Navlakuša za provociranje Guida Raimondija u Novinarskom domu

U kolumni prošlog tjedna najavio sam da će u četvrtak, 9. studenoga u Novinarskom domu u Zagrebu na Okruglom stolu govoriti i Guido Raimondi, predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Pozvao sam podnositelje zahtjeva (tužbi) Europskom sudu za ljudska prava kojima su zahtjevi (tužbe) eliminirane iz postupka na tom Sudu protivno članku 45. st. 1. Konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke da iskoriste priliku i na Okruglom stolu u Novinarskom domu izravno pitaju Raimondija hoće li Sud za ljudska prava pokrenuti revizije postupka protupravno (bez pisane i obrazložene sudske odluke) odbijenih zahtjeva (tužbi) ili će pokušati sve zataškati?

Izazvalo je to bijes hrvatskih zavjerenika (pravosudnih dužnosnika) koji na svaki način nastoje spriječiti informacije o pogrešnim postupcima na Europskom sudu za ljudska prava vođenim protivno Konvenciji o ljudskim pravima.

Najava u Autografu da se u Novinarskom domu mogu postavljati pitanja Raimondiju, predsjedniku Suda za ljudska prava, izazvala je bijes hrvatskih pravosudnih dužnosnika, koji na svaki način nastoje spriječiti informacije o pogrešnim postupcima na Europskom sudu za ljudska prava vođenim protivno Konvenciji o ljudskim pravima

Štefica Stažnik, činovnica iz Ureda za zastupanje Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, objavljivanje informacije da se treba održati Okrugli stol na kojemu se može nešto pitati Raimondija okvalificiralaje kao ”navlakušu na provokacije”.

Zbog te famozne ”navlakuše na provokaciju” organizatori Okruglog stola u Novinarskom domu su od pravosudnih ustanova zahtijevali da upute svaka poimence točno određene predstavnike, tako da u raspravi na Okruglom stolu iz ”publike” ne bude nekontroliranih polemičnih pitanja.

Usporedno je angažirano i jako policijsko osiguranje radi sprečavanja ”navlakuše na provokaciju”.

Koliko se sjećam,od takvog pristupa organiziranju”montiranih skupova” na kojima se moralo manifestirati jedinstvo u prethodnom totalitarističkom sustavu odustalo se još nakon Brionskog plenuma i pada Aleksandra Rankovića.

Policajci (u civilu) su se neposredno prije početka Okruglog stola, sprovodeći nepoćudne od ”desk pulta” na prvom katu izvan zgrade na uskom zavojitom stubištu Novinarskog doma sudarali s unaprijed poimence provjerenim sudionicima Okruglog stola na kojemu se trebalo manifestirati jedinstvo mišljenja.

Iz dvorane Novinarskog doma izveli su i novinarku Ivu Anzulović, članicu Hrvatskog novinarskog društva, koja je glasno prosvjedovala i pokazivala papire da je pozvana na Okrugli stol. Tek u predvorju je Štefica Stažnik, zadužena za red i mir na Okruglom stolu, potvrdila da je kolegica Anzulović pozvana i policija se ispričala i dopustila novinarki da se ipak vrati natrag u dvoranu.

Kasnije u dvoranu nisu pustili ni Margaretu Zouhar, također članicu Hrvatskog novinarskog društva. A kada je novinarka odgovarajući na pitanje gdje joj je poziv za Okrugli stol rekla da dolazi na poziv objavljen prošli tjedan u Autografu, redaruša Štefica Stažnik je novinarki Zouhar odbrusila da to nije nikakav poziv, nego ”navlakuša na provokaciju”.

I neumoljivi policajac u civilnom crnom odijelu je novinarku Zouhar ”udaljio” iz Novinarskog doma.

Na Okrugli stol nisu pustili ni Darka Petrilića, autora više publikacija o kritici prakse hrvatskog pravosuđa.

