Lav XIV. most jedinstva ili izazov stabilnosti?

U nedjelju, 18. svibnja 2025., svijet je svjedočio inauguracijskoj misi novog poglavara Katoličke Crkve, pape Lava XIV. Njegova homilija na toj misi,

privukla je pažnju vjernika i promatrača Crkve diljem svijeta. Iako je prošlo više od desetljeća od početka pontifikata pape Franje (2013), čija je prva homilija i danas često citirana kao znak novog smjera Crkve, Lav XIV. u svojoj prvoj homiliji iznio je svoje viđenje Crkve i svijeta i svoje izazove. Uspoređujući te dvije homilije, možemo bolje razumjeti kamo bi Crkva mogla krenuti u godinama koje dolaze.

Papa Franjo je 2013. Svoj pontifikat započeo riječima o svetom Josipu (njegova inauguracijska misa bila je na blagdan sv. Josipa) čuvaru i zaštitniku Crkve. Njegova homilija bila je poziv na nježnost, na čuvanje, ne samo Crkve, nego i prirode, bližnjih i cijelog Božjeg stvorenog svijeta. Franjo je naglašavao odgovornost za svijet i potrebu za aktivnim bdijenjem, brigom i ljubavlju prema najslabijima. Ta poruka nježnosti i brige postala je zaštitni znak njegovog pontifikata, koji je bio usmjeren prema socijalnim ali i ekološkim problemima koji pritišću svijet, no, bila je i poziv na reforme i otvorenost.

Papa Lav XIV., pak, u svojoj prvoj homiliji ističe da je njegov pontifikat pozvan biti put jedinstva i ljubavi. On ne skriva da Crkva danas živi u vremenu velikih podjela, ne samo unutar sebe, nego i u svijetu.

Njegov poziv na bezuvjetnu ljubav, na služenje i na zajedništvo, podsjeća na Isusov poziv Petru da ljubi i čuva Njegove ovce. No, Lav XIV. ide i korak dalje, on jasno naglašava potrebu institucionalne stabilnosti, konsolidacije i vraćanja Crkve na ”pravi put”, što je ujedno i odgovor na mnoge skandale i izazove koji su potresli i još uvijek potresaju Katoličku Crkvu u posljednjim desetljećima.

Ljubav kao temelj, ali i stabilnost kao nužnost 

Usporedba ovih homilija pokazuje dvije važne dimenzije crkvenog vodstva: pastoralnu nježnost i institucionalnu čvrstoću. Papa Franjo od početka je naglašavao nježnost, brigu i otvorenost, što je donijelo dah svježine i potaknulo mnoge na promišljanje o ekološkoj i socijalnoj odgovornosti. No, upravo ta otvorenost i pokušaj reformi naišli su na otpor, kako unutar Crkve, tako i izvan nje.

Lav XIV. se čini kao papa koji želi balansirati između tih dvaju polova. Njegova poruka o jedinstvu i ljubavi nije samo idealistička, nego i praktična, on želi da Crkva bude čvrsta stijena u svijetu punom nemira, da bude zajednica koja ne dopušta podjele i sukobe koji je oslabljuju. Njegova najava da će se posvetiti ”dovođenju u red” i rješavanju problema koji su mu ostavljeni jasno pokazuje da će prioritet biti institucionalna stabilnost i reforma sustava.

Ipak, ova poruka Lava XIV. nosi i određene izazove. S jedne strane, jasno je da Crkva treba stabilnost i jedinstvo, posebice nakon turbulentnih godina koje su obilježene skandalima (pedofilije, zlostavljanja, korupcije…), unutarnje podjele i društvene promjene. S druge strane, postoji rizik da se pod krinkom stabilnosti i jedinstva može ugušiti potreba za nužnim reformama i otvorenošću prema novim izazovima.

Papa Franjo je svojim pontifikatom pokazao da Crkva ne može biti zatvorena tvrđava, nego živa zajednica koja se ne boji kritičkog propitivanja i promjena. Ako Lav XIV. bude previše naglašavao institucionalnu čvrstoću bez dovoljno prostora za pastoralnu nježnost i inovacije, mogao bi se suočiti s otporom i nezadovoljstvom unutar Crkve, ali i s dodatnim gubitkom povjerenja u Crkvu i unutar Crkve.

Također, Lav XIV. dolazi iz američkog konteksta, što može donijeti nove perspektive, ali i izazove u globalnoj Crkvi koja je raznolika. Njegovo iskustvo u misijama svakako mu je prednost, no pitanje je hoće li uspjeti povezati različite dijelove Crkve i odgovoriti na potrebe suvremenog svijeta u kojem se pitanja pravednog mira, socijalne pravde, različitih prava, ekologije, tehnologije i međureligijskog dijaloga sve više isprepliću.

Smjer koji najavljuje Lav XIV. 

Na temelju homilije i prvih najava, može se zaključiti da će pontifikat Lava XIV. biti usmjeren na: (1) Jačanje jedinstva Crkve, što bi bio odgovor na podjele i sukobe unutar i izvan Crkve; (2) Institucionalnu stabilnost i reformu, što znači rješavanje problema koji su nagomilani, posebice u područjima financija, upravljanja i odgovornosti; (3) Nastavak Franjina nasljeđa ali s naglaskom na jasnoću i red u Crkvi, što može značiti i određenu konzervativniju notu; (4) Misionarski duh i globalnu perspektivu, s obzirom na njegovo iskustvo u Južnoj Americi i Rimu, Lav XIV. će vjerojatno nastojati povezati Crkvu na svim kontinentima.

Lav XIV. je, dakle, papa koji dolazi u vrijeme kada Crkva treba i nadu i oprez. Njegova poruka o ljubavi i jedinstvu je potrebna, ali će biti izazov uskladiti je s potrebom za reformama i otvorenošću prema novim društvenim pitanjima i izazovima.

Njegov pontifikat mogao bi biti most između tradicije i suvremenosti, ali i test za sposobnost Crkve da se obnovi i ojača bez gubitka vlastite (duhovne) snage.

U konačnici, koliko će Lav XIV. uspjeti u tome, ovisit će i o njegovoj sposobnosti da sluša, da bude pastir koji ne samo zapovijeda, nego i razumije, da bude čuvar koji ne guši, nego hrani i potiče rast. Svijet i vjernici danas trebaju Crkvu koja je istovremeno čvrsta i nježna, stabilna i otvorena, ujedinjena i raznolika. Iz tog spoja nastaje snaga koja može odgovoriti na izazove 21. stoljeća.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lefebvristi i njihovi saveznici protiv Koncila
    •  Evo zašto je Slavenka Drakulić bila tako blizu kršćanstvu
    •  Nevidljivi svećenici: problem psihološke patnje
    •  Uzinić protiv hereze identitetskog katoličanstva
    •  Papa Lav XIV. protiv digitalne civilizacije bez čovjeka
    •  Kad se topovi zovu obranom, a šutnja razboritošću
    •  Prva godina: Papa koji biskupima vraća lice pastira
    •  Kršćanstvo u službi ideologije
    •  Godina bez Franje - proročke geste i nedovršena reforma
    •  Pedofilija, odgovornost biskupa u Gospiću i kriza Crkve

> Svi tekstovi ovog autora