Marija: uzor ili izgovor ”klečavcima”?

U kršćanskoj tradiciji, Marija, majka Isusa Krista, često je prikazana kao utjelovljenje poslušnosti i tihe pokornosti. No, taj prikaz nije slučajan niti neutralan. Stoljećima je crkvena hijerarhija, mahom muška, pažljivo oblikovala Marijin lik kako bi odgovarao idealu žene koja šuti i prihvaća sve bez prigovora.

Nazivi poput ”majka”, ”uzor poslušnosti”, ”službenica”… svjedoče o sustavnom nastojanju da se njezina uloga svede na majčinstvo i bezuvjetnu poslušnost, pritom zanemarujući njezinu osobnu hrabrost i inicijativu.

No, ovakav prikaz Marije duboko zanemaruje njezinu cjelokupnu povijesnu i duhovnu važnost. Marija je bila mnogo više od pokorne žene – bila je iznimno snažna i hrabra osoba. U vremenu kada su žene bile gotovo nevidljive u javnom životu, donijela je odluku koja je bila skandalozna za to doba: prihvatila je trudnoću izvan braka, što je tada smatrano velikom sramotom i grijehom. U društvu gdje su žene za takve ”prijestupe” mogle biti kamenovane, njezin je izbor bio čin nevjerojatne hrabrosti i vjere.

To nije bila samo duhovna odluka, već i otvorena pobuna protiv patrijarhalnih normi. Koliko bi ljudi danas imalo hrabrosti učiniti isto pod takvim okolnostima?

Marija nije bila pasivna i tiha; bila je aktivna, svjesna i odvažna. Njezin primjer nije primjer pasivnosti, već odlučnosti i snage da se suoči s društvenim pritiscima i rizicima.

A što danas rade tzv. ”klečavci”? Okupljaju se po trgovima diljem Hrvatske, svake prve subote u mjesecu, tvrdeći da mole za žensku čednost i povratak ”tradicionalnih vrijednosti”, dok su istovremeno te ”vrijednosti” sve samo ne uključive.

Njihove molitve više nalikuju na performans, gdje se vjerski simboli poput slika Blažene Djevice Marije koriste kao transparenti za opravdavanje njihove misije. Kao da su te slike štit koji dokazuje da im je Marija zaštitnica i daje im dozvolu da žene vrate u prošlost.

Što zapravo simboliziraju te ”tradicionalne vrijednosti” za koje se mole?

U njihovoj interpretaciji, to su vrijednosti koje često podrazumijevaju vraćanje žena u ulogu podložnosti i pasivnosti. Iza poziva na čednost i moralni kodeks krije se mnogo više – poziv na povratak vremenu kada je ženama bilo mjesto isključivo u kući, daleko od javne sfere i odlučivanja.

Dok kleče i mole, zanemaruju stvarnost da je upravo ta Marija koju navodno slave bila sve samo ne pasivna figura. Marija je bila simbol otpora, hrabrosti i nesalomljive vjere, prvi primjer onoga tko se usudio prkositi normama svoga vremena.

Možemo povući paralelu sa širim fenomenom u kojem se religija koristi kao alat za političke ciljeve. Otrovno poistovjećivanje religije i nacije ima jasan politički kontekst. Često vidimo manipulacije gdje se religiozni simboli i rituali iskorištavaju kako bi se postigla politička moć i utjecaj.

Religija kao simbolički znak pripadnosti podrazumijeva kod mnogih katolika u Hrvatskoj potpunu nesposobnost da se racionalno artikulira u što to oni vjeruju. Riječ je o pripadanju bez vjerovanja; takva vrsta pripadnosti i atmosfera u kojoj se tako definiraju odnosi među ljudima i zajednicama je savršeno tlo za manipulaciju.

Pojedine političke udruge, koje se zaklinju da brane katoličanstvo, pa i preko ”klečavaca”, ne mogu bez takve vrste mobilizacije. ”Klečavci”, kao i mnogi slični pokreti u Europi, koriste religijske geste i molitve kao način da legitimiraju svoje stavove i ciljeve, često zanemarujući dublje duhovne vrijednosti koje te geste trebaju predstavljati. Tako, njihove molitve postaju sredstvo političke borbe, a ne izraz iskrene pobožnosti.

Ovaj trend korištenja religije za političke svrhe nije ograničen samo na Hrvatsku. U drugim europskim zemljama religija se često zloupotrebljava od strane različitih političkih pokreta, posebno onih s krajnje desnice, kako bi se promovirale ideje koje su suprotne osnovnim kršćanskim načelima ljubavi i inkluzivnosti. Takve manipulacije često imaju više veze s održavanjem moći i kontrole nego s istinskom duhovnom obnovom ili moralnim vrijednostima.

Gledajući ove scene na trgovima, postavlja se pitanje: Kome oni uopće služe? Kome se mole? Ako mole za povratak u vremena kada je ženama bila namijenjena samo šutnja i poslušnost, onda nisu ništa drugo nego produžena ruka patrijarhalnih ideja koje su odavno trebale biti odbačene.

Kad se skrivaju iza slika Djevice Marije, zapravo skrivaju vlastiti strah od promjene i ravnopravnosti. U njihovom svijetu, žene bi trebale ostati u okvirima koje su postavili davno prije njih, dok oni sami izbjegavaju suočavanje s vlastitim nesigurnostima i strahovima od suvremenog svijeta u kojem se ženske uloge proširuju i mijenjaju.

Marija, u svojoj suštini, predstavlja sve suprotno od onoga što ”klečavci” simboliziraju. Bila je žena koja je hrabro preuzela svoju sudbinu, usprkos opasnostima i osudama. Kako onda netko može slaviti Mariju, i to javno na trgovima, a da pritom ignorira njezinu cjelovitu ulogu u povijesti spasenja? Kako može zanemariti njezinu hrabrost, njezinu odlučnost i njezinu vjeru?

Ovi muškarci koji kleče i mole na trgovima ne slave Mariju, već je koriste kao štit za povratak u prošlost ili za održavanje statusa quo.

Vrijeme je da prestanemo gledati Mariju kao pasivni simbol koji služi potvrđivanju tradicionalnih uloga. Umjesto toga, trebali bismo je prepoznati kao inspiraciju za aktivno sudjelovanje u društvenim promjenama.

Njezina snaga ne leži u šutnji i pokornosti, već u hrabrosti da se suprotstavi normama svog vremena i vjeruje u snagu promjene. Marija, koja je riskirala sve da bi slijedila ono što je smatrala ispravnim, ne može biti uzor onima koji se boje promjena i drže se zastarjelih pravila.

Dakle, dragi ”klečavci”, sljedeći put kad budete podizali slike i kip Marije u zrak, zapitajte se: Što Marija doista misli o vašim molitvama? Je li ona zaista vaš uzor ili samo izgovor?

Jer ako je stvarno poštujete, onda biste trebali znati da njezina prava snaga leži u njezinoj hrabrosti i spremnosti da se suprotstavi normama – ne u klečanju i tihoj poslušnosti.

Vrijeme je da prestanemo koristiti Mariju kao izgovor za održavanje statusa quo i umjesto toga je prepoznamo kao inspiraciju za napredak i promjenu.

Na kraju, zapitajmo se: Kad bi Marija danas bila ovdje, bi li klečala s ”klečavcima” ili bi ih hrabro pozvala da ustanu i bore se za pravedniji svijet? Ili bi možda, poput mnogih žena danas, tražila nova značenja i dublje razumijevanje svoje vjere, izvan okvira nametnutih tisućljetnim patrijarhalnim tumačenjima?

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde
    •  Tko plaća obranu suspendiranog fra Vladimira Vidovića?
    •  Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?

> Svi tekstovi ovog autora