Koliko se sjećam, od pristupa organiziranju ”montiranih skupova” na kojima se moralo manifestirati jedinstvo, u prethodnom totalitarističkom sustavu odustalo se još nakon Brionskog plenuma i pada Aleksandra Rankovića

Javno predlažem vodstvu Hrvatskog novinarskog društva i kolegi Saši Lekoviću kao predsjedniku da donese odluku da se zabranjuje iznajmljivanje dvorane u Novinarskom domu organizatorima skupova koji uz policijsko sprovođenje iz Novinarskog doma izbacuju novinare, kao što su to u ovom slučaju kao najmoprimci učinili Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska odvjetnička komora i Pravosudna akademija.

I da apsurd bude veći, policija izbacuje novinare iz Novinarskog doma sa skupa o Sudu iz Strasbourga koji je osnovan radi zaštite prava javnosti (osobito novinara) na slobodni pristup informacijama.

To je moguće samo u bankrotiranoj Hrvatskoj.

I dok se zavojitim stubištem uz jako osiguranje uspinjao Guido Raimondi, pristupila mu je na odmorištu 1. kata lijepo odjevena gospođa i uručila crvenu vrećicu govoreći: ”Ovo je za vas mali poklon”.

Ljudi iz osiguranja su brzo pregledali vrećicu i odmah je vratili Raimondiju. Raimondi je, razdragan, iz vrećice izvadio dvije publikacije: ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” i drugu pod naslovom ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”.

S obzirom na to da su publikacije tiskane na hrvatskom jeziku, pomalo zbunjen Raimondi je publikacije dao Nini Vajić, bivšoj sutkinji iz Hrvatske u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Vajić se nakon što je pročitala naslove publikacija počela osvrtati za darovateljicom, koja se na vrijeme izgubila u dvorani.

Ispred zgrade Novinarskog doma bilo je i nekoliko prosvjednika s transparentima, no policija ih nije dirala.

A u dvorani Novinarskog doma počela su uvodna izlaganja.

Potom je bila 15-minutna pauza za kavu.

Predlažem Hrvatskom novinarskom društvu da donese odluku da se zabranjuje iznajmljivanje dvorane u Novinarskom domu organizatorima skupova koji iz Novinarskog doma izbacuju novinare, kao što su to u ovom slučaju učinili Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska odvjetnička komora i Pravosudna akademija

Onda je uslijedila rasprava.

Prvo pitanje postavila je novinarka Iva Anzulović o zahtjevima (tužbama) koje su protivno članku 45. st. 1. Konvencije eliminirane iz postupka na Europskom sudu bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka.

Ksenija Turković, sutkinja u Sudu u Strasbourgu kao predstavnica Hrvatske, iznijela je i podatke prema kojima je od 2010. godine do 31. prosinca 2016. godine iz Hrvatske zaprimljeno 14.075 zahtjeva (tužbi), a odbačeno 13.115 tužbi. Prema Turkovićki ”u slučaju Hrvatske do danas je donijeto 375 presuda, a nađene su 364 povrede članaka Konvencije”.

Ono što Turkovićka nije rekla, međutim, je činjenica da se 13.115 tobože odbačenih tužbi iz Hrvatske nikako ne može smatrati riješenima s obzirom na to da odbacivanje nije bilo legalno – nije popraćeno pisanim i obrazloženim sudskim odlukama sukladno članku 45. st. 1. Konvencije o ljudskim pravima.

Ili, razumljivije rečeno, tih 13.115 postupaka tužbi iz Hrvatske ne mogu se smatrati završenim postupcima.

Kolegicu Anzulović su još uvjeravali da se ne radi o ”zavjeri protiv Hrvatske”.

I to je moguće, s obzirom na to da je od 2010. godine protivno članku 45. st. 1. Konvencije, prema podacima Suda u Strasbourgu, bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka iz postupka eliminirano više od 162 tisuće predmeta iz Europe (od čega 13.115 iz Hrvatske).

Na pitanje upućeno kolegici Anzulović je li zadovoljna odgovorom reagirala je Jerina Malešević, umirovljena odvjetnica, koja je rekla da je osobno obavila uvid u spis u Sudu u Strasbourgu, te da u spisu nije bilo nikakve sudske odluke ni bilo kakvog drugog sudskog dokumenta izuzev dokumenta koje je Sudu dostavio sam podnositelj zahtjeva.

Na to je sutkinja Turković rekla da su moguće pogreške i da je ljudski griješiti i dalje izbjegavajući priopćiti koliko je točno od 13.115 odbijenih tužbi iz Hrvatske bilo onih bez ikakve pisane i obrazložene sudske odluke, protivno članku 45. st. 1. Konvencije.

Shvativši da se na ovom Okruglom stolu neće moći dobiti odgovor na pitanje o ”reviziji ili zataškavanju” pogrešnih postupaka na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, sudionici su i prije završetka počeli izlaziti iz dvorane Novinarskog doma.

Sve to je Guido Raimondi promatrao ozbiljan i zabrinutog lica. Dan ranije je HDZ-ovoj televiziji Raimondi izjavio da građani imaju povjerenja u Europski sud za ljudska prava.

Netočno, jer građani su imali povjerenja u taj Sud sve do 2010. godine, ali nakon eliminacija tužbi iz postupka bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka Sud za ljudska prava iz Strasbourga u javnosti više nema kredibilitet.

Dan nakon Okruglog stola u Novinarskom domu Guido Raimondi je održao i predavanje na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Kažu da nakon predavanja slušaoci iz akademske zajednice nisu postavljali neugodna pitanja.

Nakon predavanja Guida Raimondija su odveli na objed u Gastro klub Draška Romca u dvorištu zgrade u Frankopanskoj ulici 28, odmah kraj zgrade Pravnog fakulteta.

Na meniju je bila juha od sipe, lignje i tuna, te još neke ribe.

Raimondi i hrvatski zavjerenici objedovali su na račun obveznika poreza, među kojima i onih čije su tužbe eliminirane iz postupka na Europskom sudu protivno članku 45. st. 1. Konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke.

Europskom sudu za ljudska prava, bez obzira na niz ranijih kvalitetnih odluka, bez rješavanja predmeta od 2010. godine eliminiranih iz postupka bez sudskih odluka ne treba vjerovati i o tome treba obavijestiti javnost.

U međuvremenu dok Guido Raimondi ne odluči ”revizija ili zataškavanje”, predlažem podnositeljima oko 162 tisuće zahtjeva (tužbi) Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, odbijanih od 2010. godine suprotno čl. 45. st. 1. Konvencije, bez pisane i obrazložene sudske odluke, da radi zaštite svojih ljudskih prava pokušaju angažirati odvjetnika Timothy Ottyija iz Londona, koji uspješno zastupa Ivicu Todorića

U međuvremenu dok Guido Raimondi ne odluči ”revizija ili zataškavanje” predlažem podnositeljima oko 162 tisuće zahtjeva (tužbi) Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, odbijanih od 2010. godine suprotno čl. 45. st. 1. Konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke, da zbog zaštite svojih ljudskih prava pokušaju angažirati odvjetnika Timothyja Ottyja iz Londona.

Odvjetnik Timothy Otty je specijaliziran za građanske slobode i ljudska prava, a od poznatijih klijenta zastupao je zatvorenike Guantanamo Baya i 2013. godine Miroslava Miškovića, srpskog tajkuna, osnivača i predsjednika kompanije Delta Holding.

Sada je Timothy Otty odvjetnik Ivice Todorića, za čije građanske slobode i ljudska prava je zabrinuto više sudova, koji već preispituju jesu li u Hrvatskoj ugrožena Todorićeva ljudska prava i slobode.

Jonathan Swift je rekao da su zakoni i sudišta kao paukova mreža: mušice se ulove, a ose i stršljeni kroz tu mrežu samo prolete.

Ta Swiftova izreka objašnjava zašto za ljudska prava i građanske slobode 162 tisuće podnositelja zahtjeva (tužbi) iz Europe, eliminiranih iz postupka bez pisane i obrazložene odluke Suda u Strasbourgu, vlada manje zanimanje nego za građanske slobode i ljudska prava Ivice Todorića u Londonu.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora