Valja čitati Željka Mardešića da ostanemo na površini života

”Kršćanstvo ne živi od pukoga očitovanja, nego od mukotrpnoga svjedočenja”, jedna je od niza pamtljivih misli Željka Mardešića, u socijalizmu znanoga pod pseudonimom Jakov Jukić, ”teologa bez diplome”, kako su ga zvali, koji je umro prije dvadeset godina, 26. lipnja 2006. u Splitu.

Iako po porijeklu Komižanin, rođen je 10. svibnja 1933. u Milni na otoku Braču. U Zagrebu je završio studij prava. Od 1960. do umirovljenja 1993. bio je pravnik u Drvnom kombinatu i Jadrankamenu u Splitu. Istodobno je u dva navrata predavao sociologiju religije i religije svijeta na splitskoj Teologiji, odnosno KBF-u u Splitu i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru.

Bio je supokretač triju časopisa: ”Crkve u svijetu” 1966. u Splitu te ”Mirotvornoga izazova” 1991. i ”Nove prisutnosti” 2003. u Zagrebu, aktivan sudionik brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, delegat BK-a na Biskupskoj sinodi u Rimu 1985., vanjski suradnik Instituta za društvena istraživanja ”Ivo Pilar” u Zagrebu, Franjevačkoga instituta za kulturu mira u Splitu i Ekumenskoga instituta ”Centro Aletti” u Rimu. Od 2003. bio je na čelu Katoličkoga akademskoga kruga. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je 2003. godine počasni doktorat.

Mardešićev prvi interes bio je II. vatikanski koncil i koncilske promjene te pitanje odnosa Crkve i religije prema modernomu svijetu. To je prepoznatljivo u njegovih sedam knjiga te u više od četiri stotine raznih članaka.

”Na srcu mu je posebno ležala čistoća pogleda na kršćaninov odnos prema životu. Zato je istančano isticao: ‘Zlo je najprije u nama i njega treba iskorijeniti: dobro je u bližnjemu i njega treba poticati. Otud i obrat u odnosu prema svijetu: nema neprijatelja, nego braće; nema protivnika, nego bližnjih. Kršćanin nije čovjek protiv drugoga, nego za drugoga – kao što je to bio Isus Krist’” (A. Ančić).

Bio je čovjek dijaloga, pomirenja i susreta. Iako ga držaše sociologom religije i religiologom, njegova je misao primarno pastoralnoteološka: kako kršćanin treba razumijevati svijet, uklapati se u svijet i mijenjati ga iznutra vlastitim svjedočanstvom vjere? Nedvojbeno, probijao je nove putove teološkoj misli i laičkom apostolatu Crkve u Hrvatskoj.

Samozatajan, javno kritičan, jasan, analitičan, pod obje prilike vazda mirotvoran, Mardešić je svojim tihim tekstovima desetljećima postizao ono što bi imao biti san svakog komentatora odnosno analitičara: nije uvjeravao u svoje formule, nego je poticao na izoštreno razmišljanje, na kritičko i samokritičko preispitivanje gledišta, pa i naizgled nespornih: “Kad drugi griješe, treba se sjetiti svojih grijeha”.

U suvremenome hrvatskom društvu, kako je napisao pokojni kolega Inoslav Bešker, Mardešić je nabrojio sedam glavnih zala: “zlo pamćenja i zlo sjećanje ili nepomirena prošlost; zlo tranzicije ili nedovršena sadašnjost; zlo politike ili ostvarena mržnja; zlo gospodarstva ili nastavak rata na ekonomskom području; zlo ideologije ili protueuropeizam i protukomunizam na komunistički način; zlo medija ili izluđivanje naroda; zlo otkrića bogatstva ili od dijalektičkog do praktičnog materijalizma”.

Mardešić je itekako ostao prisutan u djelima i riječima teologa. Kada, na primer, riječki nadbiskup Mate Uzinić ovih dana kaže: ”U svijetu koji postaje sve nesigurniji spasit će nas više povjerenja, više pravednosti, više solidarnosti i više prijateljstva. Spasit će nas sposobnost da jedni u drugima više ne gledamo prijetnju i neprijatelje” ili kada podsjeća da su ljudi iz Crkve, i sama Crkva, u komunizmu bili više progonjeni i da se o tome dugo nije smjelo govoriti, ali da ”ta činjenica ne može biti razlog da budemo nedovoljno jasni kad je riječ o zločinima ustaškog režima. Osobito trebamo paziti da se ne bi stvorio dojam simetričnog prebrojavanja ili natjecanja u žrtvama. Zato nam treba pamćenje koje ne prešućuje zločine ‘naše strane’ i ne koristi zločine ‘druge strane’ za nove podjele. Volio bih da mi u Crkvi u tome budemo još jasniji i vjerodostojniji” (u intervjuu portalu Telegram), to iz Uzinića progovara Mardešićevo učiteljstvo.

”Mardešićevo učiteljstvo”?, smije li se to tako reći? Ja mislim da smije, jer je Mardešić bio sav utkan u Crkvi: bio je čovjekom Crkve, živio je za Crkvu, nije sebe mogao poimati van Crkve.

Evo i ja, koji se trudim okončati obaveze poduzete u vezi doktorske disertacije, a gdje mi je tema i Mardešićevo poimanje sekularnosti, i sebe ne mogu pojmiti ako nije u gabaritima učiteljstva Željka Mardešića.

Mardešić je postavio temelje modernog razumijevanja sekularizacije na ovim prostorima, tumačeći je ne kao neprijatelja vjere, već kao nužnu povijesnu šansu za pročišćenje kršćanstva. Umjesto radikalnog odbacivanja modernog svijeta, Mardešić je kroz viziju Drugoga vatikanskog koncila pozivao Crkvu na dijalog s pluralističkim društvom.

Mardešićeve ključne teze o sekularizmu su sljedeće:

Šansa za pročišćenje vjere: Sekularizacija oslobađa religiju od političke moći i ideologije. Kršćanstvo tako prestaje biti društvena obveza (“tradicionalna vjera”) i postaje autentičan osobni izbor.

Kritika klerikalne nostalgije: Mardešić je oštro kritizirao čežnju dijela Crkve za prošlim vremenima kada je imala društveni monopol (tzv. “kršćansko društvo”). Smatrao je da se sekularizacija uvukla u samo srce Crkve kroz njezinu želju za moći i političkim utjecajem.

Proročka uloga kršćana: U pluralističkom i sekularnom društvu kršćani više ne vladaju, već moraju djelovati kao “proročka manjina” koja svjedoči evanđelje dijalogom, mirotvorstvom i društvenom odgovornošću.

Rascjep u svetome i alternativne religije: Uočio je da sekularizam ne uništava potrebu za duhovnim. Umjesto tradicionalne religije, moderno doba stvara nove oblike “sekularne religioznosti” (poput konzumerizma, nacionalizma ili New Age pokreta), što je opisao u knjigama Povratak svetoga i Rascjep u svetome (Kršćanska sadašnjost).

Rat kao uzročnik sekularizacije: Za razliku od zapadnih sociologa koji sekularizaciju vežu isključivo uz modernizaciju, Mardešić je upozoravao da na našim prostorima trauma rata i zloupotreba religije u političke svrhe ubrzavaju njezinu sekularizaciju.

Mardešić je govorio i kroz društveno angažiranih svećenika. Iz zaglušujuće nacionalističke buke koju jako dobro pamtim jer sam redovno bio tamo, čak i kao govornik, izdizao se i slabašan, ali postojan glas pokojnog župnika Trnave kod Đakova don Luke Vincetića, koji je godinama pohodio skup za povratak imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu, prkoseći pateru Vjekoslavu Lasiću, dominikanskom svećeniku, i desecima desničarskih provokatora, don Luka je isto čitao Mardešića!

Govoreći na trgu s kojeg je ustaška vlast NDH neprijatelje režima odvodila u logore i smrt, Vincetić je upozorio da ”svaku žrtvu tek živi mogu do kraja osmisliti”.

”Ako se politikantski govori o prošlosti u kojoj su ove žrtve pale, ako se zataškava istina o zločinačkom karakteru ustaškog režima za NDH, ako se ideolozima rasnih zakona te marionetske države daju u današnjoj Hrvatskoj imena ulica ili se pojedinci iz tog razdoblja uzdižu u zaslužne Hrvate itd., onda se, iz kršćanske perspektive, čini teški grijeh jer se ismijava Božja ljubav, čiji je odraz čovjek u svom dostojanstvu”, kazao je Vincetić s podija Meštrovićeva mauzoleja, praćen uvredama i zvižducima, zaključujući kako je uzvanike antifašiste okupio strah od budućnosti.

”Stoga je imperativ da se bude čestit spram prošlosti”, to je ta imaginacija povijesti, i tako se nikada nije davao ušutkati Luka. Zapravo nas je stalno učio i podsjećao, kao i Mardešić, da se nikada ne smijemo dati ušutkati ni mi (pre)ostali.

Ova kolumna završava riječima pokojnog dr. fra Tomislava Janka Šagi Bunića, možda našega najznačajnijega post-koncilskog teologa: ostanimo povezani čvrstom vjerom u Krista spasitelja i otkupitelja čovječanstva, čežnjom za solidarnijim svijetom i nadom u bolje i pravednije sutra.

Od prilike, to bi za mene bilo nužno da ostanem(o) na površini života. Zato valja čitati Željka Mardešića.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  A što da je Mate Uzinić molio s nama za žrtve u Komiću?
    •  Gospa od HVO-a i HR Herceg-Bosne
    •  Uzinićevo NE! ustaštvu i nacionalističkoj isključivosti
    •  Peter Kuzmič rame uz rame s Jurjom Strossmayerom
    •  Zašto sam prijavio HTV: Hrvati i Srbi istorodna su braća
    •  Uzinić ispravno: odgovorni smo za svijet. Nismo mu vlasnici
    •  Nastavlja se hrvatska sramota u Vatikanu
    •  Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše
    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?
    •  Kardinal Vinko Puljić u kolu s mrziteljima islama

> Svi tekstovi ovog autora