novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice). Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, […]
Uzalud tražim na internetu medijske izvještaje s Trnjanskih kresova. Četvrti put zaredom ta se manifestacija, obnovljena 2015. godine, nakon 25-godišnje ”stanke”, održala na sjevernom dijelu Savskog nasipa u blizini Mosta slobode u subotu, 5. svibnja.
Umjesto da se bavim vrućim tjednom iza nas – koji je ozbiljno zaprijetio da daljinski TV-upravljač postane produžetak mog tijela – vraćam se pola stoljeća unazad, u ne manje burno razdoblje, no ohlađeno kroz čuvenu povijesnu distancu danas izgleda pitomije i ljupkije nego što je zapravo bilo.
Premda ne volim etiketiranja, ona su neizbježna u društvu koje reagira isključivo na crno-bijele podražaje, pa ću radije samoj sebi prišiti etiketu ”uvjerene ljevičarke” nego da mi drugi prilijepe kojekakve.
Ovih dana napustio nas je Josip Vaništa. Na bjelini, u tišini, skromno, u uskom obiteljskom i prijateljskom krugu, baš onako kako je i živio: bez fanfara i bez kićenih govora.
Ovaj tekst mogao bi povrijediti vaše osjećaje! Neću nacionaliste i vjernike nazvati glupim desničarima, niti ću zagovornike ratifikacije Istanbulske konvencije optužiti za švercanje bradatih muškaraca u ženske zahode; ipak upozoravam da će u njemu biti uznemirujućeg sadržaja.
Vežite pojaseve! Pripremite se na sentimentalno putovanje u New York. Možda će vam zatrebati i vrećice za povraćanje. Nalaze se u pretincu ispred vašeg sjedala. U Produžecima je sve dopušteno, i niski start i visoka doza patetike i beskonačno rulanje pistom.
Mnogi se još živo sjećamo javne prepiske Stanka Lasića i Igora Mandića u časopisu Vijenac, u ljeto 1997., i epistole u kojoj je Lasić ustvrdio da će srpska književnost u budućnosti (njemu i nama) biti jednako strana i nezanimljiva kao i bugarska.
Vjerujem da s mnogim građanima ove zemlje još uvijek dijelim fascinaciju Švedskom – u prvom redu kao sinonimom dobro uređene socijalne države.
Ako ste pomislili da sam malo pretjerala u prošloj kolumni tvrdeći da je hrvatsko društvo sve više kastinsko društvo, te da je šator 100% za Hrvatsku posve istisnula faraonska piramida, evo vam novog dokaza:
Ponovo ovih dana svjedočimo kako je lako mobilizirati naciju zastrašivanjem fantomima. Jedan od najjačih i nadalje je onaj Jugoslavije, te državno-pravne tvorbe čije ime velika većina govornika u Hrvatskoj ne izgovara. Ili se služi eufemizmom ”bivša država”. Ili ga izgovara s gnušanjem.
Upravo sam navršila šezdeset i pet godina. Ako tu rečenicu izvalim na početku, sve će mi biti oprošteno. Cmizdravost, gnjecavost, kukavičluk, sve one osobine koje se toleriraju ženama moje dobi.