opisa, definicije ili određenja, odmah će biti vidljiva snaga predrazumijevanja, jer će oni o jednom dijelu koji pripada naciji kao takvoj ili religiji kao takvoj, govoriti o ostvarenju ideje nacije u pojedinačnoj, konkretnoj, povijesnoj naciji ili o potpunom ostvarenju ideje religije u baš konkretnoj i povijesnoj religiji.

Jasno, za nerefleksivna bića koja žive umišljaj slobode i bitnosti, ideja nacije se ostvarila baš u njihovoj naciji i, da ironija razotkrivanja njihovog bezumlja, baš u konkretnim pripadnicima vlastitog naroda kojima oni znaju ime i prezime.

Ideja nacije je, kada je riječ o nerefleksivnim bićima u Hrvatskoj, neizostavno ostvarena u Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, u bračnom paru Bušića ili, da više ne nabrajam, u generalu Praljku, a ideja religije je, po istoj logici nerefleksivnog predrazumijevanja, u potpunosti ostvarena u predrasudnoj neporočnosti i uzornom, kreposnom, gotovo svetom životu Darija Kordića.

Kod kronično neslobodnih i za refleksiju neraspoloženih bića, umjesto razumijevanja više se cijeni idolatrija i agresija, a sve u formi obrane ugroženih vrijednosti zbog kojih se život daje ili, što je češći slučaj, kada je riječ o neprijateljima tih vrijednosti, to su vrijednosti zbog kojih se tuđi život uzima, doslovno se uzima.

Ideja nacije je, kada je riječ o nerefleksivnim bićima u Hrvatskoj, neizostavno ostvarena u Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, u bračnom paru Bušića ili, da više ne nabrajam, u generalu Praljku, a ideja religije je, po istoj logici nerefleksivnog predrazumijevanja, u potpunosti ostvarena u predrasudnoj neporočnosti i uzornom, kreposnom, gotovo svetom životu Darija Kordića

Nerefleksivna bića izvor života crpe u egzistencijalnoj usmjerenosti na poznavanju ili ekskluzivnom znanju tajni umrlih. Zato se naši nerefleksivci, u njihovom horizontu predrasuda, često vraćaju na vječiti, metafizički život biološki mrtvih organizama, s kojim samo oni mogu povlašteno komunicirati i tako usmjeravati život jedne države, jednog naroda i nacionalnih manjina koji imaju čast da sudjeluju u povijesti tog velikog naroda kojemu jedino u izravnom i istinskom smislu pripada država.

Naši nerefleksivci se, s tolikim zanosom i predrasudnim emocijama, vraćaju na Franju Tuđmana, njima je Tuđman odredio sudbinu te, stoga, oni polažu pravo – samorazumijevajuće i nepropitujuće – da svima drugima odrede i da trajno određuju sudbinu.

Ako država i povijest odu u krivom smjeru, javit će se neki nerefleksivac koji se nalazi u trajnoj komunikaciji s metafizičkim životom Franje Tuđmana i tajni koje taj život nosi, te će on na razini starozavjetnih proroka upozoriti taj svoj jedan narod i tu svoju jednu državu da se vrate, kako to i nedavno čusmo, u Tuđmanovo korito.

Nadam se, za dobro naše države, da je puno veći broj onih koji bi se trebali vratiti, jer tu nisu, u Tuđmanovo korito, a da je daleko manji broj onih koji se trajno nalaze na tome koritu.

No, kako bilo, nerefleksivci su poznavatelji tajni mrtvih, oni s njima komuniciraju. Njihova ljubav prema povijesti nije ljubav prema povijesti kao teoriji, opisu, naraciji ili metodologijski usustavljenom znanju o prošlosti, nego je to živa praksa ili okultna vještina komuniciranja s tajnama života koje se nalaze pohranjene u biološkoj smrti i metafizičkoj neprolaznosti onih bića u kojima je ideja nacije u potpunosti ostvarena.

Iako promoviraju patogenu spoznaju, upravo baš zbog toga što im je egzistencijalni horizont u potpunosti patogen, kod nerefleksivaca je vidljiv dinamički odnos između cjeline i dijela. Oni, kada govore o dijelu – konkretno, o hrvatskoj naciji, oni progovaraju o cjelini ili o ideji nacije kao takve.

Iako ne znaju što je nacija kao takva, oni naslućuju, uvjereni su da znaju što je hrvatska nacija i da izvan hrvatske nacije nikakve nacije ne može biti.

Budući da im dio ne pridonosi razvoju cjeline, a cjelina razumijevanju dijelova, nerefleksivci ne znaju što je nacija, oni ideju nacije, ali i njezino konkretno, povijesno ostvarenje, doživljavaju modelom predrasuda.

Ironija je kronične neslobode i nerefleksivnosti da su najglasniji branitelji hrvatstva ujedno njegovi rušitelji, jer im se hrvatstvo ne ostvaruje u povijesti, nego u okultnoj praksi komuniciranja s mrtvima.

Njihova nacija i država su jedna – ne dvije, zbog odsustva složenosti, nego upravo jedna – obična predrasuda, predrasuda koja njihovom životu jednostavne prisutnosti daje konstruirani smisao, dok svima koji ne dijele njihovu patogenost, taj smisao oduzima.

Ironija je kronične neslobode i nerefleksivnosti da su najglasniji branitelji hrvatstva ujedno njegovi rušitelji, jer im se hrvatstvo ne ostvaruje u povijesti, nego u okultnoj praksi komuniciranja s mrtvima

Nerefleksivci će, kada je riječ o religiji, smatrati da se ideja religije i Božjeg sebedarja ili Božje prisutnosti u svijetu nije ostvarila u nevinim žrtvama u Ahmićima, nego u onome koji je osuđen zbog tih zločina.

Nerefleksivci odbacuju religiju i potpuno je zamjenjuju s patogenim kultom destruktivnosti. Ta destruktivnost veliča zločince, s prezirom gleda na žrtve i perverzno uživa u demonstriranju predrasuda proizašlih iz nerefleksivnog predrazumijevanja.

Budući da predrazumijevanju ne možemo umaći, budući da našem egzistencijalnom horizontu ne možemo umaći, preostaje nam da, kako je to rekao Heidegger, u hermeneutički krug razumijevanja dijelova iz cjeline, kretanja od cjeline prema dijelovima i od dijelova prema cjelini, čime se pridonosi razvoju cjeline, uđemo dobro pripremljeni.

Tako možemo stvoriti i možemo stvarati državu živih, tada nećemo okultno komunicirati s mrtvima, tada ćemo dopustiti da nam mrtvi kažu posljednju, dosmrtnu rečenicu: Nas više nema, iz našeg života učite, živite vlastite živote, ne parazitirajte na našoj smrti, naša smrt nije vaša životna uloga.

Dakle, onaj tko uzima živote, nije za život, onaj tko veliča one koje uzimaju živote, vlastitim životom komunicira smrt drugih i smrt drugima. Oni koji ne razumiju vlastiti horizont, otimaju tuđe horizonte i uništavaju druge živote.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora