Ženski filmski festival

Trebalo bi se setiti one čuvene jugoslovenske serije ”Vruć vetar” i kultne pete epizode ”Bračni vir”, kada Vesna Čipčić za doručkom govori kako je dala otkaz na poslu jer je to posao bez ikakve perspektive. Na to će joj Čkalja, ujak njenog muža Ljubiše Samardžića, replicirati onako kako je izgleda i danas: ”Pa udala si se, šta će ti više perspektiva!?”.

Živimo u vremenima, koja traju koliko i poznate nam civilizacije, u kojima se ističe biološka različitost između žena i muškaraca kako bi se, tobož, kao argument, istakla netačna biološka inferiornost žena. Nije sporno da su muškarci i žene biološki različiti, imajući u vidu specifičnosti anatomije, ali to nikako nije dovoljno za stvaranje mita o muškoj superiornosti, iako to prija sujeti i nekoj pojedinačnoj sreći onoga koji se tome nada da je istina.

Da ne bi bilo da smo mi detektovali društvenu nejednakost, setimo se kako smo čitali o velikom misliocu Platonu koji je govorio o tome da je žena nedovršeni muškarac. Posle se na tu tezu nakalemio Frojd sa tvrdnjom da je žena kastrirani muškarac, te da je kao takva anatomski osiromašena. No najpoznatija izjava, za koju mnogi ne znaju od koga je potekla, dolazi od Šopenhauera, a baš je mnogi šovinisti vole: ”Duga kosa, kratka pamet, i muškarac misli, žena oseća”.

No kako se prema tome svemu postaviti i da li treba, iako se čini da su stvari izgubljene i da rodna ravnopravnost kod nas, ali i u većini sveta, nema izvesnu budućnost, raditi na promeni društvene i političke svesti oslanjajući se na pozitivne propise o kojima naši građani znaju (ni)malo i uvek selektivno.

Među raznim udruženjima, pojedincima, ali i nacionalnim telima za ravnopravnost polova, ističe se i aktivnost u obliku Ženskog filmskog festivala koji će naš prestoni grad Zagreb da pozicionira na svetske toponime borbe za rodnu ravnopravnost koja je zapravo univerzalna i koja ne zavisi od nacionalne, rasne, verske ili klasne određenosti.

Ženski filmski festival nastao je iz pokreta One Billion Rising – Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama, pa je posvećen osnaživanju žena, borbi protiv nasilja nad ženama i devojčicama i mesto je prostora slobode, umetnosti i solidarnosti.

Ženski filmski festival simbolično se otvara 25. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, kao podsetnik da je umetnost ta koja stvara prostor za pružanje otpora, krči mesto nužnim promenama na bolje, uz potenciranje solidarnosti koja se ne nasleđuje u vidu genetskog materijala već se o njoj uči i na njoj se radi.

Ženski filmski festival nije samo skup lijepih filmova – to je prostor gdje se naše priče vraćaju kući, među ljude. To je festival koji želi biti i narodni i pametan: da publika u filmu prepozna sebe, svoje majke, svoje susjede, svoje tišine i svoje snage. Želi pružiti informacije jer informacija i znanje su moć. Tako da želi dati moć običnim ljudima. Mjesto je okupljanja, razmjene ideja i umrežavanja te razgovora uživo uz izvrstan sadržaj.

Nama je važno da žene napokon postanu vidljive. Ne samo na platnu, nego i u gradovima u kojima živimo. Zato smo pokrenuli i inicijativu o imenovanju ženskih ulica, trgova i parkova, jer Zagreb ima stotine muških imena, a tek šačicu ženskih. Predložile smo imena žena koje su obilježile kulturu, umjetnost i javni život”, potvrdila nam je Danijela Stanojević, umetnička direktorka Ženskog filmskog festivala.

Ženski filmski festival nije samo program – to je jedan mali narodni pokret koji se događa kroz film. To je prostor gdje se ženske priče vraćaju ljudima: u dvorane, u razgovore, u srca. Mi želimo da svaka žena u publici osjeti da pripada, a da svaki muškarac izađe bogatiji za jedno novo razumijevanje.

Ovaj Festival je i kulturni i društveni čin. Jer nije dovoljno samo prikazati filmove – važno je da kroz njih otvorimo razgovore koje društvo inače gura pod tepih: o nejednakosti, o dostojanstvu, o sigurnosti, o tome tko ima glas, a tko ga nikada nije dobio. To nije mala stvar. Kad imenujemo ulicu po ženi, mi zapravo kažemo da je njezin rad vrijedan, da njezin život nije bio uzaludan, da je njezina priča važna.

Festival povezuje film, grad i ljude u zajednički prostor sjećanja. Zato nam je važno da publika predlaže, da sudjeluje. Grad pripada svima, ali najviše onima koji su ga tiho gradili — majkama, glumicama, radnicama, novinarkama, nevidljivim heroinama svakodnevice. Na Festivalu ćemo sve prisutne pozvati da podrže ovu inicijativu. Jer kad se promijeni karta grada, promijeni se i karta svijesti.

Na kraju, sve se može svesti na jednu jednostavnu misiju: da žene budu viđene, poštovane i da ih se čuje. Na filmu, na ulici, u učionici, u medijima – u životu”, ističe umetnička direktorka Stanojević koja otvara i zatvara Festival.

Svečano otvaranje Ženskog filmskog festivala, u saradnji sa Austrijskim kulturnim forumom Zagreb i uz podršku Kulturno-informativnog centra (KIC), je u utorak 25. novembra u 18 časova u KIC-u u Preradovićevoj ulici 5 u Zagrebu. Tog dana, kao i sutradan u istom prostoru u isto vreme, biće organizovani razgovori, projekcije filmova kao i smela tribina o etici u novinarstvu sa relevantnim gostima na temu ljudskih prava.

Ovim tekstom se Autograf.hr, ali i Europska civilna inicijativa Zagreb pridružuju obeležavanju Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vukovar poste restante
    •  (Za)branitelj protiv branitelja! 
    •  ''ZDS'' nema dvostruku konotaciju!
    •  Licemerna transfobija i homofobija
    •  Uz Međunarodni mesec borbe protiv raka dojke
    •  Puno sreće sudiji Staničiću!
    •  Građanski nadzor nad policijom
    •  Povjerenstvo ni za šta!
    •  Beogradski Prajd 2025.
    •  Izgradnja mira (3. deo)

> Svi tekstovi ovog autora