Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde

Odlazak Gustava Gutiérreza (Lima, 8. lipnja 1928. – Lima, 22. listopada 2024.), peruanskog teologa i dominikanskog svećenika, ostavlja neizbrisiv trag u svijetu teologije i društvenog aktivizma. Njegova revolucionarna knjiga ”Teologija oslobođenja” iz 1971. godine nije bila samo teološko djelo, već i poziv na djelovanje svima koji vjeruju da vjera mora biti povezana s borbom protiv nepravde.

Gutiérrez je duboko vjerovao da spasenje nije ograničeno na duhovnu dimenziju, već da obuhvaća i oslobođenje od materijalne bijede i društvene nepravde. Njegov koncept ”preferencijalne opcije za siromašne” naglašavao je da Crkva mora biti na strani onih koji su marginalizirani i potlačeni. Za njega, vjera bez konkretnih djela ljubavi i pravde bila je prazna i besmislena.

Teologija koja se rađa iz prakse 

Gutiérrezova teologija nije bila apstraktna niti udaljena od stvarnosti; naprotiv, bila je duboko ukorijenjena u konkretnom iskustvu života među siromašnima u Latinskoj Americi. Smatrao je da teologija mora biti ”kritička refleksija o praksi u svjetlu vjere”. To znači da vjera mora biti ispitivana i produbljivana kroz angažman u stvarnom svijetu, posebno u borbi protiv nepravde.

Inspiriran biblijskim prorocima i Isusovim učenjem, Gutiérrez je naglašavao da je Bog na strani potlačenih. U njegovom tumačenju, spasenje nije samo individualno, već i kolektivno iskustvo oslobođenja od grijeha koji se manifestira u društvenim strukturama nepravde. On je vidio grijeh ne samo kao osobni prekršaj, već i kao strukturalni problem koji se ogleda u sustavima koji perpetuiraju siromaštvo i ugnjetavanje.

Sukob s institucijom zbog vjernosti Evanđelju

No, takav radikalan pristup izazvao je nelagodu unutar hijerarhije Katoličke crkve. Institucija koja je često stavljala naglasak na tradiciju i očuvanje vlastite moći gledala je s nepovjerenjem na svećenike koji su izlazili iz ustaljenih okvira. Gutiérrez je bio jedan od onih hrabrih glasova koji su izazivali ”status quo”, propitujući institucionalnu pasivnost prema siromaštvu i ugnjetavanju.

Mnogi su unutar Crkve smatrali da njegova teologija previše koketira s političkim idejama koje su bile u suprotnosti s crkvenim učenjima. Optužbe za marksizam i poticanje revolucionarnih pokreta bile su česte. Međutim, Gutiérrez je jasno razlikovao svoju teologiju od bilo koje političke ideologije, ističući da je njegovo polazište uvijek Evanđelje i poziv na ljubav prema bližnjemu.

Umjesto da prepoznaju hitnost njegovog poziva na djelovanje, crkveni autoriteti su često pokušavali ušutkati takve glasove, stavljajući institucionalnu stabilnost ispred evanđeoskog poziva na brigu za ”najmanje među nama”. Crkva je, nažalost, često pokazivala više brige za očuvanje vlastite moći i utjecaja nego za one s kojima se Isus poistovjetio. Umjesto da služi kao glas obespravljenih, često je djelovala kao čuvar postojećih poredaka.

Dubina teološke misli

Gutiérrezova ”teologija oslobođenja” bila je duboko filozofska i teološka. U njoj se spajaju egzistencijalizam, hermeneutika i sociološka analiza. On je shvaćao da je vjera dijalog između čovjeka i Boga, koji se odvija unutar povijesnog i društvenog konteksta. Stoga je naglašavao da teologija mora biti ”kontekstualna”, prilagođena specifičnim uvjetima u kojima ljudi žive. U svojoj misli, Gutiérrez je također integrirao ideje o ”Kraljevstvu Božjem” kao cilju prema kojem bi se trebala usmjeriti sva ljudska nastojanja. Za njega, Kraljevstvo Božje nije apstraktni pojam budućnosti, već realnost koja se gradi ovdje i sada kroz djela pravde, ljubavi i solidarnosti. 

Život među siromašnima kao teološki izbor

Unatoč pritiscima, Gutiérrez je nastavio svoju misiju s nepokolebljivom odlučnošću. Živio je među siromašnima, dijelio njihove borbe i nade. Njegovo središnje pitanje uvijek je bilo: kako prenijeti ljubav Boga onima koji su odbačeni, zaboravljeni i na marginama? Vjerovao je da se Bog objavljuje kroz lice siromašnih, te da je susret s njima istinski susret s Božjom prisutnošću.

