autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bolesni papa i (ne)autentične poruke iz Vatikana

AUTOR: Aurelie Nimarin / 18.03.2025.

Posljednjih se tjedana govori o zdravstvenom stanju pape Franje, a službena priopćenja ne posustaju, unatoč izvještajima o teškom zdravstvenom stanju 88-godišnjeg pape, u isticanju njegovog radnog elana. Papa je tako, za vrijeme boravka u bolnici, premda teško i ozbiljno bolestan, ”uspio” pripremiti i napisati brojne propovijedi, poruke i naputke… Za svaku je srijedu za opću audijenciju, za svaki nedjeljni Angelus te za svaku jubilejsku skupinu (primjerice jubilej đakona…) koja je organizirano došla u Rim, pripremio propovijed i poruku.

Istodobno, mnogi promatrači, oslanjajući se na logiku i medicinske činjenice, dovode u pitanje razmjere te ”bolesničke aktivnosti” i pitaju se koliki je točno papin osobni doprinos porukama koje svakodnevno dolaze iz Svete Stolice kao da ih je sam Papa pripremio i napisao.

Nije novost da Papa, pogotovo kada je riječ o starijoj dobi ili narušenom zdravlju, raspolaže timom stručnjaka koji mu pomaže u oblikovanju govora, enciklika, homilija i raznih crkvenih dokumenata i naputaka. Katolička je Crkva složena institucija, pa je sasvim razumljivo da se intelektualna, teološka i logistička pomoć priskrbljuje najvišem poglavaru. Problem nastaje kad se učestalo stvara dojam kako Papa s lakoćom obavlja sve dužnosti, unatoč jasnim pokazateljima da bi starost i/ili bolest mogla ozbiljno ograničavati njegovu sposobnost.

Time se među vjernicima i javnosti potiču dvojbe: zašto Vatikan ne bi bio otvoreniji, posebice u vrijeme kada je transparentnost u suvremenom svijetu postala gotovo imperativ?

Poznata je anegdota o svetom papi Ivanu XXIII., kojega su hvalili za ”izvrsno napisanu” encikliku ”Mater et Magistra”, na što je on, uz smiješak, odgovorio kako je još nije stigao pročitati.

Ovakve su situacije upisane u crkvenu povijest, često uz obrazloženje da se odgađanjem ili ublažavanjem vijesti o papinom zdravlju želi spriječiti panika, političke igre ili ”vakum moći”. Danas, međutim, vjernici žive u sasvim drukčijem okruženju. Internet i globalna komunikacija omogućuju brzi protok informacija, pa svaka nejasnoća, ma koliko mala, otvara prostor za kritiku i sumnju u vjerodostojnost crkvenih poruka.

Upravo zato mnogima ”forsiranje” papine snage djeluje pomalo anakrono. Ako je papa Franjo doista u stanju pripremati, pisati i aktivno upravljati Crkvom, onda su istiniti i službeni naglasci o njegovu kontinuiranom radu. No, ako ozbiljno boluje, zar ne bi bilo bliže kršćanskoj poruci priznati njegovo ljudsko stanje, granice, pa i patnju? I to ne radi pukoga otvaranja Crkve kritici, nego radi autentičnosti, upravo one iskrenosti i ljudske bliskosti koje Papa sam tako često zagovara.

Nedavno objavljena papina poruka za drugu korizmenu nedjelju govori o iskušenjima i važnosti solidarnosti s bolesnima. U njoj se prepoznaje njegov specifičan duhovni stil, pun topline i susosjećanja. Međutim, ostaje pitanje koliko je to djelo samoga pape, a koliko suradnika.

Nije problem činjenica da Papa ima pomoćnike. Problem je ako se pokušava prikriti stvarna težina njegova zdravstvenog stanja i ostaviti dojam da mu bolest ne narušava redovite aktivnosti.

Razumljiva je želja za očuvanjem institucionalne stabilnosti i kontinuiteta, no može se činiti da se ovakvim pristupom i papini suradnici nastoje što je dulje moguće zadržati na svojim pozicijama moći.

Stoga valja postaviti i legitimno pitanje: šteti li Crkvi više prikrivanje i umanjivanje papinskih bolesti nego otvoreno priznavanje da je i Papa, poput svakog ljudskog bića, ranjiv?

Upravo je u toj ranjivosti snaga kršćanske poruke: Bog djeluje i kroz trpljenje, kroz patnju i ograničenja, a ne samo kroz moćnu instituciju.

Crkva, dakako, sama odlučuje o tome kako će javno prikazivati zdravstveno stanje pape. Ipak, tajnovitost koja se provlači još od prošlih stoljeća danas sve više izaziva kritička pitanja.

U eri društvenih mreža i sveprisutne povezanosti, vjernici i šira javnost traže iskrenost i ljudsko lice vjere. Ako je Papa uistinu teško bolestan, zašto to sakrivati ili uljepšavati? Kao što povijesni primjeri pokazuju, pretvaranje da slabost ne postoji često više odmaže nego pomaže. Zato u Rimu postoji izreka da pape umiru zdravi.

Možda bi upravo otvoreno kazivanje: ”Da, Papa je u poodmakloj dobi, bolestan i oslanja se na pomoć”, pružilo snažnije kršćansko svjedočanstvo nego neprestano isticanje njegove navodne radne aktivnosti.

Tko zna, možda bi upravo takav čin iskrenosti vratio povjerenje dijela vjernika koji se, u doba lažnih vijesti i poluinformacija, sve teže mire s raznim crkvenim manevrima.

Naposljetku, nije sramota što je Papa ljudsko biće, star i bolestan, ali jest propuštena prilika ako se ta ljudskost ne prizna čak i u njegovoj najosjetljivijoj i najdirljivijoj dimenziji: bolesti, tijekom koje Papa i dalje ostaje vrhovni poglavar Katoličke Crkve i ima pravo neko vrijeme biti odsutan iz javnosti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: