Glas biskupice protiv šutnje Crkve

Nedavno je, tj. 21. siječnja 2025., dan nakon inauguracije američkog predsjednika Trumpa, episkopalna biskupica Mariann Edgar Budde u Nacionalnoj katedrali u Washingtonu učinila nešto neuobičajeno za modernu crkvenu praksu. S oltara je, pred okupljenim vjernicima i visokim političkim dužnosnicima, izravno prozvala prisutnog američkog predsjednika Donalda Trumpa i zamolila ga da pokaže milost prema migrantima i LGBT zajednici.

U zemlji u kojoj se vjerski vođe nerijetko suzdržavaju od izravnih kritika političara, taj potez odjeknuo je kao eksplozija. Istovremeno, upućena poruka upozorila je na šutnju koja prečesto vlada među crkvenim krugovima kad je riječ o ljudima na rubu društva.

Trumpova reakcija bila je brza i nemilosrdna: nazvao je biskupicu ”gnusnom” i ”radikalno-ljevičarskom mrziteljicom”, tvrdeći da je ”nespretno uvela politiku u Crkvu na vrlo neljubazan način”. Na njegovoj platformi Truth Social odmah je dodao i da mu je njezin ”zločesti ton” posebno zasmetao.

Iznenadilo je, međutim, kako čovjek koji se često poziva na vjerske vrijednosti nije mogao barem primijetiti da je biskupica apelirala na milosrđe, jednu od osnovnih kršćanskih vrlina.

U raspravu se ubrzo uključio i Elon Musk, odani Trumpov saveznik, koji je biskupicu Budde nazvao ”zaraženom woke mentalnim virusom”.

Zanimljivo, taj isti Musk otac je transrodne kćeri koja je pravno zatražila udaljavanje od njega, ističući da ne želi imati nikakve veze s njim. Paradoksalna je to slika modernih moćnika koji naveliko govore o slobodi i pravu na mišljenje, ali žestoko reagiraju kad im netko spomene milost i solidarnost.

U cijeloj se priči otvara pitanje gdje su katolički biskupi, pogotovo u zemlji poput SAD-a, gdje Katolička Crkva ima golemu tradicionalnu i političku težinu.

Papa Franjo još je za Trumpova prvog mandata upozoravao na pogubnost masovnih protjerivanja migranata i isticao kako takva politika ”prebacuje teret nejednake raspodjele na siromašne”. Novo-starom predsjedniku takvi papini savjeti očito nisu bili dobrodošli, ali još više začuđuje manjak odjeka među američkim katoličkim biskupima.

Koliko se god Papa trudio govoriti o solidarnosti, američka je katolička hijerarhija ostala podijeljena i većinom tiha. Jasno je da zauzimanje stava protiv politike koja dobrim dijelom počiva na strahu od stranaca, ograničavanju prava LGBT zajednici i tvrdim restrikcijama na granicama nije nimalo popularno. Ipak, mnogi bi očekivali da će upravo crkveni čelnici stati na stranu onih čija se ljudska prava krše.

Poseban simbol te šutnje postao je kardinal Timothy Dolan. Na Trumpovoj je inauguraciji predvodio molitvu nakon što je Trump postao predsjednik, no tada ni riječju nije spomenuo migrante ili kritike pape Franje na račun teške situacije u kojoj se ti ljudi nalaze.

Netko bi mogao reći da je ceremonija inauguracije protokolarna i da nije mjesto za političke govore, ali riječi biskupice Budde pokazale su da se upravo u takvim trenucima najsnažnije čuje poziv da budemo solidarni i pažljivi prema onima koji žive u strahu.

Kardinal Dolan, nažalost, propustio je priliku da jasno prozbori o evanđeoskoj nužnosti pomaganja najranjivijima.

Na ovim prostorima, premda se situacija s migrantima i ljudima koji se osjećaju neprihvaćenima ne može usporediti s onom u SAD-u, upravo se u trenucima kriznih izbjegličkih valova postavljalo slično pitanje: gdje su hrvatski biskupi? Bilo je nekoliko prigodnih istupa i apelâ na kršćansku ljubav i solidarnost, no glasna osuda policijskog nasilja na granicama ili jasna kritika nehumanih uvjeta u migrantskim kampovima nije se čula.

Koji je razlog šutnji? Možda strah da se neće biti po volji dominantnoj politici ili društvu koje u migrantima često vidi prijetnju, možda uvjerenje da je njihova sudbina, nečija tuđa briga. Ipak, Crkva bi trebala biti posljednja koja će okrenuti leđa potrebitima.

Papa Franjo u jednom je od svojih nedavnih obraćanja, referirajući se i na temu migranata i na aktualne ratne sukobe, ustvrdio da je ”za uspostavu mira potrebna hrabrost”. I doista, hrabrost je potrebna i kada treba stati pred moćnike, pred zajednicu, katkad čak i pred vlastite vjernike, kako bi se reklo: ”Ne, ovo nije put kojim bi kršćanin smio ići”.

Biskupica Budde, iako ne pripada Katoličkoj Crkvi, dala je primjer takve hrabrosti. Sa svog oltara, u jednom od najvažnijih hramova u SAD-u, kazala je da migrante i LGBT osobe treba štititi i razumjeti. Na to joj je predsjednik Trump, umjesto spremnosti da barem sasluša, odgovorio uvredama.

Takve situacije bez sumnje otvaraju raspravu o ulozi Crkve u suvremenom društvu. Treba li Crkva šutjeti kako bi zadržala naklonost političke i ekonomske moći? Treba li vjernicima govoriti isključivo o nebeskim stvarima, čuvajući se ”prljave” politike? Ili se, nasuprot tome, mora očitovati uvijek i svugdje kada vidi da se ljudska prava gaze?

Tijekom povijesti, kad god bi se oglušila na nepravdu i ostala neutralna, Crkva bi izgubila dio svog moralnog autoriteta i svrhe. Nasuprot tome, kada su svećenici ili biskupi ustali protiv tiranije i nepravdi, riskirajući i vlastitu sigurnost, ljudi su počeli gledati na Crkvu kao na istinsko utočište.

Biskupica Budde ovih je dana postala znak i simbol u koji bi se kršćanski poglavari trebali ugledati: biti glas onih koji ga nemaju, čak i kada takva poruka nije dobrodošla ni na oltarima ni u političkim krugovima.

Hrabrost rijetko nailazi na aplauz moćnika, no upravo je to njezina najveća vrijednost. Osvjetljava put solidarnosti i empatije, podsjećajući nas da je ljubav prema bližnjemu, ma tko on bio, temelj kršćanskoga nauka.

Katkada je dovoljna samo jedna rečenica s propovjedaonice tj. u javnosti da probudi savjest čitave nacije, a i šire. Kada se to dogodi, postoji nada da ni šutnja drugih neće trajati vječno.

Hvala, biskupice Budde!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Opasnost vjerovanja i čitanja Biblije bez razumijevanja
    •  Inkvizicija u Dubrovačkoj biskupiji: krivi ispit savijesti
    •  Licemjerje vjere u politici
    •  ''Svećenička djeca'' i paradoks vjere koja ih (ne) priznaje
    •  Zašto Crkva zatvara oči pred potrebama mladih svećenika?
    •  Zašto je HBK provocirala ostavku nadbiskupa Matu Uzinića?
    •  Teološka istina i nedostatak Kutlešine empatije
    •  Život kojemu je uskraćena njegova punoća
    •  Crkva, sveučilište i granice sekularnosti –  Kutleša za HTV
    •  Je li Isus još uvijek bitan za institucionalnu Crkvu?

> Svi tekstovi ovog autora