Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos

”Aleksandar i Ivan dva su muškarca koja se vole”. Ova rečenica, ali još više stvarnost koja se krije iza nje, bila je dovoljna da, u lažno konzervativnoj državi kao što je Hrvatska, Ivan i Aleksandar, liječnik i profesor, završe u novom formatu emisije ”Nedjeljom u 2”, koja više nije, makar ne izravno, posvećena političarima i njihovom bipolarnom rascjepu između onoga što tvrde da jesu i onoga što su spremni biti, a riječ je, razumije se, o negaciji upravo toga što su prethodno javnosti (biračima) tvrdili da jesu i da će to, neovisno o okolnostima i pritiscima, uvijek biti.

Principijelnost i politika ne idu skupa. Pogledajmo samo što je Plenković govorio o DP-u, sjetimo se što su prvaci DP-a govorili o Plenkoviću. I gdje se ti ljuti protivnici nalaze sada? Naravno, smireni su, kao i mnogi drugi, a toga smo se u nerazumnosti instinktivnih birača do sada nagledali – uživaju u političkom zagrljaju.

Prvaci DP-a i Plenković nisu muškarci koji se vole, oni su bespolni, besprizorni kalkulanti odnosno uosobljena politička laž smještena u ljudsko tijelo. No, vratimo se na istinsku ljubav, onu koja ne kalkulira i ne izdaje, a to je, u ovom tekstu, ljubav Aleksandra i Ivana. Ljubav je danas glavna tema.

Iako voditelj Aleksandar Stanković više ne dovodi političare, te dementne propovjednike buduće izdaje javnosti putem odbacivanja nekadašnjeg kategorički prezentiranog identiteta kao monolitnog zdanja, njegova emisija nije lišena političnosti, ona je zapravo tek sada, u programiranoj odsutnosti političkih propovjednika vlastite bijede, razotkrila svu istinu što su u stanju napraviti, štoviše što su napravile javne politike od ove države, kakvo društvo su formirale i, što je najvažnije, koliko su ugrozile, izložile i otežale individualne izbore i mogućnost da svaki građanin, kao pojedinac, upravlja s nepovredivim carstvom omeđenim isključivo granicama do kojih seže njegova sloboda i volja koja toj slobodi pronalazi prikladnu materiju u koju će se nastaniti.

”Nedjeljom u 2” više nije talk show političara, to je sada talk show pojedinačnih, tzv. malih priča koje nastaju i opstaju u društvu iskasapljenom nesuvislim javnim politikama. Svaki izlazak u javnost ujedno je ulazak u politički svijet. Aleksandar Stanković je, dakle, stvorio emisiju koja je, filozofijskim rječnikom rečeno, i dalje političkog premda ne samo i isključivo političkog sadržaja.

Sama činjenica da ljubav između dva muškarca predstavlja vijest i senzaciju, dovoljno govori o tome koliko smo zatrovani politikama koje nelegitimno ulaze u ljudsku intimu. No, to je karakteristika licemjerstva društva koje se lažno predstavlja kao demokratsko, slobodno i, ako baš hoćete, ako to uopće može biti, dominantno kršćansko i konzervativno.

Kršćanstvo ne osuđuje sekularno društvo, ono nema tendenciju nametanja kršćanskog morala realitetu koji nikako i nipošto ne može biti kršćanski. Taj realitet je demokratska i suverena, a to znači suštinski sekularna država. Licemjerno kršćanstvo zahtjeva da drugi budu kršćani, baš kao što licemjerna konzervativnost traži da drugi budu konzervativni.

S kršćanskih pozicija se, uostalom, ne može osuđivati ljubav, pa tako ni homoseksualna ljubav. To se, naprotiv, bez ikakvih problema može učiniti s pozicija licemjernog kršćanstva.

Autentično kršćanstvo nema problem s homoseksualnošću homoseksualaca. Poznato je da je kardinal Jean Daniélou održavao mise za homoseksualce, baš kao što, danas iznimno utjecajan tomist, u djelo Amours, provlači teološku i teleološku tezu po kojoj veza zasnovana na ljubavi i usmjerena prema ljubavi ne može biti izvan dohvata dobra.

