Isus u konklavi: upute za izbor novog pape

Kada se biralo nasljednika Benedikta XVI. sam napisao da se od novoga poglavara Katoličke Crkve očekuje da bude jaka duhovna osoba, stamene vjere i čvrste molitve, odličan komunikator, s istančanim smislom za diplomaciju i za političke intrige, hrabar pred izazovima nemira i nepravde u svijetu, velikodušan prema siromašnima i obespravljenima, ali napose, beskompromisni borac protiv korupcije i nemorala u vatikanskoj kuriji i u svećeničkim i biskupskim redovima!

Zapravo, imajući u vidu stanje Crkve i sve nagomilane probleme i skandale, trebao je biti ne samo jaki duhovni vođa već i čovjek iznimnih sposobnosti pa se slikovito, jelte, nazvati John Rambo I. Odnosno, ako se uzima stanje kurije u Vatikanu, on bi trebao biti i neka vrsta ”Terminatora”.

To što sam ”skicirao” smo u osobi argentinskog kardinala Jorgea M. Bergoglia, pape Franje, i dobili.

Sada se, u kongregacijama, sastancima svih kardinala (i onih preko 80 godina i onih koji će ući u konklavu, jer nisu napunili 80. na dan upokojenja Pape), čuje da idući papa mora biti ”prorok”. Tiskovni je ured izvijestio da su kardinali izrazili nadu ”da će sljedeći Papa biti proročki i da se Crkva neće zatvoriti u Cenakul, nego da će izići i donijeti svjetlo svijetu kojemu je očajnički potrebna nada. U tom se smislu raspravljalo i o kontekstu Jubilejske godine, kojoj je tema ”Hodočasnici nade”. Kardinali su, osim toga, raspravljali o tome kako Crkva treba živjeti u svijetu, a ne u vlastitom svijetu, riskirajući da postane beznačajna”.

U potpunosti se slažem s ovim ovdje navedeno i tu stajem jer sam više posvećen čitanju i molitvi (za novog papu i Crkvu Kristovu) i jer ne želim, niti slučajno, ponavljati greške mnogih komentatora, premda su meni, u ovom mom poslu, greške zaista rijetke. Ipak.

Tako se na primjer dogodila, u feljtonu koji za portal Telegram piše Zoran Kusovac, samoproglašeni ”vatikanist”, kolosalna greška koja glasi: ”Tek treća konklava u posljednjih gotovo pola stoljeća među najznačajnijim je globalnim događajima našeg doba”. Budući da se greška ponovila i u drugom nastavku feljtona, smatrao sam nužnim obratiti se redakciji portala Telegram:

”Poštovane/i, Upozorite vašeg novog suradnika, Zorana Kusovca, da u proteklih pola vijeka, uključena konklava koja počinje za nekoliko dana i o kojoj piše ili zbog koje piše, nije riječi o trima već o pet konklava, različito od onoga što objavljujete:

Dakle:

1978: izbor pape Ivana Pavla I., izbor pape Ivana Pavla II.
2005: izbor pape Benedikta XVI.
2013: izbor pape Franje
2025: izbor …?

Srdačan pozdrav,
Drago Pilsel”

Jesu li upozorili Kusovca, ne znam, ali vrlo brzo nakon mog mejla na portalu je sporna rečenica preformulirana u: ”Treća konklava 21. stoljeća među najznačajnijim je globalnim događajima našeg doba”.

Anyway, ne pada mi na pamet praviti se pametan i anatemizirati one kardinale koje (tvrdi Kusovac) sigurno neće biti izabrani, itd, kako radi ovaj novinar.

To nije u duhu teologije za koju se zalažem, teologija nade, dijaloga i otvorenosti/inkluzivnosti i jer želim vam ponuditi nešto za razmišljanje.

U tom smislu, predlažem vam jednu malu literarnu fikciju.

Zamislimo da je Isus iz Nazareta, taj čudnovati i mnogima neugodan prorok (kršćanima pak i utjelovljeni Bog), mimetiziran u jednom od kardinala koji će skoro, u srijedu 7. svibnja poslijepodne (nakon mise “pro eligendo Pontifice” koja bi trebala početi u 10 sati i ručka, naravno), ući u tišinu Sikstinske kapele u konklavu, tamo negdje oko 16:30 sati, za izbor novoga poglavara Katoličke Crkve.

Zamislimo, zatim, da taj kardinal, a da drugi ne znaju da se radi o Isusu, posjeduje curriculum sličan onom galilejskog propovjednika koji će biti razapet pod vladavinom Poncija Pilata i, vjeruju kršćani, uskrsnuti od mrtvih.

Vjerujete li da bi bio izabran za papu? Bojim se da ne.

Ovih dana svjetski mediji koriste, kada je riječ o novom papi, pojmove koji su poprilično izraubani i semantički načeti kao što su ”konzervativac”, ”progresivan”, ”obnovitelj”, ”konformist”, ”moderan”, ”tradicionalist”, ”inovativan”…. kao i mnoge druge pridjeve koji i ne znače mnogo, jer sve ovisi o čovjeku.

Hajde da ostanemo kod pojma koji mnogi žele vidjeti na djelu: što bi značilo imati progresivnog papu? Mislim da odgovor na ovo pitanje može otvoriti suprotstavljene, ako ne i proturječne stvari.

Primjerice: je li Isus iz Nazareta bio progresist, ili konzervativac? Ako bi kojim slučajem uskrsnuo apostol Petar, prvi biskup Rima (pa, stoga, kaže tradicija, prvi papa), koji je razapet naglavačke od rimske vlasti koja ga zasigurno nije smatrala prijateljem Cezara, bi li on danas ponovno postao rimskim biskupom? I tu se bojim da je odgovor niječan.

Kaže se da je papa Franjo bio sklon za nasljednika imati teologa koji će, kao i on, braniti, odnosno, zagovarati principe vjere ali i duh susreta. Pak se kaže i da kurija priželjkuje jednoga iz vlastitih redova, birokrata i diplomata koji neće dopustiti da se poruše strukture moći unutar vatikanskih zidina, onaj takozvani s periferije planete, gdje su siromašni oni koji čine Crkvu, i zato ga ne simpatizira jer očekuju pastira, iako im baš nije jasno što taj pojam znači, s obzirom na to da je Isus govorio da ima vukova koji se oblače kao ovce da bi nasamarili pastira, odnosno, i zato što su sada čuli da su vukovi, oni unutar Vatikana, rastrgali pastira (da parafraziram naslov iz vatikanskoga dnevnika L’Osservatore Romano ”Pastir među vukovima” iz onih dana kada je buknula afera koju nazivamo VatiLeaks, a koja je dovela Benedikta XVI. do ostavke).

Vratimo se Isusu. Bi li bio izabran kardinal koji bi, kao Isus, umjesto da se bavi blagoslovima, konkordatima, diplomatskim floskulama ne baš svetim vladama i onim diktatorima koji se vole slikati u Vatikanu, ili ugostiti Papu u svojim nesretnim državicama, rekao svima onima koji zatiru slobodu: ”Slušajte vi i kažite onoj lisici da ću i dalje otvoreno propovijedati!”, baš kao što je Isus poručio kralju Herodu kada ga je ovaj kanio ušutkati?

Ili kardinala koji bi imao petlje kazati: ”Dajte Bogu Božje, a caru carevo?” Jer, jesu li mutni poslovi tzv. Vatikanske banke i transakcije koje obavlja u fiskalnim oazama kako bi šarmirala razne parlamente stvari Cezara, ili stvari Boga (jedva su kardinali uspjeli izbaciti iz konklave onog kardinala kojem je papa Franjo sudio zbog korupcije, Becciu se zove)?

Ili kardinala koji bi, pred unutarnjim sukobima za kontrolu vlasti kurije, koji podsjećaju na svađu apostola oko toga koji će od njih bolje proći u Kraljevstvu nebeskom, kazao da je jedina promocija koja se može očekivati jest uzeti križ i služiti obespravljenima, a ne težiti za naslovima, prebendama, ili kaptolskim položajima?

