Ne dajmo Crkvi da joj odzvoni!

Ako se ne računa ono od prije kad bi nas dvoje ka turisti išli vanka pa bi onda bidan radi ove moje kurijože svako malo uliza u neku od njih, šta mi kasnije ne bi bilo žaj, ja se bogami smin pofalit kako Crkva i ja kao da imamo neki prešutni pakt o međusobnom ne upadanju jedno drugome na teritorij.

Ono malo puta šta nam je pokojni don Ivan Grubišić dolazija na obid ne računam ka teritorijalne aspiracije jer njega i ne računam ka crkvenjaka već ka čovika s velikim Č. Ali bez obzira na, na žalost rijetke don Ivanove vižite, ja i naša Crkva smo u, reklo bi se, pat požicjunu.

Ja nju ne napadan, ona mene ne dira, i sve to u miru Božjem traje dok ona ne zagrmi s nečin šta mi ne paše i time me povuče za jezik. Da buden pošten do kraja, zna sam po njoj oplest i kad nije miritala, ali sam to radija tek toliko da je sitin da nisan umra.

Zarad ovoga dosadašnjeg lipoga odnosa koji se može komotno nazvat ni ja tebe ni ti mene, javno priznajen da u zadnje vrime prema crkvama u Europi gajim posebne empatije. A i red je jer valja uvik bit sklon prema slabijima, siromašnijima ili, jednom riječju, prema onima kojima se lipo ne piše.

A da je tomu tako pokazuje i nedavni televizijski prilog u kojem se ružno vidi kako se u Europama, a naročito u Niskozemskoj, sve više crkava zatvara. Pobigli članovi. Sad viruju samo u konzumerizam.

Zbog očigledno nepremostive krize vjernika bidna niskozemska Crkva sada rasprodaje zvona, križe, neiskorišteni tamjan, miljetiće, freske, relikvije, kandile, oltare, orgulje, ikone, štape za lemozinu i sav ostali pribor. Jebajiga, živit se mora!

E sad, kad im bidnima ni Bog više ne more pomoć, meni je ka empatičnom čoviku palo napamet kako se i mi u nas moramo dobro pripremit prije totalne rasprodaje koja će i na ovin prostorima, ka i sve šta dolazi sa Zapada, vrlo brzo zakucat i na naša crkvena vrata.

Istina bog ima u nas crkvenih vrata, nije da nema, reka bi cinik da im se ni broja ne zna i upravo radi toga enormnog broja mene je i straj da se neće moć uskoro nać toliko vjernika za toliko crkvenih vrata i onda eto ti učas sve po osan.

E, ali ka i šta san reka, uvik valja pomoć sirotu u protivnom će to bit na našu sramotu. I evo šta to s dna kace svoje duše svitujen Crkvi.

Po mom mišljenju, Crkva bi se tribala temeljito otvorit i to u svakom pogledu. Znan da je to njoj ovako konzerviranoj teško i izustit, a kamoli uradit, ali šta je tu je. Nije vrime za birat već valja spašavat živu glavu.

Priznajen kako to u početku može bit i malo zajebano, ali makar se u nas čovik brzo na sve nedaće navikne. A kako je Crkva u ‘Rvata miljama daleko od stvarnosti svojih ovčica, i njihove svekolike mižerje nema sumnje da će ta sudbina i nju zveknit ako nešto sama ne poduzme.

Prema mom sudu, Crkva triba za početak otvorit vrata svim opcijama koje će joj donit šolde, a da nema straja kako će je one odvest u blasfemične vode. Mišljenja san kako Crkvu ne bi vrag odnija da dopusti rentanje prostora za sklapanje nevjerničkih brakova.

Je, je, dobro ste pročitali jer valja bit pošten i priznat kako je vjenčanje u crkvi miljardu put lipše, grandioznije, svečanije od one matičarske mižerje di te učas otpremi i još dok ti se potpis nije ni osušija u onom registru, matičar već viče: Sljedeći. Ovako lipo neka matičar dođe u crkvu i odradi to šta ima, a antikristi nek lipo plate crkvi šta in je omogućila blagodati velebnoga vjenčanja. Računica je više nego lukrativna.

Omastit će Crkva dobro brk kad joj uleti masna para na ime najma, matičaru isto zarad toga šta je udrija faturetu, neće loše proć ni švore jer će i njima za dekoraciju uletit koji euro ka i zborskim slavujima, a najbolje će bit mladencima. Njima će se bez promjene uvjerenja, dugih vjerskih kurseva, litanija i navrat na nos pokrštavanja, ostvarit san prelipoga vjenčanja.

Uvjeren san da kada bi ovu novitadu uvela naša Crkva da bi ta inovacija uvelike poboljšala i našu turističku ponudu, a kako je na ovin prostorima vrag odavno doša po svoje onda svaki pošteno zarađeni euro itekako svima dobro dođe.

Ne želin širit ovu priču, makar za sada, i na međuetnička, međurasna ili gej vjenčanja jer ne želin da mi, dok ovo čita, odapne koji pop, ali nikad ne reci nikad. Vrime će ionako donit svoje.

Kako je već sada institucija braka vrlo upitna, ka i šta sami brakovi sve više izlaze iz mode, meni se čini da na ovu ideju Crkva triba što žurnije reagirat u protivnom ako to bude išlo prvo od ministranta, pa remete, preko popa, onda do biskupa, nadbiskupa, kardinala i sve tako do Pape i novog koncila, bojin se da na kraju od ove ideje ka ni Crkve neće bit ništa jer radi crkvene tromosti ona više neće imat koga ženit.

Od mene ovakvoga i više nego dovoljno. Ostalo prepuštam Crkvi da vidi kome sada zvona zvone i oće li ona i dalje samo zvonit ili će i njoj na kraju odzvonit.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Novom Sadu s puno ljubavi
    •  Lov u mutnom
    •  Webe, webe ko te jebe
    •  Mrzim mržnju
    •  Oj luđačka zemljo mila
    •  Dokoni penzić na godišnjem
    •  Što veći, bučniji, histeričniji Hrvat to veća lopina
    •  Ko tu koga…
    •  Trebinje, Trebinje, ako me dogodine ne vidiš, jebi me!
    •  Armija sretnoga svita jedina je garancija trajnog mira

> Svi tekstovi ovog autora