Homoseksualna veza, ako joj je cilj dobro, ne može biti i nije nemoralna. Osim toga, ona nije ni protunaravna. Narav je djelovanje kroz bit bića. Homoseksualna ljubav proizlazi iz homoseksualne naravi i za nju je heteroseksualnost protunaravna. Homoseksualna ljubav je, dakle, moralno dobra i potpuno naravna. Za ljubav je bitno da u njoj nema i ne smije biti nasilja. Nasilje je protuprirodno i nemoralno, a ne ljubav. Gdje je nasilje, tamo nema ljubavi, gdje je ljubav, tamo nema nasilja.

No, licemjerno kršćanstvo ne promovira naravnost i moralnost, a ponajmanje ljubav, ono potiče razdvajanje identiteta od identitetske prakse. To znači da kršćanski licemjeri traže da se netko izjasni kao kršćanin, nije nužno da ima kršćansku praksu odnosno, ako ovo poopćimo, ono zahtijeva da netko dade lažan iskaz o sebi, a da u praksi radi što hoće.

Zato ne čudi da netko može zastupati tezu o prirodnosti i moralnosti heteroseksualnosti, te da taj netko, kao što je to bio nedavni slučaj jednog konzervativnog zastupnika Europskog parlamenata (ne želim ga imenovati, iako se do tog podatka brzo i jednostavno može doći), može biti u heteroseksualnom braku (razina identiteta ili iskaza o sebi) a potom može biti uhvaćen u homoseksualnoj praksi. To je taj rascjep, bipolarnost ili dualitet kršćanskih prevaranata zagledanih u identitete drugih.

Aleksandar i Ivan odlučili su u licemjerni svijet lažnog konzervativizma jedne zakašnjele države, nespremne da se suoči s onim što ona jest, a ne bi smjela biti, kao i onoga što bi mogla biti, ali se to ne usudi, unijeti ono što oni jesu, jer su se odvažili biti to što su mogli i trebali biti – ljudi ljubavi odnosno muškarci koji se vole.

Licemjerno društvo drznulo se definirati ono što ne može i ne smije definirati, a to je ljubav. Ljubav je dvostruko nenasilna kategorija – ljubav ne čini nasilje nad onim koga se ili što se voli; nadalje, ona ne pristaje da se nad njom izvrši izvanjsko nasilje odnosno da država, religijska zajednica, prijatelji, članovi obitelji, poslodavci ili poznati i nepoznati pripadnici koji se kreću u granicama ljudskog roda, najčešće u formi komentatora na društvenim mrežama, definiraju što je to ljubav i koja praksa toj ljubavi odgovara.

Ljubav nije moguća bez slobode, samoodređenja, predanja, nenasilja i, a to često zaboravljamo, besplatnosti. Ljubav je besplatna, ona ne ispostavlja račun. Ljubav s knjigovodstvom nije ljubav, neovisno radi li se o bračnoj, partnerskoj, roditeljskoj odnosno obiteljskoj ljubavi ili onoj, koja je u ovoj državi toliko srasla s knjigovodstvom, a predstavlja se u formi domoljublja.

Ponavljam, ljubav i knjigovodstvo se isključuju jer je ljubav besplatna. Istina je da smo, u ovom provizoriju naše društvene stvarnosti, navikli da je naša, specifično hrvatska ljubav, isključivo knjigovodstvena kategorija.

Političari, primjerice, vole ovu državu dinamizmom stvorenim  mjesečnim primanjima od nekoliko tisuća eura, baš kao i razvikani branitelji, nekadašnji ratnici, koji podižu prosvjede, izlaze na ulice, donose sudove o onome što ova država jest, a bolna je istina da je ova roba s kojom prevaranti u knjigovodstvenom servisu, spremno trguju i na njoj zarađuju.

A što to rade Aleksandar i Ivan? Oni se vole, predstavljaju se kao bića ljubavi i tu ljubav prakticiraju. Kada malo bolje razmislim, oni i jesu vijest. Vijest je da se dva muškarca, u ovom licemjernom knjigovodstvenom servisu koji se predstavlja kao država, istinski vole.

I, povrh svega, posve besplatno se vole, svim licemjerima usprkos.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država
    •  Bulj Srbima nudi komunalno srpstvo. On je Hrvat jela i pića
    •  Treba mi smrt koja proizlazi iz mog života
    •  Konvertiti nejasnih, nedovršenih identiteta
    •  Kutleša je neprijateljski usmjeren prema sekularnosti
    •  Što je gore, pedofilija ili otvaranje Olimpijskih igara?
    •  Dekani Šestak i Šimunović brane patologiju Hrvatskog tjednika
    •  Vjernici u dobro osuđuju povišicu koju si je Plenković dao

> Svi tekstovi ovog autora