Njegova sposobnost da spoji duboku duhovnost s neumornim aktivizmom inspirirala je mnoge. Gutiérrez je pokazao da teologija nije samo intelektualna disciplina, već način života koji zahtijeva konkretne akcije u svijetu.

Njegov primjer podsjeća nas na sve one koji su se kroz povijest usudili suprotstaviti autoritetima zbog svojih uvjerenja. To su ljudi koji su bili spremni platiti cijenu za istinu i pravdu, vođeni evanđeoskim načelima ljubavi prema bližnjemu. Njihova hrabrost mijenjala je tijek povijesti, otvarajući put prema pravednijem društvu. Gutiérrez je bio dio te plejade neustrašivih pojedinaca koji su stavili opće dobro ispred osobne sigurnosti ili institucionalnih normi. Njegovo nasljeđe nije samo u teološkim spisima, već i u životima onih koje je dotaknuo. Pokazao je da je moguće živjeti vjeru na način koji istinski mijenja svijet.

Poziv na osobnu i društvenu transformaciju

Dok se opraštamo od ovog velikog teologa, ostaje nam njegova vizija svijeta u kojem je ljubav prema bližnjemu više od riječi – ona je djelovanje. Njegov život nas poziva da preispitamo vlastite prioritete i da se zapitamo jesmo li spremni zauzeti se za ono što je ispravno, čak i kada je to teško ili nepopularno.

Gutiérrez nas uči da je autentična duhovnost nerazdvojiva od društvene pravde. On nas poziva na obraćenje srca, ali i na promjenu društvenih struktura koje uzrokuju patnju. Vjera, prema njemu, nije bijeg od svijeta, već poziv na aktivno sudjelovanje u izgradnji boljeg društva.

Neka nas njegov primjer potakne da i sami izađemo iz svojih zona komfora, da se usudimo izazvati nepravdu gdje god je vidimo, bez obzira na cijenu. Svijet treba više ljudi poput Gutiérreza – onih koji su spremni staviti opće dobro ispred osobne koristi, koji se ne boje govoriti istinu moćnima.

U vremenu kada su glasovi savjesti često ušutkani, a konformizam se nagrađuje, sjećanje na Gutiérreza i sve one koji su se usudili prkositi autoritetima zbog svojih uvjerenja posebno je važno. Oni nas podsjećaju da promjene nikada ne dolaze od onih koji slijepo slijede, već od onih koji se usude pitati, izazivati i djelovati. 

Nasljeđe koje nadilazi vrijeme

Neka nas njegova vizija i hrabrost inspiriraju da i mi budemo nositelji promjena, da se borimo za pravdu, jednakost i dostojanstvo svakog čovjeka. Jer, kao što je Gutiérrez vjerovao, ”vjera bez djela je mrtva”, a prava ljubav prema Bogu izražava se kroz ljubav prema bližnjemu.

Gutiérrezova teologija oslobođenja ostaje relevantna i danas, suočavajući nas s pitanjima nejednakosti, diskriminacije i ekoloških kriza. Njegov naglasak na integralno spasenje podsjeća nas da ne možemo odvojiti duhovno od materijalnog, individualno od društvenog.

Počivao u miru, Gustavo Gutiérrez. Tvoja svjetlost nastavlja sjati u srcima onih koji se ne boje prkositi u ime pravde. Tvoja borba nastavlja živjeti kroz sve one koji vjeruju da je bolji svijet moguć. Neka tvoj život bude svjetionik svima koji traže pravdu i istinu, posebno generacijama koje dolaze.

Nastavljajući njegovim putem, pozvani smo preispitati vlastite živote i društva u kojima živimo. Možda nećemo svi biti teolozi ili aktivisti, ali možemo djelovati u svojim zajednicama, promovirati vrijednosti ljubavi, pravde i solidarnosti. U tome leži prava snaga Gutiérrezova nasljeđa – inspiracija da svaki pojedinac može biti promicatelj promjena.

”Nije dovoljno govoriti o siromašnima; moramo se boriti protiv struktura koje stvaraju siromaštvo”, rekao je Gutiérrez. Neka nam te riječi budu podsjetnik na našu odgovornost i poticaj za djelovanje.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Tko plaća obranu suspendiranog fra Vladimira Vidovića?
    •  Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?
    •  Zlato na oltaru, minimalac laiku: socijalna nepravda u Crkvi

> Svi tekstovi ovog autora