Ili kardinala koji bi iz prašine izvukao onaj strašan izraz kada Isus traži smrtnu kaznu za one koji bi sablažnjavali i zloupotrebljavali djecu (”Bolje bi bilo da im zavežu mlinski kamen oko vrata i da ih bace u more”), umjesto da se nastavi licemjernim zatvaranjem redova u obrani obvezna celibata?

Bi li bio izabran kardinal koji bi se u konklavi založio da se širom otvore vrata Crkve da u nju uđu svi oni koje, kako je govorio Isus, Bog ljubi, svejedno jesu li vjernici, ili to nisu, premda je papa Franjo bio na tom tragu?

Bi li bio izabran kardinal koji bi već u prvom govoru obećao rehabilitaciju svih onih sankcioniranih i ušutkanih teologa i, konačno, netko tko bi obećao da će prevrtati stolove u hramu onih koji su Božju kuću pretvorili u mjesto prljavih poslova i borbe za bogatstvo zbog čega su se u sjedištu Crkve događala, ali i zataškavala ubojstva i samoubojstva?

A bi li bio izabran netko tko se družio s prostitutkama i drugim grešnicima naviještajući im Kraljevstvo nebesko. Dakle, da li bi bio izabran netko kao papa Franjo ili još bolji od njega?

Definitivno, Isus bi imao jako malo glasova u konklavama, ako bi ga itko uopće i primijetio. Za njega bi dim iz Sikstinske kapele bio crn.

Možda se teško varam. Obećavam da ću, ako me Duh Sveti demantira, plesati od veselja na Trgu bana Jelačića.

A kada je već riječ o konklavi (iz latinskog, a znači pod ključem), treba reći da kardinali više nisu, kao nekoć, doslovno pod bravom. Moći će slobodno šetati unutar vatikanskih zidina, posebno u bogatim vrtovima i muzejima, tražeći inspiraciju ili debatirajući između sebe, kako tko od njih već pripada određenom lobiju, koji profil više odgovara za novog Papu. Bilo bi poželjno da tiho konzultiraju i onog koga ne mogu izabrati – Isusa.

Ali kardinalima je zabranjen svaki dodir s vanjskim svijetom kako ne bi nitko na njih utjecao. Ne smiju čitati novine, ni služiti se internetom ili slušati radio ili gledati televiziju. Zabranjeni su i telefonski razgovori. Njihove prostorije već su pregledane kako bi se stekla sigurnost da nisu ozvučene iako tajnost više nije tako stroga pa se relativno brzo saznaje (uvijek postoje kanali kojima cure tako zanimljive informacije) kako tko stoji u izbornih krugovima.

Kardinali će, inače, glasovati četiri puta dnevno: dva puta ujutro i dva puta popodne, pa sve dok jedan od kandidata ne dobije dvotrećinsku većinu prisutnih izbornika. Doduše, ako bi, teoretski rečeno, stvar i nakon 33. kruga glasovanja bila nerješena, dva kandidata s najvećim brojem glasova idu u izborni finish.

Tada će se, nakon kraće ceremonije unutar Sikstinske kapele, izabrani pojaviti na pročelju bazilike, a svijet će čuti toliko očekivani ”Habemus Papam”!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Franjo, dobri, učitelju vjere, moli za nas!
    •  Papa Franjo: Pontifikat služenja, blizine i milosrđa
    •  Želim da uskrsne i jedna bolja Hrvatska
    •  Nasušna je potreba da nastavimo slaviti Uskrs istodobno
    •  SAD: Kraj suradnje s vladom u zbrinjavanju izbjeglica
    •  30 godina vjernosti, ali i prema drugima u potrebi
    •  Goran Alavanja je prvi pali policajac. Josip Jović je drugi
    •  Uz vijest o smrti Svetlane Broz, junakinje dobrote
    •  Slovo o papinom pontifikatu i zdravlju
    •  Potrebna nam je ženska škola solidarnosti

> Svi tekstovi ovog autora