Kutleša je, zapravo, nakanio srušiti zagrebačku vlast

Povijest nam pomaže da razumijemo ljudsku narav, zato povijest pripada humanističkim, a ne društvenim znanostima. Povjesničare doživljavam ili kao metafizičare odnosno kao ontologe prošlosti ili, naprotiv, ako tome nisu dorasli, što je čest slučaj s hrvatskim povjesničarima, onda su na djelu klevetnici koji posežu za znanstvenom metodologijom iza koje kriju svoju, teološkim rječnikom rečeno, palu narav odnosno želju za olajavanjem.

Ne čudi me da vladajući hrvatski nacionalisti, inače stručnjaci za komunizam i svinjsku kugu, povijest vide kao priliku da javno zadovolje požudu, pa je sasvim razumljivo što su potragu za znanstvenim autoritetom povijesnog razodijevanja potražili u arhivi hrvatskog izdanja Playboya. Išli su na sigurno – svinjska kuga je, ako njih pitate, došla iz Srbije, a hrvatska povijest iz Playboya.   

Pretpostavljam da vam je sada jasno zašto neću, u ovim okolnostima, posegnuti za primjerom koji pripada našoj nacionalnoj prošlosti, nego talijanskoj. Taj primjer nam pomaže da razumijemo kako će završiti crkvena akcija, koju su pokrenuli neki predstavnici Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Tu prvenstveno mislim na zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu. On upravo ovih dana, onakav kakav jest, posve lišen karizmatičnosti, mobilizira zagrebačke roditelje da ustanu protiv katolicima navodno neprihvatljivog sadržaja iz zdravstvenog odgoja, a prava namjera mu je rušenje zagrebačke gradske vlasti.

Naši crkvenjaci nikako da nauče da Crkva raste kada je proganjana, tada je autentična, a slabi kada proganja, tada živi zaborav vlastite biti.  

Naravno da zagrebački nadbiskup ima pravo javno iznositi vjerski nauk, ali adresat njegovih poruka ne može biti grad, ministarstvo ili škola, on se obraća isključivo vjernicima. On je to pravo iskoristio, ali ne kako bi ojačao vjeru i vjerske institucije, već kako bi oslabio sekularni život i sekularne institucije.

Obratio se katoličkim roditeljima kao vjernicima, dajući im instrukcije što trebaju napraviti kao građani. E, tu sad ulazimo u krajnje problematično područje – riječ je o manipulaciji.

Dražen Kutleša se obratio vjernicima da kao građani djeluju po njegovim uputama?! Time je negirao građane. Suvišno je upozoravati kako katolički roditelji već dugo imaju mogućnost, ako žele djecu odgajati u katoličkom duhu, izabrati katolički vjeronauk kao nastavni predmet. Na vjeronauku se poučavaju katoličke vjerske istine, ali sama namjera da se vjeronaučnim katoličkim sadržajima prosuđuje išta izvan vjeronauka, pripada vjerskom nasilju.

Znanost nema pravo osporavati vjerske sadržaje, ali to isto načelo vrijedi i za Crkvu. Ona nema pravo ulaziti u sekularno područje i tamo određivati što je vjernicima prihvatljivo, a što im nije prihvatljivo.

Jasno mi je da mnogi imaju problem s tom unutarnjom dualnošću – biti građanin, što je sekularna kategorija, i biti vjernik, što je sakralna kategorija, uloge su koje nije svaki puta lako odvojiti, a to su uloge koje nužno moraju biti odvojene, inače nastaje nered.

Koliko vidim, distingviranje ovog dualiteta ne ide najbolje ni Draženu Kutleši.

Bitno je shvatiti da se vjerska sloboda razlikuje od vjerskog nasilja. Kada vjernik, baš kao vjernik i upravo kao vjernik, želi odigrati ulogu građanina, tada se prepušta vjerskom nasilju, jer građani promišljaju zajednički prostor mnogih koji su, uz to, i različiti.

Vjernici se nalaze u zajedničkom prostoru mnogih koji su isti. Osim toga, građanska prava smo izborili uz protivljenje Crkve, stoga mi je razumljivo zašto Crkva želi dokinuti ljudska prava i slobode. Crkva pamti taj poraz. Crkvi je opasno svako iskustvo izvancrkvene slobode. Sloboda ugrožava dogmu i crkvene prakse.

No, vratimo se primjeru iz talijanske povijesti. Poznato nam je da Hrvatska kaska za razvijenijim europskim zemljama, pa tako kaskamo i za Italijom – ono što se u Italiji već dogodilo, to sa sada događa u Hrvatskoj ili se tek treba dogoditi.

Mudrije države uče iz iskustva drugih država, one izbjegavaju njihove greške, ali mi nismo mudra država. Kako bilo, kardinal Camillo Ruini uspio je 2007. god. mobilizirati talijanske vjernike da ustanu protiv tadašnje vlade Romana Prodija. Prodi je, kao ljevičar, zastupao ljudska prava i najavio je zakonska rješenja koja će homoseksualnim osobama omogućiti sklapanje braka. Crkva je ovaj prijedlog doživjela kao provokaciju na koju treba odgovoriti svom silinom. Ne treba napominjati da je otpor Crkve bio dobro organiziran i uspješan.

Prodijeva vlada uskoro je pala te na vlast dolazi političar koji je Crkvi u potpunosti odgovarao. To je, naravno, bio notorni Silvio Berlusconi, nadaleko poznat po razvratnom životu i špiljama za orgije.

No, budući da politički motiviranu Crkvu ne zanima stvarnost, nego iskaz, ona nema problema s političarima koji životom negiraju katolički moralni nauk, ali se za njega, baš kao svi licemjeri, na verbalnoj razini zalažu.

Nemam namjeru ulaziti u detaljnu kronologiju talijanskog političkog života, navest ću samo da 2014. god. na čelo talijanske vlade dolazi Matteo Renzi, koji već sljedeće godine nastavlja tamo gdje je Prodi stao. Crkva opet protestira i poziva vjernike da se, zbog vjerskih razloga, suprotstave sekularnom priznavanju homoseksualne zajednice kao bračne zajednice. No, mobilizacija vjernika nije polučila željeni uspjeh, nova vlada je opstala i homoseksualna zajednica je dobila zakonsku mogućnost sklapanja životnog partnerstva, ali bez prava posvajanja djece.

Crkva se ne bi trebala, zbog sebe i sekularnog društva, petljati u političko područje. Ona tu uvijek gubi. Izgubila je u Italiji, izgubit će i u Hrvatskoj.

U zapadnom svijetu Crkva slabi s razlogom – ona je u prvoj fazi gospodarica politikama, a potom je sluškinja političarima. Prvu bitku će dobiti, ali će zato sve ostale izgubiti. Dražen Kutleša se ne bori protiv zdravstvenog odgoja u zagrebačkim školama, on se bori protiv Katoličke Crkve – ovakva Crkva je sada gospodarica politika, ali će u budućnosti biti sluškinja političarima.

Crkvi nitko ne smije oduzeti slobodu, pa ni slobodu da se, u zapadnom svijetu, politizira do granica nestanka. Crkva bi trebala poraditi na svom zdravlju, trebalo bi ju odgojiti da bude zdravija, ali taj pothvat ne mogu izvesti politički voajeri koji sakrament svetoga reda doživljavaju kao teret, a politiku kao jerihonske trube pred čijim zvucima padaju crkvene zidine koje ih guše.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sekularnost države nije narušena, nego ugrožena
    •  Oružje i sloboda, ma što nam govorili, ne idu skupa
    •  Ovaj svijet vapi za dobrotom kakvu je pokazao Carlo Acutis
    •  Vlado Matijanić i Josip Reihl-Kir nisu rođeni kao zastave
    •  U Benkovcu je razapeto odavanje počasti Josipu Reihl-Kiru
    •  Trajna, lažna prošlost ubija ovu državu
    •  Poklič ZDS oduzeo je legalitet i legitimitet državi i društvu
    •  Nacionalizam prostituira naciju, Boga i čovjeka
    •  Ne, nismo se osamostalili, mi smo se ubili
    •  Molitelji Uzinića promatraju kao anacionalnu komunjaru

> Svi tekstovi ovog autora