novinarstvo s potpisom
Suvišan Bog
Da rastrgao nebesa nisi
zemaljsko zauvijek
prigrlio tijelo
nemoćno dojenče bio
bjegunac od roditeljske paske
Da plesao nisi
uz svatovske note
uživajuć u vinu
samaritansko selo
od učeničkog
zaštitio gnjeva
Da razdao nisi
u Kraljevstvo pristup
za čašu hladne vode
nečuvenom blagošću
spajao vješto
rastrgane niti
ženske duše
Da biča se latio nisi
raspaljen nezajažljivošću
trgovačkom u sjeni hrama
strelica rječitih
izazvan licemjerjem
pobratimljenih prvaka
bezumnog kola
religijsko političke moći
Da nevinost dječju
za mjeru postavio nisi
pouzdanje ptica nebeskih
bezrazložnu ljepotu
ljiljana poljskih
Da za prijateljem
smrću potresen
javno zaplakao nisi
bludnicu zakrilio
domišljatošću
dvosjeklog mača
blagom i oštrom
u isti mah
Da poganskog stotnika
za nenadmašnu vjeru
pohvalio nisi
narodnog izdajnika
od pravovjerja otpalog
za ljudskost čistu
Da drugovao s
društvenim ološem nisi
noseć plaho
izjelice etiketu
skončao na križu
bez osvetničke mržnje
na smetlištu gradskom
Za mene bi
hladno dosadan
predvidivo dalek
odveć malen
Bog bio
Suvišan
posve
***
Bogosmaknuće
Zašto hrlite
pred crkvene tabernakule
pod džamijske svodove
u utrobe sinagoga
sjene budističkih hramova
Zar ne slutite
zlokobnu jeku praznine
prekrivenu dekorom
krvavo bijele plahte
uvježbane mehanike
probitačnih duhovnjaka
Bog je smaknut
Ugušen valovljem
Sredozemnog mora
uz krike utopljenika
pogrebne povorke
afričkog kaosa
izbezumljene ravnodušnom
nijemošću opustjelog Neba
Zatrpan zemljom
bosanskih jama smrti
uz suze preživjelih
prezreno slani trag
Njegovog bezdušnog smaknuća
usred krvavog pira smrti
Bog je smaknut
Na smrt izgladnjen
u tvorničkim halama
brendiranih gorostasa
izmještenih lukavo
u bezimenost azijsku
uz glad djetinju
usred robovskog crnčenja
zauzdanu ocrvljenom
korom hljeba
posmrtni epitaf
smjerno upriličen
za umorenog Boga
Rastrgan u tijelima
seksualnog roblja
žrtvovanog na oltaru
opuštanja ratničkog
u gudurama sirijskim
uz molitve robinja za brzu smrt
ludilom okrunjene krhotine
nekoć postojane vjere
u smislenost kozmosa
pravednu svemoć
blagog Boga
Bog je smaknut
Rosom herbicida otrovan
u plodnim brazdama
latinoameričkih plantaža
uz jeku gvozdenih ptica
nad znojnim radničkim čelima
dok smrtonosni kašalj
parajuć tišinu noćnih sati
u kartonskim kućercima slamovskim
kroz zastore ognjenog bola
zalud doziva
smrću zapečaćene
Božje uši
Raznesen granatom
pod krovom palestinske škole
uz krike sasječenih snova
učeničkog jata nedozrelih krila
krvlju prošaran školski zid
potonji zapis hermetičkog kova
u smrt strovaljenog Boga
Tko će sad iz ruševina
iznova podić stropoštanu ljudskost…
Tko će sad uskrsnut
samog Boga…
***
Kalendar
Zamišljam Te možda odveć ljudski
nadvijenog nad crkvenim kalendarom
s crvenom olovkom u ruci neumoljivo križaš
po nedodirljivoj svetačkoj nomenklaturi
Gorljive borce za društvenu veličinu Crkve
fanatične propovjednike križarskih vojni
nezajažljive dušobrižnike konkvistadorske svite
dovitljive skrivače crkvenih skandala
potištene svetitelje slijepe poslušnosti
religijskog narcizma krute dogmate
A buktinju bijesa na Tvom čelu
suspreže svetačka blagost
samo Tebi znanih lica
nehaja ljudskog
aureolom ovjenčanih
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.