Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu

Nikola Raguž, predsjednik Odjela za EU pravo Općinskoga građanskog suda u Zagrebu je 3.ožujka 2020., e-porukom upućenom svim sudskim savjetnicima i sucima ”skrenuo pozornost da službenici zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava uživaju povlastice i imunitet od sudbenosti glede počinjenja u službenom svojstvu”.

Tu poruku je sudac Raguž odaslao nakon što je ”uočeno postupanje u nekim predmetima da se pozivaju službenici zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava kao svjedoci u svezi s njihovom djelatnošću”.

Nedvojbeno se radi o utjecanju na sudske odluke prije odlučivanja, odnosno o obliku pritiska na sudske savjetnike i suce. I po mojem mišljenju o zataškavanju međunarodne pravosudne afere zbog toga što je, od 2010. do sredine 2017. godine,oko 162 tisuće tužbi podnijetih Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ”proglašeno nedopuštenima”,protivno članku 45. stavku 1. Europske konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke.

Protivno članku 45. Europske konvencije hrvatski pravosudni službenici na ”privremenom radu” u Sudu za ljudska prava dostavili su na oko 13 tisuća kućnih adresa u Hrvatskoj obavijesti ”o nedopuštenosti tužbe” bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka

I sada Raguž ”skreće pozornost” sudskim savjetnicima i sucima da pravosudne službenike iz Hrvatske koji su donedavno bili na privremenom radu u Sudu za ljudska prava u Strasbourgu treba ”izuzeti od sudbene odgovornosti” zbog toga što su potpisivali ”obavijesti o nedopuštenosti” tužbi bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka, a što je izravno u suprotnosti s člankom 45. stavkom 1. Europske konvencije na osnovu koje Sud u Strasbourgu mora postupati.

Koliko mi je poznato, za svjedoke u, kako bi Raguž rekao, ”nekom predmetu” na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pozvani su Elica Grdinić i Zvonimir Mataga, donedavno ”hrvatskislužbenici zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava”.

Ti ”službenici”, na čiji imunitet Raguž danas ”skreće pozornost”, bez pisane i obrazložene sudske odluke su eliminirali iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava oko 13 tisuća predmeta iz Hrvatske.

To dvoje ”službenika” su pozvani da u sudskom postupku na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu svjedoče jednom od oko 13 tisuća hrvatskih građana zbog toga što su potpisali i dostavili mu obavijest o nedopuštenosti tužbe bez pisane i obrazložene odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Najviše tih ”odbijenica” potpisala je Elica Grdinić, a onda, nakon nje, i Zvonimir Mataga i redom u nešto manjem broju još nekoliko službenika hrvatskoga pravosuđa na ”privremenom radu” na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, naravno, za dobru lovu.

I sada ti ”službenici”, proizlazi iz Ragužova”skretanja pozornosti”, nisu dužni izvještavati (svjedočiti na hrvatskom sudu) o vlastitim postupcima na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Izvještavao sam o tome na koje sve načine hrvatske vlasti, osobito Ustavni sud i pravosuđe, krše ljudska prava hrvatskih građana na nepristranu sudsku zaštitu i pravo pristupa (i međunarodnom) sudu. Objavio sam i dvije publikacije s dokazima i dokumentima, uključujući, za primjer, i kopije ”odbijenica” s potpisom Elice Grdinić (”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” i ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”).

Unatoč informacijama o sprečavanju prava pristupa Sudu, pojedini su čitatelji i dalje ”iščekivali pravdu”– jednako uzaludno od hrvatskoga sudstva (u koje, prema službenim podacima, 70 posto građana nema povjerenje), kao i od Međunarodnog suda za ljudska prava.

U međuvremenu je, naime, Europski sud za ljudska prava premrežen kadrovima iz hrvatskoga pravosuđa (Grdinićkom, Matagom i ostalima) zaduženima za potpisivanje ”odbijenica” bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka.

GuidoRaimondi, predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, u izjavi objavljenoj 16. siječnja 2016. u francuskom listu LeMonde, rekao je da je od 2010., uskraćeno pravo pristupa tom Sudu za ljudska prava za ukupno oko 162.000 europskih građana (od čega oko 13 tisuća iz Republike Hrvatske)

Guido Raimondi, predsjednik Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu, u izjavi objavljenoj 16. siječnja 2016. u francuskom listu Le Monde, rekao je da je sličnim ”odbijenicama”od 2010., uskraćeno pravo pristupa tom Sudu za ljudska prava za ukupno oko 162.000 europskih građana (od čega oko 13 tisuća iz Republike Hrvatske).

Raimondi je u toj izjavi obećao da će takva praksa prestati, odnosno da će ”do ljeta početi podnositeljima tužbi (vjerojatno i iz Hrvatske) dostavljati pisane i obrazložene odluke Europskoga suda za ljudska prava”.

Ali, što je s tužiteljima kojima je, u razdoblju od 2010. do dana prestanka dostavljanja ”odbijenica”, uskraćeno pravo pristupa Sudu za ljudska prava, dakle za oko 162 tisuće europskih građana (od tog broja i oko 13 tisuća iz Hrvatske)?

Imaju li svi ti europski građani ljudska prava i mogu li i oni očekivati neku reviziju postupaka suprotno čl. 45. Europske konvencije eliminiranih iz Suda za ljudska prava bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka?

Godinu i pol nakon Raimondijeva istupa u Le Mondeu, međutim, na web stranicama Hrvatske odvjetničke komore objavljena je obavijest Ureda za zastupanje RH pred Europskim sudom za ljudska prava ”o novim pravilima postupanja Europskoga suda za ljudska prava u postupku pred sucem pojedincem” (Klasa: 910-04/17-01-07 URBROJ: 50447-04/1-17-06 od 7. lipnja 2017.).

Suština sadržaja te obavijesti bila je da će umjesto ”odbijenica” (bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka) kojima se tužitelje iz Hrvatske ”obavještavalo” da je njihov zahtjev proglašen nedopuštenim, podnositelji zahtjeva (tužbi) Europskom sudu od lipnja 2017. zaprimati odluke suca pojedinca u kojima će se navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten.

Do danas, međutim, nisam vidio nikakvu informaciju o nekoj ”obnovi” (reviziji) nekog od 13 tisuća postupaka bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka (samo u Hrvatskoj).

Da od revizije ”odbijenica” Europskoga suda za ljudska prava i nadalje nema ništa, potvrđuje i Ragužovoobraćanje svim sudskim savjetnicima i sucima Općinskoga građanskog suda u Zagrebu.

Nikola Raguž ”skreće pozornost” sucima i savjetnicima da u slučaju kadase u sudskom postupku pojavi službenik Suda u Strasbourgu, koji bi morao izvijestiti o djelatnosti te ustanove, ”treba primijeniti čl. 18. navedenoga Općeg sporazuma, koje službeničko svojstvo treba dokazati, ako nije neprijeporno, a u slučaju dvojbe primijeniti čl. 17. istog Općeg sporazuma, dok se imuniteta tog službenika može odreći samo glavni tajnik Vijeća Europe”.

Umjesto da ovu Ragužovu, prosječnim čitateljima teško razumljivu rečenicu prevodim u razumljiviju, radije ću čitateljima skrenuti pozornost na ”kvaku” i na činjenice koje je Raguž prešutio.

Da od revizija postupaka na Europskom sudu za ljudska prava u kojima su tužbe odbijene bez pisane i obrazložene sudske odluke i nadalje neće biti ništa, potvrđuje i Ragužovo”skretanje pozornosti” sudskim savjetnicima i sucima Općinskog građanskog suda u Zagrebu na ”povlastice i imunitete službenika zaposlenih na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”

Raguž u svojemu ”skretanju pozornosti” citira čl. 17. i 18. Zakona o Općem sporazumu o povlasticama i imunitetima službenika Suda u Strasbourgu (NNMU 14/97).

A ”kvaka” je u tome da postoji i čl. 19. u kojemu prva odredba glasi: ”Povlastice i imuniteti odobravaju se službenicima u interesu (Suda) Vijeća Europe, a ne radi njihove osobne koristi”.

Istina je da druga rečenica istoga čl. 19., kako Raguž navodi, glasi da se ”imuniteta službenika može odreći samo glavni tajnik Vijeća Europe”.

No da će se imuniteta strasburških službenika iz Hrvatske glavni tajnik teško odreći, govori informacija da je u međuvremenu Marija Pejčinović Burićpostalathe 14^thSecretary General oftheCouncilof Europe.

A 162.000 građana Europe (samo iz Hrvatske njih oko 13 tisuća) i nadalje se u čudu pitaju zbog čega im je uskraćeno temeljno ljudsko pravo na nepristranu sudsku zaštitu. Možda samo zbog toga jer je većina tih ljudi iz europskih tranzicijskih zemalja s nesređenim pravosuđima.

Koliko mi je poznato iz Švicarske, primjerice, nema ni jedne tužbe proglašene nedopuštenom bez pisane i obrazložene sudske odluke.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora