Nama ne treba kanta vazelina i na Autografu nema navlakuša

Navlakuše su sinonim za loše novinarstvo. Tako se u tekstu novopostavljenog religijskog komentatora i novinara Jutarnjeg lista Robert Bajruši (nakon smrti velikog novinara i znalca Inoslava Beškera, očito se pokazalo da ga je nemoguće kvalitetno zamijeniti ili naslijediti, pa uredništvo lista daje što ima, a to nije bogznakakvo rješenje) navlači čitatelje ”svjetskim ekskluzivom” što se izvlači iz Izvornog znanstvenog rada Nevena Pelicarića, nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici i sadašnjeg savjetnika predsjednika Zorana Milanovića – ”Imenovanje Alojzija Stepinca nadbiskupom koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije”.

Pelicarićev rad je objavljen od 269. do 314. stranice, 66. broja Arhivskog vjesnika Hrvatskog državnog arhiva (dostupan od 9. prosinca 2023.) u rubrici Institucije, obitelji i pojedinci. Bajrušijeva odnosno navlakuša Jutarnjeg lista naslovljena je: ”Povijesni ekskluziv iz vatikanskih arhiva: Alojzije Stepinac postao je nadbiskup sasvim slučajno” i objavljena je na portalu Jutarnjeg lista s velikim zakašnjenjem, naime, 23. prosinca 2023. u 15.58 sati.

Kažem da je ovo ”navlakuša” i da je objavljena s velikim kašnjenjem jer gotovo sve, pa i slikovni prilozi iz vatikanske arhive poput bule Stepinčeva imenovanja nadbiskupom, Pelicarić je već davno objavio, što bi novinar koji drži do sebe trebao znati ako će se baviti religiološkim pitanjima, i to u katoličkom tjedniku Glas Koncila 3. lipnja 2022. u članku naslovljenom: ”Kako je svećenik Alojzije Stepinac kao osmi kandidat postao zagrebački nadbiskup”.

By the way, kako može Pelicarevićev rad biti ”izvorni” kada je glavnina teksta već ranije objavljena? Dakle, nikakav svjetski ekskluziv. I, po Bogu, kako uopće redoslijed kandidata za biskupijsko mjesto tridesetih godina XX. stoljeća može biti svjetskom temom? Kako ih nije sram tako pretjerivati? Zar je ovo o čemu novinar piše relevantno u Boliviji, ili u Japanu, možda na Islandu? Kajgod! Elem, ono što novinar Bajruši donosi je čitateljima kaptolskog tjednika dobrano poznata građa, ima tomu gotovo 19 mjeseci.

Ali nije ovo kolumna o novinaru za kojeg ne možemo reći da se ne trudi, ali loše radi svoj posao, već o tome da ozbiljno i relevantno novinarstvo pretpostavljaju znanje i to ozbiljno znanje.

Ja sam tu gdje jesam ne zato jer sam se jednog dana sjetio da bih mogao biti religiolog. Ne bih bio što predstavljam da nisam u rujnu 1979. učinio prve korake u novinarstvu, da nisam pohađao novinarski studij (1982-1985), da nisam se bavio novinarstvom kao drugom profesijom sve dok nisam postao profesionalni novinar po izlasku iz vojske u ožujku 1992., odnosno da nisam već u pubertetu u župi koju sam pohađao u Buenos Airesu počeo slušati nastavu iz kristologije i ekleziologije, da nisam već u ranoj mladosti osjetio da me teologija živo zanima, da nisam sve godine odrastanja gutao crkveno i teološko štivo, da nisam koncem 1985. godine, živeći u São Paulu, u Brazilu, odlučio pristupiti franjevcima, da nisam dvije godine (1986.-1987.) kao pitomac/postulant franjevačkog reda slušao filozofske, književne i druge predmete (povijest Crkve, npr) kod isusovaca Jorgea Bergoglija (našeg pape Franje), da nisam 1988. proveo godinu dana novicijata i ozbiljnog učenja povijesti franjevačkog reda i duhovnosti, da nisam 1989. preselio u Hrvatsku i studirao, diplomirao te magistrirao teologiju, odnosno specijalizirao moralnu i političku teologiju te da nisam poželio svoje znanje još više produbiti (i proširiti) na kojem se zadatku nalazim već tri godine čitajući vrlo često zahtjevnu građu dok mnogi tvrdo spavaju.

Hoću reći, kada pišem znajte da je iza ili ispod toga, kao obvezatni temelj, jako puno godina temeljitog obrazovanja i nekoliko tisuća religioloških članaka kojima se ne mogu naći greške (česte kod Bajrušija i sličnih amatera u religiologiji), a kamoli da sam se koristio navlakušama čitateljske publike koja me prati kao religiološkog novinara ili kolumnista, sada već deset godina na Autografu, ali, bez tjedna pauze, od travnja 1995. (”Democroacia” je pokrenuta u Novome listu) što me pretvara u, po svemu sudeći, najstarijeg autora stalne kolumne u Hrvatskoj.

Navlakuše su omalovažavanje novinarskog posla i zvanja. Inače, smatram da je važno da ljudi nauče ne posjećivati vijesti s bombastičnim, senzacionalističkim clickbait naslovima jer ovako samo ohrabruju urednike da i dalje rade clickbaitove.

Naravno postoje navlakuše i navlakuše. Bajruši skoro korektno prenosi Pelicarevićev rad (jer ne precizira odakle donosi niti daje link na izvorni članak) i nije izmislio ništa, nije donio krive informacije jer je prenosio s navedena članka (iako nije pročitao odnosno razumio sadržaj navedene literature), ali je varanje publike i donekle ruganje autoru Pelicareviću nešto što je objavljeno prije 19 mjeseci i sada se proširuje u znanstvenom radu nazivati povijesnim ekskluzivitetom – kao, mi vama donosimo nešto spektakularno i do sada nepoznato.

Pokazao sam kako Jutarnji manipulira. A mogao bih to dokazivati i na dnevnoj bazi. I ne samo u prezentaciji članaka Jutarnjeg lista jer, nažalost, dobrog je novinarstva sve manje i u drugim medijima, pak da ne govorimo o portalima koji funkcioniraju kao fotokopirni strojevi.

Da ne ostane samo na kritici Jutarnjeg, navodim dio komentara Gorana Vojkovića (portal Index, 5. prosinca):

”…’Stručni’ žiri, kako navode iz Večernjeg, za gospodarstvenika godine izabrao je bivšu HDZ-ovu ministricu, danas šeficu Podravke Martinu Dalić, koja je vladu morala napustiti zbog Afere Borg.

Spomenimo da je u konkurenciji bio i Pavao Vujnovac, koji je lani uzeo nagradu žirija za gospodarstvenika godine. A kao događaj godine ‘stručni’ žiri odabrao je Andreja Plenkovića, odnosno uvođenje eura, pa je nagradu primio glavom i bradom premijer Andrej Plenković.

U pitanju nije nagrada. U pitanju nije ni novinarstvo. U pitanju je uvlačenje i beskičmenjaštvo sramno čak i po mjerilima ovih besramnih prostora. Jedna od vodećih medijskih kuća u Hrvatskoj uvlači se državnoj miljenici, predsjednici uprave velike firme za proizvodnju hrane dijelom u državnom vlasništvu.

Firme koja je ujedno i važan naručitelj reklama u Hrvatskoj. A drugo je uvlačenje aktualnom premijeru – jer eto radi svoj posao za koji je plaćen. I od kojeg se također očekuje neka pomoć, barem za spašavanje zastarjele industrije tiskanih medija.

I tako, našli se svi, u ugrijanoj dvorani, u premalim poslovnim plavim odijelima predugih rukava, tu su negdje piće i meza, i onda slavljenje – po onoj crnogorskoj: ‘Ja tebi vojvodo, ti meni serdare!’. A obojica znamo da smo, da ne kažem što… (…) Svima koji su u ovoj medijskoj sramoti sudjelovali želimo da za poklon dobiju lijepu kantu vazelina, XXL pakiranje, bit će im lakše i ugodnije u budućim projektima…”.

