autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Papa nove epohe ili dimna zavjesa stare Crkve?

AUTOR: Aurelie Nimarin / 13.05.2025.

Bijeli dim iz Sikstinske kapele 8. svibnja 2025. i ovoga je puta označio povijesni trenutak. Prvi put u dvijetisućljetnoj povijesti Katoličke Crkve papa dolazi iz sjevernog djela američkog kontinenta. Robert Francis Prevost, sada Lav XIV., preuzeo je Petrovu stolicu i time izazvao valove komentara, analiza te brzopletih i površnih zaključaka. Ipak, ispod medijske euforije i globalne fascinacije ostaje ključno pitanje: je li ovo doista povijesni iskorak ili tek nova iluzija promjene u Crkvi?

Robert Francis Prevost nije samo prvi papa iz SAD-a, već i simbol dubokih promjena koje već desetljećima tiho mijenjaju lice svjetskoga katoličanstva. Njegova biografija je zanimljiva i slojevita, redovnik augustinac s bogatim iskustvom misionarskog rada u Peruu, visoko obrazovan, s iskustvom u crkvenoj upravi, s kreolskom obiteljskom baštinom i američkim podrijetlom. Lav XIV. Nije, dakle, samo simbol globalne raznolikosti Crkve, već i potencijal za drugačiji pristup pastoralnom radu i upravljanju.

Ova konklava bila je više od ceremonijalnog izbora. Bila je ogledalo Crkve u prijelomnom trenutku. Europa, nekada neupitno središte crkvene moći, sada je periferija koju je sama stvorila. Iako europski kardinali još uvijek čine najbrojniji blok u izbornom tijelu (gotovo 40 %), njihov realni utjecaj značajno je oslabio. Rastući sekularizam, gubitak moralnog autoriteta i sve manji broj vjernika pretvorili su Stari kontinent u ono što je jedan afrički kardinal ovih dana bez oklijevanja nazvao ”zemljom misija”.

Istodobno, crkveni resursi i dalje su koncentrirani upravo u Europi. Taj nesrazmjer između novca i vjere, između strukture i duhovne stvarnosti, stvara napetosti s globalnim jugom, gdje Crkva danas bilježi najbrži rast u brojevima, ali i u nadi.

Izbor Lava XIV. nije samo simboličan odgovor na ove procese. On je rezultat dugogodišnjeg pomnog rada na internacionalizaciji Crkve, započetog još za pontifikata Ivana Pavla II., a nastavljenog pod Franjom. No, je li papa iz Chicaga najava novog smjera ili tek kompromis između različitih struja i interesa? Sjedinjene Američke Države, s gotovo 80 milijuna katolika, već su desetljećima ključni ”novi” igrač u crkvenoj geopolitici. Ali američki katolicizam duboko je podijeljen između progresivnih i konzervativnih snaga, a novi papa mora pažljivo balansirati između tih suprotstavljenih struja i očekivanja. Njegov izbor nije donio radikalni zaokret, kako su neki priželjkivali, nego prije svega kontinuitet s Franjinim nasljeđem, uz diskretan povratak tradicionalnijem stilu i simbolici.

Ime koje je izabrao, Lav, nosi jasnu povijesnu i simboličku težinu. Biti Lav XIV. znači nositi naslijeđe Lava I., koji je zaustavio Hune pred vratima Rima, ali i Lava X., čije je rasipništvo pripremilo teren za Luterovu pobunu.

Posebno vrijedi spomenuti Lava XIII., papu intelektualca, autora enciklike ”Rerum Novarum” i začetnika katoličkog socijalnog nauka. Njegov pontifikat (1878. – 1903.) označio je otvaranje Crkve prema modernim društvenim pitanjima, radničkom pitanju, pravima radnika, ali i prema znanosti i filozofiji.

Lav XIII. nije se bojao modernog svijeta, odgovarao mu je ne povlačenjem, nego angažiranim dijalogom. Ako je Lav XIV. svjestan te baštine, njegovo ime nije tek simbol snage, nego i poziv na hrabru, socijalno osjetljivu i intelektualno odgovornu Crkvu. Crkvu koja ne bježi od suvremenosti, nego joj ide ususret.

Papinsko ime, dakle, nikada nije samo formalnost, već poruka, poruka Crkvi, svijetu i samome Vatikanu. Hoće li Lav XIV. biti lavovski glas siromašnih i marginaliziranih, ili samo novi vođa stare kurije, vidjet ćemo ubrzo, nakon prvih imenovanja u toj istoj kuriji.

Važno je primijetiti da njegov izbor izaziva različite emocije diljem svijeta. Kardinali i vjernici iz Afrike, Azije i Latinske Amerike vide u njemu pomak prema većem uvažavanju onih koji su godinama bili promatrani kao egzotična rubnost. No bez stvarnih reformi u vatikanskim strukturama, koje su još uvijek duboko ukorijenjene u srednjovjekovnim pravilima i obrascima moći, prava promjena ostat će puki privid.

Rim može birati papu s drugog kontinenta, može slati poruke o otvorenosti i sinodalnosti, ali ako i dalje odlučuju iste kurijalne skupine, prema istim pravilima, tada promjena ostaje ograničena na simboliku.

Izbor američkog pape jest povijesni trenutak, no nije nužno i povijesni iskorak. Prava metanoja, dubinsko obraćenje struktura i mentaliteta, gotovo da još nije ni započela, unatoč nastojanjima pape Franje. Crkva koja želi biti doista univerzalna, relevantna i otvorena za suvremeni svijet mora se odvažiti na više od geografskih pomaka. Mora raskinuti s europskom monopolizacijom odlučivanja, ali i sa starim obrascima šutnje, prikrivanja, straha i inercije.

Ako Lav XIV. želi ući u povijest, morat će učiniti više od predstavljanja globalnog lica Crkve. Morat će pokazati da Petrova stolica nije puka scenografija za globalnu publiku. Jer dim se raziđe brzo, a Crkva, kao i svijet, više nemaju vremena za kulise. Hoće li Lav XIV. uspjeti, vrlo brzo će pokazati vrijeme.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Lefebvristi i njihovi saveznici protiv Koncila
• Evo zašto je Slavenka Drakulić bila tako blizu kršćanstvu
• Nevidljivi svećenici: problem psihološke patnje
• Uzinić protiv hereze identitetskog katoličanstva
• Papa Lav XIV. protiv digitalne civilizacije bez čovjeka
• Kad se topovi zovu obranom, a šutnja razboritošću
• Prva godina: Papa koji biskupima vraća lice pastira
• Kršćanstvo u službi ideologije
• Godina bez Franje - proročke geste i nedovršena reforma
• Pedofilija, odgovornost biskupa u Gospiću i kriza Crkve

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SLOJEVI ISTINE
Oznake: Aurelie Nimarin, Chicago. Ivan Pavao II, Crkva, Franjo, Lav XIV, Robert Francis Prevost, SAD, Slojevi istine

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".