Godina na izmaku je karakterizirana i vrlo lošim novinarstvom. Prva vijest najave Dnevnika Nove TV na Badnjak: tko je bio na zagrebačkoj špici. Majko mila! Meni nije utjeha, dobro, donekle je, što Autograf prakticira vrlo etično služenje građanima u ovom našem novinarskom odnosno kolumnističkom poslu.

Tužan sam jer sve je manje dobrih novinara. Na primjer, požeški biskup Antun Škvorčević se javno žali na loše novinarstvo (Drage Hedla) i portala Telegram (šalje demantij, govori novinarima na predbožićnom susretu), ovi u Telegramu ga ne zarezuju i nastavljaju ga difamirati, naravno da je i to oblik prevare čitatelja.

I kada smo već kod navedena portala, nikakav sram nemaju što angažiraju prvaka u izbjegavanju plaćanja poreza (Davora Butkovića, k tomu mu mahom objavljuju tekstove pod pseudonimom Ivan Violić), a dobar istraživački novinar Saša Paparella na portalu Zagrebi objavljuje i da se dotični novinar bavi i reketarenjem restorana!

Kolumnistica Telegrama Sanja Modrić je nedavno pisala o žalosnom stanju struke (”Gadljiva afera Filipovićevog savjetnika teško kompromitira i novinarsku struku. Treba konačno pričati o tome: brojni mediji rade za vlast”, 14. prosinca), ali se ružne stvari u tom mediju događaju i mimo njena ugleda i njene stručnosti (”Stotine poštenih novinara badava se trude da struka ostane na visini zadatka”).

Mogao sam spomenuti još primjera, ali Jutarnji i Večernji list (gdje ćete na istoj razini čitati o strahotama u Pojasu Gaze, ili o pokolju u Pragu te o tehnikama za dobar seks) kao i portal Telegram bi trebali spadati među one gdje ne bi trebalo biti opisanih mana.

***

Teolog sam i religiolog pa ću citirati papu Franju. On kaže da je potrebno novinarstvo koje ne poštuje samo pravila profesionalne etike nastojeći dati istinitu vijest, nego koje također zna u teškoj situaciji u kojoj živimo predložiti dobru vijest temeljito proučenu o kojoj se već raspravljalo i koja uvijek poštuje dostojanstvo osobe. Dakle, potrebno nam je izvještavanje koje ne pada u neplodne suprotnosti, u površnost i u brbljanje.

”Izvještavanje koje se ne zadovoljava samo opisivanjem onoga što je već u središtu pozornosti, koje ne zaboravlja teške situacije o kojima nitko ne govori, i koje se ne umara osjetljivo i ponizno govoriti o životima ljudi posebno pazeći na nezaštićene, posljednje, odbačene i one koji nemaju moć”.

Trebamo vijesti koje su u stanju govoriti o složenoj stvarnosti u kojoj živimo, a da ne upadaju u jednostavne obrasce i propagandu – napisao je Papa i zaključio (svibanj, 2018.) – Dnevnim novinama La Stampa i Vatican Insideru, mrežnoj stranici La Stampe, koja je posvećena vjerskim vijestima, ”želim da svojim čitateljima uvijek nude dobre i istinite informacije”.

Papa Franjo govori o lažnim vijestima i novinarstvu mira. U razgovoru za vatikanske medije pojasnio je da novinarstvo mira znači da urednici i novinari imaju izbor – o čemu će i kako izvještavati te da promiču nenasilne oblike odgovora na sukobe.

Mi u Autografu, bez obzira na svjetonazor naših autora, smo na tragu Papina shvaćanja dobrog novinarstva, služimo miru, nastojimo to, i kod nas nema navlakuša.

U nadi da ćete nas nastaviti podržati, pa i vašim donacijama, želim vam obilje mira i zdravlja, želim vam blagoslov Božića, da se poštujemo i u našim kućama volimo i sigurno osjećamo te da nam nikad ne nedostaje briga za siromašne i deprivirane.

Hvala vam što nas čitate.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora